Ovogodišnji Queer Zagreb ugostit će od 17. do 24. svibnja umjetnice i umjetnike te kustose iz Njemačke, Italije, Hrvatske, Srbije, SAD-a, Slovenije i Velike Britanije koji će domaćoj publici predstaviti svoje recentne predstave i projekte. Program 17. izdanja festivala, koji će se održati na različitim gradskim lokacijama, predstavio nam je njegov umjetnički direktor i direktor udruge Domino Zvonimir Dobrović. Estetika koja na simbolički način povezuje naizgled raznorodan sadržaj festivala poigrava se, kažu njegovi tvorci, žudnjama, identitetima i snovima.

- Svakodnevica pred građane postavlja zahtjeve kontinuiranog političkog angažmana sve jačim ritmom, jer sustavi koji se godinama ne uređuju urušavaju se na štetu kvalitete života. Queer Zagreb sljedećih nekoliko festivalskih dana poziva na sanjivost, na rekuperaciju, na punjenje baterija, to je možda najbolje što možemo učiniti da bismo bili spremniji za izazove koji nam se nameću politikantstvom, nesposobnošću foteljaša i raznih prigodnih šatoraša, simulacijom reda kao mimikrijom kaosa u kojem preživljavamo - kaže Dobrović, ističući kako ovo izdanje festivala rade u najgorim uvjetima do sada. Ovogodišnji Queer Zagreb je, tvrdi on, najluksuzniji upravo po svojim programskim idejama.

- Dopuštamo si luksuz fantazirati o seksualnim slobodama, prepuštati se predstavama koje nas meditativno vode samima sebi, jedan čitav festivalski segment je posvećen klitorisu, što će svakako biti jedan od vrhunaca programa - dodaje.

Po osmi put, s komadom ‘Canzone per Ornella’, u Zagreb dolazi stari gost Queera, njemački koreograf Raimund Hoghe.

- Moram priznati da je i mene iznenadio podatak, jer još mi je toliko živa njegova izvedba ‘Labuđeg jezera’ s kojom je prvi put gostovao prije gotovo petnaest godina. Hoghe spada u kategoriju umjetnika čije se predstave redovito igraju u europskim kazalištima i na festivalima za koje se drži da prate i ponekad diktiraju ono što je vrh u plesu ili kazalištu - kaže Dobrović.

Dodaje kako je ‘Canzone per Ornella’ premijerno izvedena u Avignonu i nastavak je serije radova posvećenih plesačima. Ovaj put je to Ornella Balestra, dugogodišnja Hogheova suradnica, ali i poznata solistica legendarnog Mauricea Bejarta. Predstava se naslanja na poznatu Hogheovu estetiku koja je stilski, izvedbeno i dramaturški postavljena do besprijekornosti. Produkcijski tim Queer Zagreba s ponosom najavljuje i predstavu ‘Romeo Romeo Romeo’ američkog koreografa Joshue Montena.

- Koreografski rad Joshue Montena zaokuplja me već nekoliko godina, predstavio sam ga i na festivalu Queer New York pa mi je bila želja to učiniti i na Queer Zagrebu. Riječ je o predstavi koja gradi intimni odnos s publikom koja dijeli scenu s plesačima. Konceptualni početak razvoja predstave je bio odnos socijalnih mreža i aplikacija koje su postale jedan od glavnih načina pronalaženja seksualnih partnera za mnoge ili, drugačije, jedan od glavnih načina pronalaženja mnogih seksualnih partnera, pa se tokom procesa pojavljuje ideja plesa kao senzualnog, seksualnog, intimnog doživljaja - govori Dobrović.

Kada je riječ o ulaznicama, programi Queer Zagreba su dio Inicijative umjetnost dostupna svima prema kojoj se ulaznice rezerviraju na udrugadomino.marketing@gmail.com, a po izlasku s izvedbe svaki posjetitelj sam upisuje cijenu na ulaznicu ovisno o svojim mogućnostima podrške odgledanom umjetničkom radu. Izuzetak je predstava ‘Woodstock 1969. – 2019. Pedeset nijansi queera’ koja je najavljena kao ‘spektakularni hommage 50. godišnjici Woodstocka’, režira je Branko Brezovec, a izvode Zdenka Kovačiček i Greenhouse Blues Band. Pedesetmetarski video će, navodi Dobrović, u garaži MSU-a stvoriti atmosferu jednog velikog tripanja.

- Željeli smo iskoristiti priliku da proslavimo 50 godina od Woodstocka, od ideja koje su pokrenule seksualnu revoluciju i dovele nas do toga da ponekad ne znamo je li se ona ikad dogodila - kaže Dobrović.

