>

novosti logo

Poticaji za stoku krupnog zuba

Bivši ministar Tihomir Jakovina svojim je pravilnikom pogodovao velikim igračima koji su dobili milijunske poticaje za napasanje nepostojeće stoke na krškim pašnjacima, istiskujući s njih lokalne stočare. Čak 683 poljoprivredna gospodarstva u zemljišnom registru ARKOD imaju upisane površine veće od jednog hektara pašnjaka, a nemaju u posjedu stoku

Bog je Dalmatincima dao more koje su iskoristili za turizam od kojeg lijepo žive i zarađuju, a nama u krševitim krajevima dao je zemlju i šume, ali mi od tih božjih darova nemamo ništa. I zemljom i šumom gospodare oni koji su daleko od nas, u Zagrebu: dijele i raspoređuju kako hoće. Nama od naših prirodnih dobrota nije ostalo ništa osim pustoši, muke i borbe – priča Petar Radaković iz gračačkog sela Bruvna o prirodnoj i društvenoj nejednakosti koja kao da ne zanima nikog osim onih koji su na samom dnu društvene skale.

Lika se na papiru, u arkod-u, zeleni i sva je zemlja zauzeta, a u stvarnosti je pusta, nigdje ni stoke ni pastira. Megastočari dobivaju milijunske poticaje, a mi pasemo travu – govori Petar Radaković iz Bruvna

Radaković se, kao i većina radno sposobnog stanovništva u tim pustim krajevima, bavi stočarstvom, tamošnjom tradicionalnom gospodarskom djelatnošću. U prirodnom okružju ličkih pašnjaka i krša pogodnog za stočarstvo odrastale su generacije. Nekada je to prirodno dobro bilo vlasništvo sela, tj. mjesne zajednice Bruvno, a poslije devedesetih prešlo je u vlasništvo države ili je bilo privatizirano.

- Pašnjaci su svuda oko nas. Na ovom sam se brdu rodio i prohodao, a sada moje krave ne mogu ovdje pasti. Sve je zauzeto: klikom nečijeg miša ili preko nekih čudnih natječaja u nekoj državnoj ispostavi, netko iz Zagreba, Rijeke, Zadra ili Osijeka zabilježio je da je to njegovo - govori Radaković o masovnim i nekontroliranim upisima krških pašnjaka Like u ARKOD, nacionalni sustav identifikacije zemljišnih parcela, odnosno evidencije uporabe poljoprivrednog zemljišta, što se događalo prije dvije godine na temelju odluke tadašnjeg ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine.

Ministar je naime na osnovu EU-propisa o očuvanju krških pašnjaka u razdoblju od 2015. do 2019. donio pravilnik po kojem zakupci pašnjaka ne moraju imati stoku da bi ostvarili EU-potpore. Bio je to otvoreni poziv onima pravovremeno ‘informiranima’ da ostvare unosan biznis uz simbolične zakupnine i izdašne poticaje. Naime, te 2015. poticaji su značajno povišeni, u skladu s novim sustavom izravnih plaćanja EU-a po kojem se poticaj za pašnjake izjednačuje s onima za druge vrste upotrebe zemljišta. U prijevodu, Europska komisija povećala je potpore za pašnjake s dotadašnjih 300 na 3000 kuna. Komisija je Hrvatskoj osigurala bespovratna sredstva za zaštitu i održavanje specifičnih regija krša – ekosustava, bioraznolikosti, staništa i podzemnih vodnih tokova – no široko i plodno birokratsko polje omogućilo je pojedincima da se poigraju pravilima i pronađu rupe u propisima.

