Novosti

Politika

Rabljena sedmica: Ministar unutarnjih pošalica

Davor Božinović se od bezličnog birokrata prvo pretvorio u hladnog negatora vijesti o policijskim brutalnostima prema migrantima, a sada i u neformalnog vladara države koji je dan prije 1. aprila propisao s kakvim se temama nije uputno šaliti

Btsut9bow6dg550hya4igf2da6x

Prvi pendrek Republike Hrvatske – Davor Božinović (foto Daniel Kasap/PIXSELL)

Šala

U sklopu zaštite domovinskog zdravlja Davor Božinović, ministar unutarnjih poslova i voditelj Nacionalnog stožera civilne zaštite, odlučio je ukinuti prvi april. Istina, prvi april tradicionalno funkcionira kao zbirka loših šala, no veća je nevolja što se Božinović shvatio preozbiljno. U predprvoaprilskom istupu u medijima prvo je pohvalio humor na društvenim mrežama, on, kako je zapazio, služi kao lijek, ali odmah i dodao: ‘Stvarno ima dobrih štosova na račun ove cijele situacije. Međutim, zamolio bih sve da sutrašnji prvi travanj ne potakne šale koje bi mogle postati dezinformacije. Primjerice, da se pronašao neki novi lijek ili da je ukinuta neka mjera, jer to više ne bi bilo smiješno, već opasno. Zato pozivam sve sutra da humor ostane samo smiješan’, izjavio je prvi pendrek Republike Hrvatske.

Nije da ga nije bilo po medijima i proteklih godina, dok je rutinski negirao ozbiljne optužbe o policijskom zlostavljanju migranata na državnim granicama, ali sada ministar unutarnjih poslova proživljava drugu mladost kao ministar autoritarnih poslova. Nema dana da se ne pojavljuje na ekranima i u eterima, da glasom tek probuđene mumije ne objavljuje upozorenja, deklaracije i zabrane. Božinović u ulozi prvog pendreka Republike Hrvatske proživljava novu mladost, maksimalno se uživio u ulogu organizatora i koordinatora. Ljude u nekim godinama svašta veseli, a podaništvo u Hrvatskoj ionako nije prezahtjevno glede svojih prava, pa možeš recimo bez veće nelagode opravdavati privođenje dviju žena u Splitu koje su se odale nevjerojatnom poroku šetanja, bez da ti itko spomene podnošenje ostavke. Toliko se čovjek zanio da je, kako vidimo, odlučio ukinuti prvi april. Odnosno, on smije opstati, ni ministar nema ništa protiv nekih šala, pošalica i doskočica, ali sve treba ostati u granicama postavljenima u njegovoj glavi. Ovo bi se moglo smatrati policijskim kršenjem slobode govora u vremenu kada pažljiviji promatrači i stručnjaci vele da u mjerama kojima nas zadnjih tjedana srdačno obasipaju političke vlasti ima ozbiljnih elemenata zadiranja u bitna prava.

Uglavnom, dva dana nakon što su njegovi policajci maltretirali ljude u šetnji, Davor Božinović polumrtav-ozbiljan traži da prvoaprilski humor bude maksimalno ozbiljan i odgovoran, u službi društvenog napretka i očuvanja nacionalnog duha. Znate li kako se zove država u kojoj policajci bez osnove maltretiraju osobe koje mirno šetaju gradskim ulicama i u kojima ministri unutarnjih poslova daju preporuke o poželjnoj i prihvatljivoj razini humora? Znate, sigurni smo, samo se pravite.

