U pravosudnoj rubrici ovog tjedna ponovno nam gostuje Damir Boras kojeg je parnična strast, inače, nezadrživo obuzela tek u novije doba, kako mu se bliži kraj mandata na čelu Sveučilišta u Zagrebu. I eventualni početak još jednog, dakako, jer se naš dobri rektor nedavno i službeno kandidirao za dodatnu rundu šefovanja nad najvećom domaćom akademskom institucijom. A na zagrebačkom Općinskom sudu, dakle, u međuvremenu je startao proces po tužbi upravo te ustanove protiv udruge Mlade antifašistkinje Zagreba (MAZ). Jer internetski portal MAZ.hr objavio je lani kritički tekst o Borasu, pa je on – skriven iza sveučilišne uprave – zatražio objavu svog iscrpnog demantija. Potom se nije zadovoljio ukupnim tretmanom demantija koji je ipak objavljen u cijelosti, a sad mu je već, po svemu sudeći, apetit i dodatno narastao.

Na prvom, uvodnom ročištu u ponedjeljak, 5. veljače punomoćnici tužitelja zatražili su tako saslušavanje posebnih svjedoka. Riječ je o izvjesnim nastavnicima s Hrvatskih studija koji bi imali naglasiti da MAZ-ovi kritičari sveučilišnog upravljanja tom sastavnicom nisu bili u pravu. Pa se proces na temu aranžiranja jednog demantija lagano pretvara u zanimljiviju diskusiju o, izgleda, samom njegovu predmetu. Za to vrijeme se Hrvatski studiji ubrzano pune svježim kadrom po ukusu rektorata, i ne treba sumnjati da će prikladnih svjedoka za ovu svrhu biti više nego dovoljno. No prava vijest s tog suđenja jest neuobičajeno velik interes javnosti s dvoznamenkastim brojem promatrača u sudnici, što je svakako za pozdrav. Ipak, trebat će inteligentno rasporediti snage, znamo li da je Damir Boras pokazao nervozu i spomenutu noviju sklonost pravosudnim rješenjima. Nije tu samo onaj skaredni slučaj kontra jednog studenta, a od čega je naposljetku taktički, mada nevoljko odustao.

Na lageru su i tri specijalna procesa pred Ustavnim sudom, gdje su završili državni zakoni koji se usuđuju regulirati okvire autonomije sveučilišta mimo totalne upravne slobode kakvu je zamislio sam Boras.