Kad se ima na umu da se zemljišta pogodna za ekološki uzgoj goveda, ovaca i koza mahom nalaze u Dalmatinskoj zagori, Lici i Gorskom kotaru, krajevima koje je država još prije dvadeset godina prepustila propadanju te time posljedično zaštitila od pesticida i drugih kemijskih onečišćenja, postaje jasno da je otvoren prostor za brojne manipulacije. Osim što je ministar Jakovina počeo dijeliti zemlju, odlučio ju je i oduzeti lokalnim stočarima postavljajući kao jedini kriterij visinu zakupnine. Uz takva su se pravila igre pojavili veliki igrači, oni s političkom moći i znatnim početnim kapitalom, koji su dobivali pašnjake gdje god i koliko god su poželjeli. Tako su zakupci krških pašnjaka po Lici i Dalmaciji postali poduzetnici bez stoke, mahom iz velikih gradova, dok su domaći stočari ostali bez pašnjaka koje su odvajkada koristili. Većina onih prvih ni danas nema s državom sklopljen ugovor o zakupu ili ga ne plaća, ali je svejedno dobila EU-poticaje. Masovnim upisima velikih poduzetničkih imena ARKOD je ‘pozelenio’, odnosno zauzete su sve površine krških pašnjaka južno od Karlovca…

Iz Ministarstva poljoprivrede najavljuju da se novim zakonom raspolaganje zemljištem vraća u nadležnost općinskih samouprava, a uvodi se i pojam domicilnosti kojim bi se išlo na ruku lokalnim poljoprivrednicima

- Lika se na papiru, u ARKOD-u, zeleni i sva je zemlja zauzeta, a u stvarnosti je pusta, nigdje ni stoke ni pastira. Tražim na korištenje državnu zemlju, no ne mogu je naći, više se ne može upisati. A osim naše stoke ovdje više ničije nema. Megastočari dobivaju milijunske poticaje, a mi pasemo travu. Naša je zemlja započela dobivati neku vrijednost, da nije tek neka šikara nego da se od nje može i zaraditi, ali eto odmah manipulacije i kriminala: oni kojima je dana koriste se njome jedino za dobivanje državnih poticaja. Zemlju su dobili i neki iz Osijeka, pa nas zovu i kažu nam da su to dobili, ali da neće svoja stada dogoniti, da to mi pasemo sa svojom stokom. Znači ja da pasem, a netko da ubire novac… Izračunao sam da sa svojih 68 grla stoke godišnje gubim oko 20.000 eura. No može biti i gore: ne samo da oni dobivaju novac nego mi domaći možemo doći u situaciju da moramo platiti to što naše krave pasu na njihovoj zemlji. Ili, ne daj bože, da netko pošalje policiju jer su moje krave na njihovu brdu uz moju kuću - priča Petar Radaković, koji se započeo baviti stočarstvom i ne sanjajući da će u igri biti izdašni poticaji.

Najezdom velikih stočarskih firmi u svom kraju zatečen je i Dane Obradović, koji je sa svojih 300 ovaca jedan od većih tamošnjih stočara.

- Ovdje smo prisiljeni baviti se poljoprivredom iz čiste egzistencijalne potrebe. To nam je jedini izbor, izvor prihoda i spas za našu zajednicu. Nitko ovdje neće sagraditi tvornicu, imamo samo zemlju i svojih deset prstiju - ističe on, pa dodaje da su im veliki uzeli i tu jedinu šansu nakon godina teške borbe, kad se konačno naziralo da će im se trud i rad isplatiti, da će napraviti nove štale i obnoviti zastarjelu mehanizaciju.

- Abnormalan broj hektara upisuju veliki igrači, fiktivne firme koje nemaju veze s poljoprivredom, niti će se tom djelatnošću ikad baviti. Upisuju minska polja, vrleti u koje stoka ne može ni kročiti, bilježe čak i groblja… pa čija će stoka po groblju pasti? Da nije EU-poticaja, nitko ne bi naše pašnjake prijavljivao na svoje ime. Toj će prevari jednom vjerojatno doći kraj, no tada će veliki igrači zadovoljno trljati ruke, a mi obični seljaci opet ćemo biti gdje smo i sada - tumači Obradović, pa podsjeća na to kako su se stanovnici bračkog Bola izborili protiv odluke da se koncesija za plažu Zlatni rat dodijeli zagrebačkoj tvrtki.

- Slično je i s našim brdima i pašnjacima, no ovaj krš nije zanimljiv kao atraktivne plaže. I ovdje netko izvlači milijune, ali to nikoga ne zanima. A ova su brda za mene i moje sinove ponos isto kao i Zlatni rat Bračanima - kaže.

