>

novosti logo

Profiterima nikad dosta

Vladinu pomoć uzele su i neke od najprofitabilnijih tvrtki, kao što su Lufthansa, Texo Management, kladionice Super Sport i Hattrick, Porsche Hrvatska, Cios, Heineken ili Coca-Cola. Samo prvih sedam među njima ostvaruje dobit veću od cjelokupnog Vladinog paketa pomoći za ožujak

Zadnjih mjesec dana sindikalne središnjice zaprimaju masovne pritužbe radnika o tome kako poslodavci na razne načine zloupotrebljavaju Vladine naknade za ostanak na poslu. Prema tim pritužbama, među ostalim, uzimaju cijele naknade ili dijelove isplata za radnike, osnivaju nove firme i prolongiraju uplate prihoda da bi zabilježili pad prometa i tako se kvalificirali za državnu pomoć. Još od ožujka i prvog sastanka s Vladom, sindikati su u više navrata upozorili na ovakve postupke, tražeći da u nove isplate unesu mehanizme kontrole jer država nije uspostavila efikasne mjere za nadzor potrošnje novca uplaćenog na račune firmi.

Vlada se, međutim, zasad ne obazire na njihove apele. Umjesto konkretnih mjera, najviši državni dužnosnici apeliraju na moral poslodavaca i pozivaju radnike da prijave pohlepu nositelja kapitala, u ambijentu u kojem su radnici pod enormnim pritiskom i bez drukerskih prijedloga izvršne vlasti. Razloga za takvu Vladinu indiferentnost je više, a jedan od njih vjerojatno leži i u činjenici da se o temi isplate minimalaca slabo raspravlja u medijima. Najveće medijske kompanije, koje su zadnjih tjedana minuciozno analizirale svaki Vladin potez osim ovoga, također su uzele potpore za stotine radnika, smanjujući im u isto vrijeme plaće. Prema službenim projekcijama iz Vlade, najmanje četvrtina poslodavaca koji su uzeli potpore nije isplatila pune plaće, a neslužbene informacije govore da se ugovori s državom potpisuju retroaktivno, nakon što je država pustila novce u opticaj. Neki od njih, međutim, odbijaju potpisati sporazum, no do zaključenja teksta nismo uspjeli doznati je li razlog činjenica da nisu ni imali uvjete za potpore.

Vlada je za uplate radničkih minimalaca u ožujku odvojila 1,6 milijardi kuna, a novac je uplaćen na račune 84 tisuće poslodavaca za više od 485 tisuća radnika. Iznos od 3250 kuna u naredna dva mjeseca povećat će se na 4000 kuna, pa se time povećava i mogućnost malverzacija. Tako će, naime, brojna poduzeća koja po ugovoru isplaćuju minimalce potpuno legalno moći zadržati razliku za sebe.

Neki su poduzetnici dijelili potporu između sebe i radnika. Neki su molili poslovne partnere da odgode naplatu faktura kako bi imali pad prihoda dovoljan za dobivanje potpora, a drugi su osnivali nove tvrtke koje će preuzeti prihode

- Sve je krivo postavljeno od trenutka kad su ovu subvenciju proglasili potporom za poslodavce, a ne radnike - kaže Ana Pezelj iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, koja nam potvrđuje da njihovoj središnjici i dalje pristižu primjedbe radnika o muljažama u režiji poslodavaca.

- Najviše malverzacija dešava se tamo gdje nema sindikata i gdje prava radnika nisu uređena kolektivnim ugovorima. Takvi nas radnici najviše alarmiraju. Riječ je o manjim i srednjim firmama, ali ima i većih kompanija - kaže Pezelj.