Karantena

A kada smo već kod Božinovićevih nježnih preporuka, podsjetit ćemo na ovog tjedna objavljeno stajalište ustavnog suca Andreja Abramovića da Nacionalni stožer na štošta nije imao zakonsko pravo, pa tako ni 23. ožujka odlučiti o zabrani napuštanja mjesta prebivališta i stalnog boravišta. Zašto? Zato što ni Zakon o sustavu civilne zaštite, a ni njegova dopuna od 18. ožujka ne normiraju takvu ovlast. ‘Mjere za suzbijanje širenja koronavirusa su nužne, ali trebaju ih donositi tijela koja su predviđena Ustavom i zakonom te procedurama koje su propisane Ustavom i zakonom. Ne može se na Stožer civilne zaštite novelom Zakona o sustavu civilne zaštite prenijeti ovlasti svih tijela iz svih zakona jer to znači suspenziju demokracije, de facto diktaturu’, zapisao je Abramović u stručnom članku objavljenom na pravničkom portalu www.iusinfo.hr, a mi čitamo u dnevnoj štampi. Ustavni sudac ne smatra zakonitom ni odluku o stavljanju otoka Murtera u karantenu jer se, kako je zapazio, prema Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti u karantenu smiju smjestiti ljudi, a ne i otoci. Uz to, karantenu može odrediti ministar zdravstva, a ne regionalni stožer civilne zaštite. No bodro gaženje čizmom po ustavnim pravima i slobodama građana ovdje ionako malo koga uzrujava. Na listi obožavanih pojmova zdravlje, sigurnost i čvrsta ruka ispred su prava i sloboda. Zašto vlasti izbjegavaju odlučivati u skladu s propisima, niti se puno pita, niti ikoga pretjerano zanima. Svi vole Beroša, simpatičan im i Božinović, koga briga za ustavnog suca i njegov rad.

Uskrs

Osim za zdravlje, zasigurno se najviše brinete za Uskrs. Proteklih su desetljeća i najokorjeliji ateisti u našim krajevima naučili da je to, a ne Božić, najveći kršćanski blagdan, jer svatko se može roditi, a samo je jedan posthumno otputovao na nebo. No što s Uskrsom u doba pandemije? Kako pomiriti slavljenje onog koji se žrtvovao za sve nas s činjenicom da danas moramo izbjegavati takozvane socijalne kontakte? Žrtvovanje je zaboravljeno? Traže se produžeci? Gdje je, da prostite, problem? Ne znamo odgovore na složena teološka pitanja, ali znamo pročitati što je dnevnoj štampi priopćio Zvonimir Ancić, glasnogovornik Hrvatske biskupske konferencije. Prema svemu sudeći, ovogodišnja proslava Uskrsa, najvažnijeg blagdana za kršćanske vjernike, proteći će bez javnih okupljanja, informira hrvatski tisak, pa citira spomenutog glasnogovornika: ‘Ako se u međuvremenu ne dogodi nešto neočekivano, ostaju na snazi postojeće mjere’, riječi su kojima je za standarde svoga ceha iskazao nevjerojatno pomanjkanje vjere u čuda. Interesantno, Crkva se u pristupu Uskrsu pokazala racionalnijom od države. Dok je Krunoslav Capak, ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, najavljivao kako bi neke sigurnosne mjere mogle biti reducirane jer ‘dolazi Uskrs i svima nam je u interesu da dođemo u situaciju da ublažimo mjere’, Ancić je objavio da njegova firma, dakle HBK, ostaje kod mjera od 19. ožujka ‘vezanih uz zaštitu od koronavirusa koje uključuju i ukidanje misa za vjernike, raznih pobožnosti i ispovijedi, a mise služe svećenici bez prisustva vjernika’, što je u skladu s uputama iz Vatikana. Slikovit dokaz da je hrvatska državna administracija opet željela biti katoličkijom od pape.

Predsjedanje

Još dok su novinari imali vremena nabrajati afere njegovih ministara, Andrej Plenković znao se ljutiti što se nedovoljno spominje hrvatsko predsjedanje Vijećem Evropske unije. Bojao se, očito, da će ostati nezapaženo ili zapamćeno samo po Brexitu, a evo sada, nakon tri mjeseca, sigurni smo da će ovo doba malo tko zaboraviti. A da je netko prije godinu dana napisao kako će prije virus-ubojica napasti planet nego što će Hrvatska uspješno okončati predsjedanje Vijećem EU-a, nazvali bismo ga lošim šeretom.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više