O kolikim je iznosima riječ najbolje govore podaci Agencije o najvećim poticajima za pašnjake u 2016. Sretni dobitnici su tako zagrebački Real Beef d.o.o. sa 11,2 milijuna kuna, splitska braniteljska zadruga Planina sa 7,4 milijuna, splitski Eco bos d.o.o. sa 5,9 milijuna, Bioplod Lika d.d. sa 5,5 milijuna, Farma Angus d.o.o. sa 4,5 milijuna i Ivica Ćubelić sa 3,7 milijuna kuna. Iako je tijekom protekle dvije godine broj upisanih pašnjaka nevjerojatno porastao – a time i isplate milijunskih poticaja – stočni fond Hrvatske rapidno je padao. Tako je 2014. bilo 33.237 hektara upisanih pašnjaka, sljedeće godine 50.000, a 2016. čak 93.268 hektara.

Sadašnji ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić – čija su pravila da je za deset hektara krškog pašnjaka potrebno imati barem tri grla stoke te ukidanje odredbe da potporu dobivaju i oni koji pašnjake samo kose kako bi prodavali sijeno izazvala reakcije onih koji koriste danu situaciju – obrušio se na korisnike poticaja za krške pašnjake, ustvrdivši da se u tom segmentu poljoprivrede događa najveći kriminal. Upozorio je na pojedince koji su 2015. dobili po nekoliko hiljada hektara pašnjaka i koji imaju stotinjak goveda, za što godišnje dobivaju i više od 20 milijuna kuna poticaja. Inspektori Agencije za plaćanja u poljoprivredi otišli su stoga u nenajavljenu kontrolu pašnjaka i zatekli katastrofalno stanje: 80 posto takvih površina bilo je zapušteno i bez stoke. Riječ je uglavnom o krškim pašnjacima, odnosno onima južno od Karlovca. U Ministarstvu poljoprivrede za Novosti su potvrdili da zajedno sa spomenutom Agencijom provode različite kontrole na terenu. ‘Agencija za plaćanja kontrolirala je poljoprivredna gospodarstva koja su za izravna plaćanja 2016. prijavila pašnjake, a koja nemaju u posjedu stoku evidentiranu u Jedinstvenom registru domaćih životinja. Ukupno 683 poljoprivredna gospodarstva u zemljišnom registru ARKOD imaju upisane površine veće od jednog hektara pašnjaka, a nemaju u posjedu stoku. Radi se o ukupnoj površini od 5.839,85 ha pašnjaka. Na gračačkom području kontrolirano je u 2016. ukupno 25 poljoprivrednih gospodarstava koja su zatražila potporu za ukupno 4.091 ha pašnjaka i krških pašnjaka. Rezultati kontrola na terenu otkrili su da je od ukupno prijavljenih površina pašnjaka i krških pašnjaka za potporu bilo neprihvatljivo ukupno 1.214 ha. Temeljem rezultata kontrola na terenu provest će se izračun umanjenja i isključenja iz plaćanja te utvrditi sankcije za nepravilnosti’, kažu iz Ministarstva poljoprivrede i ističu da s ciljem poticanja i zaštite razvoja stočarstva, a ne lovaca na izdašne potpore bez ijednoga grla stoke, pripremaju novu uredbu o načinu i kriterijima davanja u zakup šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, u koju će se ugraditi mehanizmi zaštite lokalnih stočara kojima je takvo zemljište prijeko potrebno za opstanak.

Iako u Ministarstvu ne sumnjaju u rezultate svojih kontrola, naši sugovornici u Bruvnu ističu da se megastočari prije dolaska inspektora koriste različitim prevarama.

- Ne mogu njima inspekcije i kontrole ništa. Kad dođe kontrola, vide te njihove pašnjake popasene. Naravno, kad su ih popasle moje krave - kaže Radaković i dodaje kako stočari iz grada palež smatraju najefikasnijom metodom čišćenja pašnih površina pred dolazak inspekcija.