Stoga je jedan od fokusa festivala i na klitorisu.

- Počinje se ceremonijalnim otkrivanjem klitorisa u subotu, 18. svibnja u podne, u obliku velike instalacije dizajnersko-arhitektonskog dua Maje Subotić Šušak i Ive Peručić, koje rascvjetani organ smještaju ispred Muzičke akademije u Zagrebu – simbolično dakle upravo na Trg Republike Hrvatske. Uz otkrivanje instalacije održat će se i anatomsko predavanje i predstavljanje prvog hrvatskog Klit-fanzina posvećenog impresivnim supermoćima klitorisa, koji su ilustrirale Ivana Armanini, Maja Maar, Ena Jurov, Ira Bulić i Lucía Aimara Borjas - najavljuje Dobrović i navodi što će se sve zbivati u ovom segmentu programa.

- Izrađivat ćemo 3D printane modele klitorisa prema konceptu francuske sociologinje Odile Fillod, klito-vezove s feminističkim citatima, a za kraj Queer Klit fokusa, prema konceptu australske umjetnice Alli Sebastian Wolf, izradit ćemo zajedničkim snagama hrvatsku inačicu ‘Glitorisa’, dakle divovski, svjetlucavi klitoris koji će se nositi na ovogodišnjoj Povorci ponosa.

Bit će predstavljena i zanimljiva izložba ‘Erotika i snovi Edo perioda’ s radovima Hokusaija, Utamara, Shuncha i ostalih majstora japanskih drvoreza.

- Popularni i masovno producirani drvorezi koji su ocrtavali živopisne portrete kabuki glumaca, gejša, sumo boraca, kurtizana ili neopterećene scene seksa zvali su se ukiyoe ili slike plutajućih svjetova. Od sredine 17. do kraja 19. stoljeća svi najveći majstori drvoreza su proizvodili shunge, koje su bile izrazito popularne, zabavne, korisne mladim ljubavnicima, a služile su i kao svojevrstan oblik seksualne edukacije. No sa sve većim otvaranjem prema zapadu puritanizam zapadnjačke kulture je prevladao pa su shunge bile skrivane, zabranjene i pomalo zaboravljene sve do prije nekoliko godina, kad je The British Museum napravio njihovu veliku izložbu - pojašnjava Dobrović.

Kazališni dvojac Anica Tomić i Jelena Kovačić pripremio je pak predstavu inspiriranu knjigom ‘Usmena povijest homoseksualnosti u Hrvatskoj’.

- Još otkako je knjiga izašla, a dokumentirala je osobne povijesti tridesetak queer osoba od 30 do 60 godina starosti, činila mi se kao odličan materijal za dramatizaciju. Tomić i Kovačić su se hrabro uhvatile tog posla, okupile su sjajnu ekipu entuzijastičnih izvođača i suradnika koji oživljavaju priče koje su dio intimnih sjećanja te su ih postavile na ulice Zagreba, gdje su se mnoge od tih priča i odvijale. Optimizam sjećanja ovaj projekt čini dodatno vrijednim, jer je u njega ugrađena privatna i kolektivna memorija queer zajednice - ističe Dobrović.

U sklopu festivala bit će promovirana filantropska inicijativa Fond za druge koja djeluje dvije godine.

- Fond za druge pokrenuli smo Bruno Isaković i ja kao program poticanja filantropije namijenjen umjetničkim i aktivističkim projektima i edukacijama. Fond je do sada podržao nešto više od 40 osoba i organizacija iz Hrvatske i regije, kontinuirani projekti su umjetničke rezidencije i razmjene s Danskom i Španjolskom, Ljetna škola aktivizma i umjetnosti u Grožnjanu u suradnji s Akademijom dramske umjetnosti i Istarskom kulturnom agencijom. Pokrenuli smo i Nagradu Nada Dimić koja se dodjeljuje jednom godišnje za doprinos aktivizmu i umjetnosti. Dosadašnji dobitnici su Igor Grubić, Sanja Iveković, Oliver Frljić i Sanja Despot, a čitava ideja je da dobitnici dodjeljuju dio novčanog iznosa nagrade inicijativama ili pojedincima za koje smatraju da im treba podrška, pa su tako podršku dobili i festival Fališ, Mreža antifašistkinja Zagreb i Ženska mreža Hrvatske - kaže Dobrović i otkriva da je Fond za druge upravo u razgovorima s nekoliko partnera s kojima bi osnovao program za istraživačko novinarstvo.