Kao sindikalna predstavnica koja je od gotovo prvoga dana svjedočila raspravama o izradi mjera za pomoć privatnom sektoru, Pezelj tvrdi da se radilo o dogovoru Vlade i poslodavaca i da su sindikati izgurani iz priče. Početkom travnja, SSSH je objavio da su zabilježene ‘masovne krađe‘ subvencije za radnike, a kasnije su se sa sličnim priopćenjima pridružile druge dvije središnjice. Iz razgovora s članstvom i radnicima, pogotovo onima koji nisu udruženi u sindikate, doznali su i finese pljačkaških pothvata poduzetnika na štetu radnika. Neki su poduzetnici dijelili potporu između sebe i radnika, drugi su uzeli potpore za radnike na dugom bolovanju. Treći su vršili pritisak na radnike da potpišu dodatak ugovora o radu kojim će ugovoriti plaću u visini državne pomoći ili kojim će im se smanjiti broj radnih sati na osam tjedno, kako bi ostatak potpore mogli zadržati iako se radniku realno radno vrijeme ne skraćuje. Neki poduzetnici zastrašivali su radnike tvrdnjom da ne smiju dati otkaz jer će im morati vratiti iznos potpora. Neki su molili poslovne partnere da odgode naplatu svojih faktura kako bi imali pad prihoda dovoljan za primitak državne potpore, a drugi su osnivali nove tvrtke koje će preuzeti prihode kako bi dosadašnja tvrtka mogla primiti državnu potporu.

Od Vlade su sindikalisti zatražili uvođenje nekoliko konkretnih mjera. Osim prebacivanja budućih potpora direktno na radničke račune, zahtjev je bio i obustava isplate dobiti i dividendi za primatelje subvencija. Zatražili su i podjelu troška plaće između države i poslodavca, a od HZZ-a da provodi dnevne analize o broju nezaposlenih, oblicima prestanka ugovora o radu i veličini poduzeća koja rade ili su prestala raditi.

- Većina tih zahtjeva do danas nije prihvaćena. Među iznimkama je objava popisa dobitnika potpora na čemu smo prvi inzistirali. Ali i to je bilo nepretraživo. Vidjelo se, ukratko, da ih prihod radnika ne zanima, nego da je ključ prihod poslodavaca preko državnih mjera, i to bez previše pitanja – kaže Pezelj.

Dodatni problem mogao bi doći do izražaja kod isplate za travanj. Poneki proizvodni sektori, poput tekstilnog, za značajan dio radnika imaju manje plaće od državnih subvencija. Sindikalni predstavnici zadnjih su tjedana tvrdili da neki poslodavci već interno tvrde da će zadržati razliku. No dosad nije prezentiran efikasni državni mehanizam koji će utvrditi da poslodavac neće uzeti sebi dio potpore. Državni inspektorat, koji se nameće kao kontrolno tijelo eventualnih nepravilnosti na terenu, uopće nije zakonski nadležan za kontrolu subvencija. To je u domeni Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, iz kojeg također samo ‘preporučuju da poslodavac isplati potporu u cijelosti‘.

- Budući da se radi o potpori namijenjenoj poslodavcima, a ne radnicima, ministar rada i mirovinskog sustava Josip Aladrović jasno je rekao da će o dobroj volji poslodavca ovisiti hoće li mu uplatiti cijelu potporu, ili će razliku između minimalca i državne subvencije zadržati za sebe. Zato smo u travnju tražili privremeno povećanje minimalne plaće na 4000 kuna - kaže Ana Pezelj, dodajući da država nije prihvatila ni taj prijedlog.

U Hrvatskoj trenutno vjerojatno ne postoje relevantni društveni dionici koji se u načelu protive ovakvim mjerama. One su potrebne iz niza razloga, pa tako i činjenice da bi država u slučaju masovnih otkaza trpjela još veći pritisak preko Zavoda za zapošljavanje. Ekonomist Toni Prug slaže se da su mjere bile brze i generalno pozitivne.

- Smanjena je mogućnost da firme same krenu odlučivati o sudbinama radnika u trenutku krajnje nesigurnosti s karakterom potpunog presedana - kaže Prug.