- Svake godine naša brda, odnosno pašnjaci gore. Ne vjerujem da je to slučajno. Terene koje ne popasu naše krave oni zapale šibicom. Stotinjak metara od svoje parcele, u smjeru vjetra, zapale korov pa se vatra proširi do njih. Onda kod policije ili vatrogasaca izvade potvrdu o požaru na pašnjaku, pa je predaju Agenciji za plaćanje u poljoprivredi. I ti ljudi budu čisti: pašnjak ekološki održavan, a poticaj isplaćen. Zakonska norma je ispoštovana. U praksi se dešava da neupućeni seljaci, koji stvarno žive od stočarstva i košnje pašnih površina zahvaćenih požarima, ne znaju za takve procedure i ne predaju potrebne potvrde, pa ne samo da izgube poticaje nego im stoka nema što jesti dok se ne obnovi opožarena površina - objašnjava nam Radaković makinacije u vezi krških pašnjaka u državnom vlasništvu.

Da od najezde megastočara i normi koje im idu u prilog nisu pošteđeni ni pašnjaci u privatnom vlasništvu svjedoči slučaj Milene Plećaš, koju je u ARKOD-u dočekala informacija da su se na zemlju u vlasništvu njezina pokojnog supruga koju ona koristi uknjižili neki drugi stočari i da za to dobivaju poticaj.

- U protekle dvije godine, kad je sve bilo dopušteno, netko se bez mog znanja upisao na zemlju koju obrađujem. Slučajno sam to otkrila, kad sam išla upisati to što koristim. Apsurd je u tome što se netko mogao upisati bez vlasničkog lista, a ja to mogu izbrisati samo uz vlasnički list, i to jedan kroz jedan. Da bih dobila vlasnički list na svoje ime, trebala se provesti ostavinska rasprava nakon muževe smrti, a njegova je rodbina raseljena od Amerike do Australije. Osim toga, treba i vremena i novca i znanja da se skupe svi potrebni papiri, a ja toga nemam. Radim i za ništa drugo ne znam. I to mi se obilo o glavu - ističe majka četvero djece, čije obiteljsko gospodarstvo broji 33 grla stoke.

Ličke stočare brinu i odredbe pravilnika po kojima moraju smanjivati svoj stočni fond ako u ARKOD-u nemaju dovoljno upisanih pašnjaka po broju prijavljenih grla čime, posljedično, gube i pravo na poticaje.

- I tako se vrtimo ukrug. Kad bi se naši nekadašnji komšije i poželjeli vratiti kući, u svoj zavičaj, od čega bi živjeli? Poljoprivredom se ne bi mogli baviti jer je sva zemlja zauzeta, pa i privatna. Mi smo mali i neorganizirani, pasivni i zatvoreni ljudi u neravnopravnoj igri s velikim i politički jakim igračima, koji su uvijek korak ispred nas i koji već sada znaju kakvi će za dvije godine biti pravilnici - kaže Milena Plećaš.

Rješenje nagomilanih stočarskih problema možda donese novi zakon o poljoprivrednom zemljištu koji bi se pred saborskim zastupnicima trebao naći ove jeseni. Kako kažu u Ministarstvu poljoprivrede, tim se zakonom raspolaganje zemljištem vraća u nadležnost općinskih samouprava, a uvodi se i pojam domicilnosti kojim bi se išlo na ruku lokalnim poljoprivrednicima i stočarima. ‘Općine najbolje znaju tko je poljoprivrednik i kome nedostaju hektari, povećavamo površine državnog zemljišta namijenjene prodaji uz uvođenje limita za pojedino gospodarstvo i uvodimo domicilnost, a to znači da zemlju u Slavoniji ne može dobiti poljoprivrednik s drugoga kraja Hrvatske. Postavlja se pitanje isplativosti proizvodnje pri kojoj se udaljenost između sjedišta OPG-a ili tvrtke mjeri stotinama kilometara; tu je zaista upitno traži li se zemlja radi proizvodnje ili radi dobivanja poticaja’, ističu iz Ministarstva. No ljudi koji žive na selu i od sela već su nekoliko puta bili prevareni, pa su na oprezu – znat će da im novi zakon ide u korist tek kad se u to uvjere vlastitim očima.

1/4