nemanja: Cosmic Disco (Yem)
Dok je u ožujku i travnju prosječni Hrvat gledao presice Nacionalnog stožera civilne zaštite i jurio trgovačkim centrom u potrazi za namirnicama, pulski glazbenik Luka Šipetić zatvorio se u kućni studio i snimio novi album svog projekta nemanja. Za poticaj stvaranja albuma ‘Cosmic Disco’ uzeo je Tibetansku knjigu mrtvih, a rezultat je glazba posve različita od svega što se snima u Hrvatskoj i regiji. Nemanju možemo vidjeti i kao hrvatsku/regionalnu inačicu houstonskog trija Khruangbin, iako usporedba stoji više za njihov prethodni album ‘Tarot funk’. Na novom, karantenskom albumu nemanja su se rasplesali u world music ritmovima, s bazom u najboljoj maniri različitih psihodeličnih utjecaja. Iz Istre nam tradicionalno dolaze začudne fuzije žanrova – ludističkim spojevima tradicije i suvremenosti skloni su i istarski glazbeni veterani poput Gustafa, Tamare Obrovac, Livija Morosina, ali i psihodelični rock projekti poput Pridjeva, čiju glazbenu estetiku, i publiku, dijeli i nemanja. Ugodna i mentalno poticajna, ova glazba posjeduje i radijski potencijal, no svakako se onaj najveći nalazi u koncertnom izvođenju, formatu na koji ćemo još morati pričekati. Manje gitaristički, više na valu sempla i ritma, ‘Cosmic Disco’ je plesniji od svog prethodnika. Nemanja svira disco psihodeliju na čijim se rubovima šulja misao o smrtnosti, dok su u jezgri zarazni i maštoviti beatovi i sola, ovog puta podebljani vokalnim dionicama. Pravi soundtrack zlokobnog ljeta u kojemu se pleše mahom ilegalno i privatno, na opustjelim plažama.
Klinika Denisa Kataneca: Jada Jada (diy, Krava 22)
Mali Princ hrvatske i regionalne kantautorske scene – tako bismo mogli nazvati Denisa Kataneca, ‘dečka iz Dubrave’ koji je na albumu ‘Jada Jada’ snimio svoje glazbeno, lirički i produkcijski najzaokruženije ostvarenje. Nakon niza različitih projekata koje je pokretao, kantautor je okupio novu postavu, no ono što je razlikuje od prethodnih fini je balans između akustičarsko-liričke baze i pulsirajućeg bendovskog organizma. Najveći dobitak, uz jake i sugestivne pjesme, svakako je vokalni i gitarski doprinos Brane Norca, jednog od najaktivnijih protagonista zagrebačke nezavisne scene. Norac i ostatak postave (Karlo Cmrk na basu, Vinko Vujec na bubnju i Eleonora Hill na violini i vokalima) sinkronizirani su s Katanecovim svemirom i daju njegovim stihovima i pjesmama raskošna glazbena jedra za plovidbu. Svaki pokušaj preciznog detektiranja Katanecovog glazbenog i liričkog identiteta izmiče onome koji ga pokušava katalogizirati unutar postojeće hrvatske i regionalne kantautorske tradicije, no ono što dijeli s većinom svojih uzora je gola emocionalnost i sposobnost da, unatoč visokom riziku od patetike, uspije izreći stanja i misli onih koji ne podliježu pravilima materijalističkog pristupa životu i utrci za novcem i društvenom moći. Život o kojemu Katanec pjeva zasnovan je na vrijednostima starog svijeta: ljubavi, humanosti, solidarnosti sa slabijima, poštovanju prema prirodi i životinjama. Pjesme stare nekoliko godina, poput ‘Pejotla’, ‘Male snage II’ i najstarije ‘Prijateljstvo 2’, dugo su tražile pravo bendovsko suzvučje i na ‘Jada Jada’ konačno zasjale najljepšim sjajem. Album najavljuje rađanje novog društva koje pupa usred mraka i tjeskobe današnjice. Pothvat je to koji treba pozdraviti s radošću i potporom svake vrste. Kako Katanec pjeva u uvodnoj pjesmi ‘Zvijezde’: ‘ko da u mrtvilu praznine i krivine dobe sjaj.’
Mary May: Things You Can’t Put Your Finger On – Live (Pass The Hat Records)
Otkada se 2018. pojavila sa svojim debi albumom ‘Things You Can’t Put Your Finger On’, hrvatska kantautorica Mary May zadobila je znatne simpatije publike i kritike sklone nezavisnoj glazbenoj sceni. May se nije, poput većine ostalih kantautorica iz prvog kantautorskog vala, previše mučila u afirmaciji svoje glazbe publici. Glavni razlog za to su ponajprije temelji koje su postavile njezine prethodnice, razvoj i pojava sve većeg broja kvalitetnih instrumentalista na ovoj sceni, ali i njezina zrelost na nastupnom materijalu. Mary May je odabrala sjajne glazbene suradnike na istoimenom studijskom albumu, stoga koncertna inkarnacija ovog materijala nosi dodatne kvalitete. Live snimljen nakon mjeseci koncertiranja i probi sadrži gotovo sve ponajbolje njezine pjesme, poput ‘Birdie’ i ‘Never Fixed Nobody’. Treba istaknuti emocionalni vokalni crescendo Mary May u srcu albuma u pjesmi ‘Softest Tune’, premda je svaka od pjesama strukturirana i izvedena sa suverenošću veterana. May i članovi njezinog benda nisu gažeri, jammanje, probe i užitak u sviranju vidljivi su u svakom tonu ovog koncertnog albuma, ponajboljeg live izdanja objavljenog ove godine na domaćoj sceni. Luka Čapeta na gitari i bek vokalima, Borko Rupena na bubnju, Marin Živković na saksofonu i Marko Ferlan na basu zajednički proizvode magiju rijetko viđenu u žanru jazzy bluesa i americane.
