Novosti

Politika

Rabljena sedmica: Obrve

Ne pamtimo kad je netko za manje izgovorenih riječi dobio više pohvala od Andreja Plenkovića, čovjeka koji zasad uglavnom samo radom obrva podsjeća na Franju Tuđmana. Tako je nekritički omiljen u medijima da se čini racionalnim unaprijed strahovati od bilance njegove vladavine

Yujwimi2ky0qk97gifmzlcm1tbb

Andrej Plenković i asocijacije  (foto Sanjin Strukić/PIXSELL)

Bog

U ranim godinama hrvatske državnosti, kad su partijski komesari i medijski pogoni u tri smjene prilagođavali domovinsku povijest i tradiciju imperativima nove vlasti, nastala je doskočica o Hrvatskoj kao zemlji koju je Bog stvorio za sebe. Od svih ovozemaljskih kontinenata, otoka, poluotoka, koraljnih grebena, od svih ravnica, kotlina, brežuljaka, brda i planina, On koji je osmislio baš sve, od čovjeka, preko karburatora, do amebe, odlučio se investirati upravo u Republiku Hrvatsku, pa je napravio ovaj ‘komadić raja’ po svome ukusu. Šta se točno Gospodinu dogodilo, zašto nije odabrao New York ili egzotična otočja s vječnim ljetom, nije utvrđeno – njegova je volja nalik Todorićevoj, može biti spomenuta i zabilježena, ne i propitivana – tek ideja o ovoj državi kao lokaciji skrojenoj po mjeri Stvoritelja jedno je vrijeme bila relativno popularna. Nikad prva na top-listi hrvatskih nacionalnih pizdarija, ali uvijek solidno plasirana. Danas je pamte samo po braniteljskim portalima i desničarskim forumima, što bi lakomislenijim autorima bio zgodan povod za zaključak kako ju je demantiralo vrijeme. Da je ovo stvorio Bog, ovdje bi se moglo živjet, zaključio bi lakomisleni Hrvat. Ne, ne, niste shvatili: Bog je ovo stvorio za sebe, ali samo za sebe, ne i za vas, zapazit će religijom iscrpljen antihrvat. Dok Hrvati masovno napuštaju zemlju, Bog je posvuda: na čelu države, ozakonjen Vatikanskim ugovorima koji u hrvatskom pravnom poretku imaju ulogu vrhunske dogme, u demokršćanskom opredjeljenju aktualne vlasti, u sloganu jedne od članica opozicijske koalicije, u školskim rasporedima, na nastavi vjeronauka, u realnijim programima ekonomskog oporavka koji spas vide još samo u Njemu, ima ga u neograničenim količinama na javnoj radioteleviziji, guraju ga na Filozofski fakultet, pojavio se na skupu ginekologa, ima ga, navodno, čak i po Crkvama, sjete ga se košići nekad, kad nisu izbori i kad ne treba agitirati za HDZ… Gdje god se okreneš po Hrvatskoj sve je manje svega. Osim Boga.

Batina

Eto, na primjer, zadarska porodica Mika od 1967. godine živi u stanu koji je u vlasništvu mjesne nadbiskupije. Generacije su se rađale i odrastale u derutnim kvadratima u centru grada, a kad je jedan član obitelji odlučio popraviti krov, skočili su iz Nadbiskupije i zatražili da se isele. Nudile su Mike i nagodbu, predlagali da ostanu u stanu i najam plaćaju izravno Crkvi, Božjim opunomoćenicima u RH, ali jok. Nadbiskupiji stan treba ‘za pastoralne potrebe’.