Dominantni prigovori, međutim, idu prema opisanom načinu dodjele potpora, ali i zbog gotovo potpune neselektivnosti poslovnih subjekata kojima se pomaže. Nešto što ima opravdanje za spašavanje malih i srednjih poduzeća, zapravo je posljedično poslužilo za kanaliziranje najvećih iznosa u korporacije koje imaju godišnju dobit i do pola milijarde kuna. I naša analiza pokazuje da su ponajveće iznose državne pomoći dobili oni koji najviše zarađuju, ali inače najmanje troše na svoje radnike. To su kompanije koje bi od svoje jednogodišnje dobiti mogle uzdržavati radnike i deset godina.

Prema izračunu Novosti, sedam najprofitabilnijih firmi koje su tražile potporu 2018. godine zajedno je ostvarilo 1,6 milijardi kuna dobiti, odnosno više od troška cijelog Vladinog paketa za ožujak. Samo dvije kladionice drže polovicu dobiti cijele Vladine jednomjesečne mjere. Prvih 15 firmi s najvećim zaradama, koje zajedno imaju dobit od 2,6 milijardi kuna, od države je primilo 38,3 milijuna kuna za 11.800 radnika. U prvih 15 po najvećoj dobiti nalaze se Super Sport, Plava laguna, Hattrick kladionica, turistički koncern Valamar Riviera, Maistra, Pevec, tvrtka za recikliranje otpadnog papira DS Smith iz Belišća, Crodux, Coca Cola, Heineken, Lufthansa, tvrtka za otkup i naplatu dugova B2 kapital, Porsche Hrvatska i Jadranski luksuzni hoteli. Ovaj vrh s popisa dobiti vrijedi podcrtati zato što se, uz određene iznimke, radi o međunarodnim korporacijama ili domaćim kompanijama koje u pravilu plaćaju male plaće svojim radnicima.

Super Sport kladionica, koja je zatražila pomoć za 886 radnika, na svakog je imala pola milijuna kuna dobiti pretprošle godine, gotovo isto kao i kladionica Hattrick, koja je dobila potporu za 634 radnika

Nadalje, na popisu se nalazi ukupno 2478 firmi koje su 2018. imale više od jednog milijuna kuna dobiti. Takve firme, ako imaju više od 100 radnika, u pravilu imaju plaće manje od 5000 kuna, što znači da im trebaju malo ili ništa isplatiti nakon Vladine mjere. Toni Prug tome dodaje i činjenicu da je više od stotinu firmi s popisa po svakom apliciranom radniku imalo dobit od preko jednog milijuna kuna.

- Kod mnogih se radi o malim iznosima pomoći, no ima dosta slučajeva gdje su iznosi bili veći, gdje se uzimalo pomoć za desetke radnika unatoč recentnim velikim dobitima. Takvi su zahtjevi najproblematičniji - veli Prug, dodajući da se ovaj omjer odnosi na radnike koji su prijavljeni za državne mjere, ne i na apsolutni broj zaposlenih.

Analiza Novosti, međutim, pokazuje da je oveći broj takvih kompanija zapravo prijavio sve ili najveći broj ukupnih radnika, pa je i izračun do kraja vjerodostojan.

Po tim kriterijima apsolutni šampion je hrvatska podružnica njemačke aviokompanije Lufthanse, koja je prema podacima Poslovne.hr 2018. godine imala pet zaposlenih. Zatražila je mjeru za četiri radnika. Budući da im je dobit bila 131 milijun kuna, na svakoga od njih otpada 32 milijuna kuna dobiti. Texo Management, konzultantska firma u vlasništvu Tomislava Matića, koja je u aferi Borg bila u savjetničkom timu u Agrokoru, imala je 2018. 9,3 milijuna kuna dobiti. Za državnu pomoć prijavila je dva radnika iako, dakle, ostvaruje dobit od 4,65 milijuna kuna po radniku. Porsche Hrvatska imala je dobit od 128 milijuna kuna, odnosno milijun kuna po svakom od prijavljenih 120 radnika.

