Novosti

Politika

Pucnji u leđa hrabrog političara

Oliver Ivanović, predsednik građanske inicijative Srbija demokratija pravda, ubijen je danas ujutro sa pet hitaca u leđa: Imao je svoj stav koji se nije plašio da ga iznese i kada se ne bi slagao sa aktuelnom vlašću u Beogradu ili Prištini. To ga je stajalo glave

Lmg59yqqppo1zoob20co3ozsmt5

Oliver Ivanović (foto Media centar Beograd)

U utorak 16. januara 2018. godine ispred kancelarije u kojoj je godinama radio ubijen je predsednik građanske inicijative Srbija demokratija pravda Oliver Ivanović. Sa pet hitaca u leđa ubio ga je nepoznati počinilac ujutro u osam sati. Namerno u tekstu izostavljamo novinarsku floskulu ‘za sada nepoznati počinilac’ jer nas iskustvo uči da ni ovo kao i druga počinjena ubistva, napadi, paljevine, pucnjave neće biti do kraja istraženo, niti će počinioci biti uhapšeni.

Ivanović je bio poslednji hrabar političar među kosovskim Srbima koji je imao svoj stav i koji se nije plašio da ga iznese i kada se ne bi slagao sa aktuelnom vlašću u Beogradu ili Prištini. To ga je stajalo glave. Dva puta je u zadnja dva ciklusa lokalnih izbora bio kandidat za gradonačelnika Severne Mitrovice i oba puta je izgubio od kandidata Srpske liste odnosno kosovskog SNS i tada je upozoravao javno da se izbori sprovode u atmosferi straha, pretnji, ucena a i njemu je u toj izbornoj kampanji kao znak upozorenja zapaljen automobil.

‘Neverovatan je osećaj ugroženosti, straha kod naroda. Od stotinak ljudi sa kojima sam razgovarao tokom prvih par nedelja na slobodi, nema nijednog koji u prvih par rečenica nije postavio pitanje bezbednosti. Da se odmah razumemo: ti ljudi se ne boje Albanaca nego Srba, lokalnih kabadahija i kriminalaca koji se voze u džipovima bez tablica. Droga se prodaje na svakom ćošku, svaki roditelj strepi zbog toga. Bilo je toga i ranije, ali ne u ovolikoj meri i nisu se ti ljudi ponašali bahato kao sada. Policija sve to gleda i ne reaguje, pa se građani osećaju nezaštićeno, iako su u kosovskoj policiji na severu sve naši ljudi, Srbi. Neki od njih su iskusni policajci koji su ranije radili za MUP Srbije, ali ni oni ne rade ništa.

Ilustracije radi, u poslednjih par godina u Mitrovici smo imali preko pedeset slučajeva paljenja automobila, bacanja ručnih bombi i dva nerazjašnjena ubistva. Sve se to dešava na teritoriji od dva i po kvadratna kilometra, koja je potpuno pokrivena sigurnosnim kamerama. Očigledno je da se policija boji da se ne zameri počiniocima, ili su počinioci uvezani sa bezbednosnim strukturama. Neki kažu da je policija prosto nesposobna, ali teško mi je da poverujem u to. Mislim, jesu oni nesposobni, ali ne baš toliko’, upozoravao je tada Ivanović.

Tragična je koincidencija da je na isti dan pre četiri godine ubijen njegov kum i blizak saradnik Dimitrije Janićijević. Sličnost je prosto neverovatna. U oba slučaja u pitanju je bila sačekuša, pucnji u leđa nakon tek održanih izbora. Podsećamo da je i Janićijević bio kandidat na izborima za Severnu Mitrovicu.

Oliver Ivanović je široj javnosti postao poznat 1999. godine kada je predvodio grupu Srba koji su se usprotivili proterivanju Srba sa severa Kosova. Brzo je organizovao grupu ljudi koji su brzo prozvani ‘momci sa mosta’. U skoro ispražnjenoj severnoj Mitrovici sa par desetina Srba uspeo je da odbrani taj deo grada I tako su se stekli uslovi da se u grad vrlo brzo vrate svi koji su iz njega otišli juna 1999. godine. Zbog znanja jezika (tečno je govorio engleski i albanski) uspostavio je komunikaciju sa predstavnicima međunarodnih misija na Kosovu.

