>

novosti logo

Piše R. I.

‘Pokažite da niste nestali i da ne želite nestati’

Dejan Jović o razlozima kandidature za člana Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba: Bitno je da se pokaže da se nismo uplašili i da se nećemo uplašiti. Ovi koji nam prijete i koji smatraju da smo opasnost za Hrvatsku i da smo ‘sigurnosni problem’ žele da nas nema. Njima smeta i 300 Jugoslavena, a kamoli 4.5 posto Srba. Smetat će im i imigranti, smetaju im i ‘komunisti’, smetaju im svi koji nisu bili branitelji i koji ne ponavljaju papagajski njihove mitove. Tome se želim suprotstaviti koliko mogu

Profesor Dejan Jović sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti jedan je od kandidata na listi Srpskog narodnog vijeća (SNV) za članove Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba. Razloge svoje kandidature Jović je objasnio na društvenim mrežama.

‘Odluka je - na neki način - onoliko neobična koliko je bio neobičan i moj povratak (ničim izazvan!) u Hrvatsku, nakon što sam u inozemstvu proveo 16 godina, i bio na plaći koja je bila triput veća od sadašnje, i na radnom mjestu na kojem sam komotno i bez uzbuđivanja mogao dočekati mirovinu. Ali, razlozi su isti, ili vrlo slični u oba slučaja’, piše Jović.

‘Prvo, podržavam ono što s tolikom hrabrošću i pameću radi Milorad Pupovac, predsjednik SNV-a i saborski zastupnik. Ne odnosi se to samo na zastupanje Srba - dakle ‘prezrenih na svijetu’ - u okolnostima koje nisu bile lake, i u kojima oni za koje su Srbi u najvećoj mjeri i glasali, to ne rade. Štoviše, od toga bježe. Odnosi se to i na njegov ukupan društveni angažman, označen njegovim iskrenim zalaganjem za demokratsko društvo, društvo bez straha, u kojem će svatko moći (javno ili privatno, kako odluči) biti ono što želi biti, i ono što jest. Svatko, naime, mora moći slobodno i bez straha u ovoj zemlji reći sve što poželi, i isto tako biti sve što želi. Ako želi, mora moći biti Srbin, a da zbog toga ne trpi diskriminaciju, niti je u bilo čemu tretiran s prijezirom. Podržavam ga kao vrlo dobrog zastupnika svojih birača (Srbi u Hrvatskoj - za razliku od Hrvata - točno znaju tko im je zastupnik) i kao progresivnog političara, koji bi, po mom iskrenom uvjerenju ovoj zemlji bio najbolji premijer kojeg mogu zamisliti - kad bi bilo malo više pameti. Ovo govorim kao osoba koja ne pripada nijednoj partiji, pa ni njegovoj, nego kao građanin kojem je stalo do demokratske Hrvatske.

Drugo, htio sam ohrabriti ljude koji i dalje ne mogu - iz uglavnom opravdanog - straha, izraziti u potpunosti svoj identitet u javnosti. Moja je dužnost, vjerujem, biti uz njih, i ohrabriti ih da se ne plaše. Kao što sam na strani one mini-manjine u ovoj zemlji koja propituje nametnute nam mitove, tako sam na strani i srpske manjine kad se bori za svoj identitet i svoja prava. Znam da mnogi nisu u poziciji da se izbore za ravnopravnost, ali osjećam da mi je dužnost pomoći koliko mogu - čak i kad je to (a možda upravo onda kad je to) riskantno, nepopularno i potencijalno opasno.

Treće, u demokratskoj Hrvatskoj - a vratio sam se u ovu zemlju da bih pomogao izgradnji upravo takve Hrvatske - bitno je da se čuje i vidi da postoje i manjine, i to svih vrsta. Hrvatski je etnonaciolizam uspio od ove zemlje napraviti etnički gotovo homogeno društvo, u kojem je broj pripadnika manjina pao s više od 20 posto na samo osam. Htio sam svojom kandidaturom potaći Srbe i Srpkinje da izađu na ove manjinske izbore, da se vidi da postoje. Ako itko u nedjelju izađe na izbore zbog mene, već sam nešto postigao. Nije bitno ni tko će pobijediti a tko neće, ni koliko će glasova svatko od nas dobiti: bitnije je da se pokaže da se nismo uplašili, i da se nećemo uplašiti. Ovi koji nam prijete i koji smatraju da smo opasnost za Hrvatsku i da smo ‘sigurnosni problem’ žele da nas nema. Njima smeta i 300 Jugoslavena, a kamoli 4.5 posto Srba. Smetat će im i imigranti, smetaju im i ‘komunisti’, smetaju im svi koji nisu bili branitelji i koji ne ponavljaju papagajski njihove mitove. Tome se želim suprotstaviti koliko mogu.

I konačno - htio bih potaći svoje kolegice i kolege iz svih profesija, one koji su u svojim profesijama ili u javnom djelovanju postigli određeni uspjeh, ugled i utjecaj, da se uključe u javni život. To je naša obaveza. Ne namjeravam postati političar - za to nemam ni volje ni žara niti je ovo mjesto nekakva politička pozicija, a naročito nije ‘borba za vlast’, jer tu vlasti nema - ali ne želim Hrvatsku prepustiti onima koji nam sjede za vratom zato što smo pasivni i mislimo da će netko drugi rješavati naše probleme. Nemamo mi kome, a nemamo ni zašto, dati svoju zemlju: ona je naša, i nitko nema pravo na nju više od nas. Dakle, ne povlačite se pred galamom, nego se uključite u javni život, dajte svoj doprinos. Nema veze u kom obliku, niti u kojoj grupaciji ili opciji: najbolje je u onoj koja je bliska vašim uvjerenjima, vašem srcu i razumu. Demokracija nije za neke druge, nego za sve nas. Ako je ne uzmemo u svoje ruke, ostaje nam samo da kukamo i trpimo, a za to ćemo biti i sami odgovorni’, poručio je Jović, koji je ‘drage kajkavske Srbe i Srpkinje’ pozvao da izađu na izbore koji će se održati u nedjelju, 31. maja.

‘Pokažite da niste nestali i da ne želite nestati. Pa glasajte za koga želite!’, zaključuje Jović.

1/1