Super Sport kladionica, koja je zatražila pomoć za 886 radnika, na svakog je imala pola milijuna kuna dobiti pretprošle godine, gotovo isto kao i kladionica Hattrick, koja je dobila potporu za 634 radnika. Heineken je s 315 prijavljenih radnika ostvario po dobit po radniku od 417 tisuća kuna. Spomenuta firma DS Smith je prijavila 419 radnika za pomoć, a dobit po svakom od njih je iznosila 372 tisuće kuna. New Yorker, koji ima prosječnu plaću od 5000 kuna, a za mjere ih je prijavio 237. Pretprošle godine zabilježio je po radniku 359 tisuća kuna dobiti. Coca-Cola je dobila potpore za 470 radnika, iako je po svakom imala 290 tisuća kuna čiste dobiti. Tu je i B2 Kapital, koji se bavi otkupom i naplatom dugovanja. Po svakom od 171 radnika ostvaruju godišnju dobit veću od 700 tisuća kuna.

Slična je situacija s poslovnim imperijem Petra Pripuza, koji godišnje obrće više od milijarde kuna prihoda. Krovna firma Cios, koja se nalazi u aktualnoj optužnici za Bandićevo namještanje zagrebačkih poslova s otpadom, prijavila je 24 radnika, po svemu sudeći sve koji su tamo zaposleni. Na svakog zaposlenog za kojeg je dobila državnu potporu dolazi 3,5 milijuna kuna dobiti za prošlu godinu. Centar za reciklažu (Cezar), tvrtka u sklopu Pripuzova koncerna, zatražila je i dobila naknadu za 309 radnika u iznosu od milijun milijuna kuna, iako je zabilježila dobit od 60 milijuna kuna. Kao i u svim drugim njegovim firmama, ta dobit dobrim dijelom proizlazi iz poslovanja s državnim tijelima i lokalnom samoupravom. Trenutno su primjerice aktivni ugovori u vrijednosti većoj od 80 milijuna kuna s Gradom Zagrebom. Dok traje kriza, i dok se uzimaju državne potpore za radnike, lijepo s državom posluje i Crodux u vlasništvu generalskog bogataša Ivana Čermaka, koja se nalazi na devetom mjestu po dobiti, i koji je od države dobio 3,6 milijuna kuna za 1129 radnika. Samo od početka godine ta je firma uprihodila gotovo 22 milijuna kuna od deset državnih ministarstava, a za lanjsku godinu to je bilo 100 milijuna kuna.

Obiteljska firma Ivića Pašalića Mundus Viridis tražila je i dobila 276 tisuća kuna za 86 radnika. Prošle godine njegov sin Domagoj isplatio je sebi i partneru 100 tisuća eura dobiti, a u ožujku ove godine samo s jednim ugovorom s državnom institucijom dobili su posao u vrijednosti od 4,6 milijuna kuna. U drugom poslu s Ministarstvom zaštite okoliša dobili su i 4,3 milijuna kuna. Nemoguće je, međutim, u jednom tekstu nabrojati sve firme koje plivaju u desecima i stotinama milijuna kuna dobiti, ali su svejedno zatražile državne subvencije. Na popisu se, među ostalima, nalaze gotovo sva odvjetnička društva koja su masno zaradila u državnom spašavanju Agrokora, zatim odvjetnički ured Hanžeković, koji godišnje bilježi oko 10 milijuna kuna dobiti.

Još na početku travnja SSSH je tražio i zabranu isplate dividendi i dobiti kao uvjet dodjele potpora koje financiraju porezni obveznici. Naknadno su neki sindikalisti predložili i ulazak države u suvlasništvo onih firmi koje ne mogu servisirati dugovanja prema državi. Takvim prijedlozima se pridružio i pokoji ekonomski analitičar, ističući da treba uvesti limite na subvencije temeljem godišnjeg prometa kompanija. Republika Hrvatska, međutim, zasad se ne obazire.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.

1/1