Kao predsednika Izvršnog odbora Srpskog narodnog veća severnog Kosova međunarodni predstavnici su ga označili kao teškog pregovarača. Ličnu hrabrost i političku veštinu koju je već tada pokazivao uspela je da ga iznedri kao nesumnjivog lidera kosovskih Srba posebno onih na severu Kosova.

Međutim vrlo brzo je shvatio da su u većoj opasnosti Srbi južno od Ibra i da je njima neophodna veća podrška od onih na severu koji su se već organizovali i konsolidovali. Sa grupom istomišljenika uz podršku tadašnjeg zvaničnog Beograda u Koaliciji Povratak izlaze na izbore i osvajaju značajan broj mesta u kosovskom parlamentu (22) i on postaje ozbiljan politički faktor kojeg uvažavaju svi. U vreme dok je bio član predsedništva Skupštine Kosova skoro da nema značajnijeg svetskog političara koji se nije sreo sa Oliverom Ivanovićem (Kofi Anan, Havijer Solana…)

Bio je u jednom mandatu državni sekretar u Ministarstvu za Kosovo i Metohiju. Zalagao se za rešenje kosovskog pitanja po modelu Kipra koje bi kao takvo ušlo u Evropsku uniju što nije bilo po volji vlastima u Beogradu. Takođe se zalagao se za dijalog sa kosovskim Albancima zasnovan na kompromisima koje bi morala da učine obe strane.

Njegova golgota počinje pre četiri godine kada je uhapšen nakon što se odazvao na informativni razgovor u kancelariji EULEX-a u pauzi između dva kruga lokalnih izbora na kojima je Ivanović bio kandidat. Priveden je i odmah prebačen u pritvorsku jedinicu u Prištini gde je ubrzo započeo štrajk glađu zbog uslova u kojima se nalazio. Nakon skoro dvadeset dana štrajka glađu uspeo je da izdejstvuje da ga prebace u pritvor u Severnoj Mitrovici. I ovaj primer govori o snazi njegove ličnosti, odvažnosti, upornosti.

Sledeći šok je nastupio kada je prvostepena presuda bila osuđujuća kada je osuđen na sedam godina zatvora. Tok suđenja je bio takav da se nije naslućivalo da bi EULEX sud mogao doneti osuđujuću presudu. Svedoci su bili nesigurni, često ih je odbrana hvatala u laži a poneki su se čak i zahvaljivali Ivanoviću na korektnosti tokom ratnih dejstava na Kosovu. Sve to nije bilo dovoljno sudu već je osuđen na sedam godina zatvora.

Odbrana se žalila i tračak nade se pojavio kada je drugostepeni sud vratio suđenje na početak, a posebno je ohrabrujuća činjenica bila odluka tužioca da odustane od kućnog pritvora u kome se Ivanović tada nalazio i pusti ga da se brani sa slobode.

Konačno se njegovoj porodici vratio osmeh na lice jer je se nazirao početak normalnog života. Odlučio je da još jednom pokuša da se kandiduje na izborima za predsednika opštine Severna Mitrovica i promeni nesnošljivu situaciju u gradu. Osećao je odgovornost za sugrađane koji žive u strahu, besperspektivnosti, u saobraćajnom i građevinskom haosu, nebezbedni i uplašeni iako je znao da su mu šanse minimalne.

Izgubio je i te izbore i to ubedljivo. Nikoga taj rezultat nije iznenadio pa ni njega jer to na Kosovu, a posebno u Severnoj Mitrovici odavno nisu fer, pošteni i demokratski izbori. Ni taj poraz ga nije slomio kao ni mnogi životni izazovi pre toga. Želeo je da živi. Pored Nikole, Žarka i Janka koji su već odrasli ljudi imao je i malog šestogodišnjeg Bogdana koji mu je bio životni eliksir. Iako šezdesetpetogodišnjak uvek je bio u formi i pun životnog elana i naravno da je pravio planove za budućnost sa svojom suprugom Milenom i malim Bogdanom.

Te planove prekinuo je rafal nepoznatog ubice. Javnost će raspredati priče o razlozima ubistva, teorijama zavere, izmišljenim pričama, ali ostaće činjenica da je ubijen veran prijatelj, divan otac, pouzdan muž, osećajan brat, tolerantan političar, elokventan sagovornik, hrabar političar, pouzdan saradnik i dobar čovek.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više