Za razliku od hrvatsko-srpskih odnosa koji su gurnuti u zamrzivač, slovensko-srpski odnosi godinama unatrag otopljuju. Osobito to vrijedi za srpsko-slovenske ekonomske odnose. I ovotjedni posjet slovenskog predsjednika Boruta Pahora Beogradu trebao je biti nastavak tog trenda. Idilu je, međutim, narušio slovenski ministar inozemnih poslova Miro Cerar kad je, tjedan dana prije Pahorova dolaska u Beograd, na sjednici slovenskog vanjskopolitičkog parlamentarnog odbora pozvao srpske vlasti da se još jednom izjasne jesu li doista odlučile zemlju voditi u članstvu Europske unije ili će sreću potražiti u zagrljaju s Rusijom. Cerar je u proklamirane proeuropske ciljeve srpske politike posumnjao nakon Putinovog posjeta Beogradu i masovnog dočeka koji mu je priredio srpski predsjednik Aleksandar Vučić, ali i zbog građansko-opozicijskih prosvjeda koji su se nakon Beograda počeli širiti i po drugim gradovima Srbije. Beogradski prosvjedi Ceraru su znak da aktualne srpske vlasti odustaju od europskih demokratskih vrijednosti i da vode zemlju u političku krizu.
Cerar je svoje sumnje u stvarne namjere Vučićeve vlasti dosolio i pitanjem je li ona doista opredijeljena da spor s Prištinom rješava dijalogom ili nekim drugim sredstvima uz pomoć Rusije. Sve je to izgovorio gotovo istoga dana kad su njemački i francuski ambasadori u Beogradu izjavili da njihovim zemljama ništa nije sporno u Putinovom posjetu Beogradu, iako se dogodila u vrijeme kad u odnosima Brisela i Moskve ne cvjetaju ruže. Ceraru je smjesta odgovorio srpski ministar inozemnih poslova Ivica Dačić, upitavši ga kako to da ga smeta Putinov posjet Beogradu, a ništa mu nije bilo sporno kad je ne tako davno kao premijer ugostio ruskog predsjednika te intenzivno lobirao da Slovenija bude domaćin povijesnog susreta Putina i Trampa. Na Cerarovu primjedbu da Srbija ne mari za europske demokratske standarde Dačić je pak uzvratio protupitanjem je li slovenski doprinos tim standardima to što Srbima u Sloveniji, iako su najbrojnija manjina u ‘deželi’, ne priznaje status nacionalne manjine, pa ni pravo na obrazovanje na svojem jeziku.
Dakle, uoči Pahorova dolaska u Beograd sve je zamirisalo na još jedno balkansko zaoštravanje odnosa, umjesto njegova planiranog dizanja na višu i kvalitetniju razinu. No iako je zaiskrilo između Ljubljane i Beograda, sam posjet ipak je protekao u pretežnom demonstriranju suradnje i prijateljstva. Takav ishod prije svega je rezultat toga što je u središtu posjeta bilo daljnje razvijanje ekonomskih odnosa i suradnje srpsko-slovenskih privrednika. S Pahorom je u Beograd doputovalo stotinjak slovenskih privrednika, a na forumu koji su organizirale privredne komore dviju zemalja pridružilo im se oko 500 srpskih privrednika kako bi licem u lice dogovorili nastavak poslovne suradnje i ugovorili nove poslove i investicije.