Sveti Franjo Arapović

A onda su se poznati hrvatski sportaši oglasili s otvorenim pismom osude. Ne Crkve, naravno, zaboli poznate hrvatske sportaše za muku obitelji Mika, zaboli štošta kompletnu Hrvatsku za to što institucija uknjižena na palače, zgrade, stanove, poslovne prostore, zemljišta… tjera na ulicu porodicu koja je odlučila zakrpati krov. Ne, nitko nije protestirao protiv toga, nego su eminentni duhovni autoriteti, predvođeni bivšim košarkaškim centrom Franjom Arapovićem, skočili protiv ‘neviđene hajke na Blanku Vlašić’ koja se, zabilježili smo to i ovdje, učestalo druži s Bogom. Arapovićevci smatraju da je hrvatska atletičarka ugrožena, jer u Hrvatskoj ima autora kojima je njezino opsesivno svjedočenje vjere divan materijal za više ili manje nadahnutu zajebanciju. To što se nekome na skoro dva metra iznad tla, u trenutku prelijetanja prečke, javio Gospodin Bog načelno je privatna stvar, ali kad o tome priča gdje god stigne, onda postaje javna, a samim time i legitimna tema za komentiranje. Toliko o tome, ispast će da se pravdamo družini svetog Franje Arapovića, što ima smisla koliko i razgovor sa Željkom Glasnovićem.

Sloga

Hrvatska seljačka stranka žrtva je svog slogana ‘Vjera u Boga i hrvatska sloga’. Koliko su Krešo Beljak, Stipe Gabrić Jambo, Marijana Petir i ostali sljedbenici Stjepana Radića zaista pobožni nije bitno, ali sa slogom nemaju nikakve veze. Beljak je suspendirao stotinjak članova stranke jer su, smatra, u kampanji opstruirali vlastitu, Narodnu koaliciju. Suspendirani su bliži HDZ-u, jedan od njih, Momir Karin iz Imotskog, pred izbore je pozvao da se glasa za HDZ i Milana Kujundžića, a ne za ‘komuniste i Jugoslavene’, kako je nazvao koalicijske partnere svoje stranke. Petir se suprotstavila suspenziji, tvrdi da Beljak mora otići s mjesta predsjednika, najavljuje svoju kandidaturu. Beljak traži ispriku, sad se govori o tridesetak suspendiranih, na hodočašću u Mariji Bistrici među frakcijama nije bilo nekog kontakta, a istodobno se nagađa hoće li petero saborskih ‘seljaka’ ostati vjerno šefu stranke ili će popustiti pod otvorenim snubljenjem vrha HDZ-a. Uz to, Beljak je obećao biti opozicija kakva nije zapamćena – već koji dan kasnije to se obistinilo, rekao je da će dići ruku za novu Vladu, što je zaista nezapamćen oblik oponiranja. Ukratko, nitko ne može izbrojiti koliko je novinskih stranica proteklih dana ispisano oko nečeg tako besmislenog, suvišnog i tradicionalno neuspješnog kao što je HSS.

Budućnost

A onda, čak se i ratovi u HSS-u učine načas ozbiljnom političkom borbom kad se pogleda Živi zid. Osam mandata su osvojili, a ni prije izbora ni danas nemaju pojma postoje li kao stranka. Ivan Vilibor Sinčić, predsjednik i njegova supruga, djevojka ili partnerica Vladimira Palfi i Ivan Pernar navodno provode samovolju. Hrvoje Runtić, odmetnuti član, rekao je Jutarnjem listu da je ‘pukim slučajem’ vidio ‘kako pod okriljem noći u stožer Živog zida stižu žute kuverte s novcem donatora kojih nema na službenom popisu’. Potom mu se, navodno, javio Ivan Lovrinović, koalicijski partner Živog zida, i zajedno s izvjesnim Nikšom ponudio mu sto tisuća kuna ‘nagrade’ na kraju kampanje, a do tada 500 eura mjesečno. Runtić, veli, nije pristao. Zemlja u kojoj je nešto poput Živog zida u parlamentu treba oplakati svoju budućnost.

Obrve

A, naravno, tu je i tradicionalno najdestruktivnija pojava u hrvatskoj politici – HDZ. Kad su prvi put odlazili s vlasti državu su ostavili u poluizolaciji, popljačkanu, s neosuđenim ratnim zločincima; drugi put samo su je opljačkali, prije nekoliko mjeseci riješili su se predsjednika koji je zatajio suprugine poslovne veze s mađarskim MOL-om. I sad ih vodi Andrej Plenković, čovjek koji radom obrva budi daleke asocijacije na utemeljitelja stranke. Bit će odlično zadrži li se na tome. Ne pamtimo nekog tko je izgovorio manje riječi a dobio više pohvala, tako je nekritički omiljen u medijima da se čini racionalnim unaprijed strahovati od bilance njegove vladavine.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više