Ekonomija je u srpsko-slovenskim odnosima još jednom primirila političke tenzije. Srpsko-slovenski privredni lideri nisu dopustili svojim političkim liderima da zanemare značaj njihove ekonomske suradnje zahvaljujući kojoj se u proteklom desetljeću robna razmjena između Srbije i Slovenije skoro utrostručila jer je narasla s nešto preko 500 na 1,3 milijarde eura u prošloj godini. I dok hrvatsko-srpska robna razmjena već nekoliko godina stagnira na oko milijardu eura, srpsko-slovenski privrednici su s beogradskog poslovnog foruma najavili da će njihova suradnja uskoro vrijediti oko 1,5 milijardi eura. Usto, uvjereni su i da će slovenske investicije u Srbiji i dalje raste, premda su i sada, s oko 1,5 milijardi vrijednosti i oko 25 tisuća zaposlenih, pri vrhu stranih ulaganja u srpsku ekonomiju. Kako su i srpske investicije u Sloveniji, nakon što su desetljećima bile mizerne, živnule i dosegle preko 200 milijuna eura, optimizam srpskih i slovenskih privrednika ne izgleda kao prodaja magle, pogotovo zato što su na njihovu beogradskom poslovnom forumu u prvi plan gurnute kompanije iz IT, poljoprivredno-prehrambenog i turističkog sektora, koje do sada uglavnom nisu međusobno poslovale, a sada su se odlučile priključiti industrijskim kompanijama koje to već godinama intenzivno rade.
Borut Pahor se u Beogradu diskretno distancirao od Cerarovih poruka srpskim vlastima, rekavši da ne misli da Srbija klizi prema političkoj krizi jer građansko-opozicijski prosvjedi nisu izazvali krizu njezinih državnih institucija. No nije se ni odrekao Cerara, poručivši da su njegovi stavovi i primjedbe dobronamjerni, pa je svojim domaćinima zapravo poručio da razmisle o njima i otklone razloge zbog kojih je Cerar, ali i ne samo on, počeo sumnjati u proeuropsku privrženost srpskih vlasti. Aleksandar Vučić nije šutke prešao preko Cerarovih poruka, rekavši da nije mogao povjerovati svojim očima dok je čitao njegove poruke te zaključivši da je Cerar toga dana vjerojatno ustao na krivu nogu jer bi i njemu trebalo biti jasno da Srbija hoće u EU, ali i da će nastaviti razvijati dobru suradnju s Rusijom zato što je i jedno i drugo u njezinu interesu. Pahor je pomirljivo komentirao da Slovenija nema ništa protiv suradnje Srbije s Rusijom, ali je dodao da bi ta suradnja mogla biti lakša ako se poboljšaju i odnosi Europske unije i Rusije. Drugim riječima, domaćinima je poručio da će morati svoje odnose s Rusijom kad-tad početi usklađivati s politikom EU-a prema Moskvi.
Cerar i Pahor nisu u suštini ništa novoga otkrili srpskim vlastima kad je riječ o srpskoj politici prema Rusiji. Druga je, međutim, stvar kad je riječ o Cerarovoj poruci da beogradski i drugi prosvjedi vode Srbiju u političku krizu jer su rezultat nedemokratskih procesa i autoritarnog sustava vlasti. Vučićeva vlast do sada je ignorirala identične optužbe i primjedbe koje su joj upućivali opozicijski i građanski sudionici prosvjeda. Na njih je uzvraćala najavom raspisivanja prijevremenih parlamentarnih izbora. Međutim, nakon Pahorovog posjeta koji su parlamentarne opozicijske stranke iskoristile da bojkotiraju posebnu sjednicu parlamenta na kojoj se slovenski predsjednik obratio zastupnicima, najavivši da će bojkot proširiti i na sve druge institucije, te da će bojkotirati i izbore ako se na promijene pravila i uvjeti kako bi bili fer i slobodni, jasno je da su barem zasad uspjeli internacionalizirati zahtjeve od kojih prosvjednici već tjednima na odustaju. Ako pak uspiju ustrajati u bojkotu parlamenta i drugih institucija, Pahorova konstatacija da Srbija nije u političkoj krizi jer u krizi nisu njezine državne institucije više ne bi držala vodu. Zato bi s druge strane uvjerljivije zvučala njegova poruka da su Cerarove primjedbe i poruke dobronamjerne jer Vučićevu vlast na vrijeme upozoravaju da pokuša naći kompromis s građanskim i opozicijskim prosvjednicima prije nego što bojkot i kriza zahvate parlament i druge institucije te dovedu u pitanje održavanje fer i slobodnih parlamentarnih izbora. Ako se to dogodi, o tome onda neće pričati samo Miro Cerar, nego će brujati čitava Europska unija, pa i oni njezini predstavnici koji vode pristupne pregovore o članstvu Srbije u EU-u.
