Turneja
Počinjemo s najdražom gošćom ove rubrike Kolindom Grabar-Kitarović koja petnaesti put seli ured iz Zagreba. Ovaj put svojom će prisutnošću od 17. do 19. travnja usrećiti Šibensko-kninsku županiju, gdje će se družiti sa županom, gradonačelnicima, načelnicima, svećenicima, poduzetnicima… svima čija bi prisutnost u njezinoj blizini trebala posvjedočiti kako joj je glavna briga rješavanje problema takozvanog malog čovjeka. Koliko je takozvani mali čovjek imao štete, a koliko koristi od dosadašnjih 14 predsjedničinih migracija po Hrvatskoj? Neke sreće od svega toga ne vidimo, ali tko smo mi da stanemo između slavnog hrvatskog čovjeka i još slavnije hrvatske predsjednice.
Miksanje
Još malo predsjednice: prijestolnička štampa otkriva tko je trebao ući u vladu koju je htjela sastaviti nakon izbora 2015. godine, kada nitko nije imao uvjerljivu većinu. Politička je kriza na koncu riješena koalicijom Mosta s HDZ-om, no dok je trajala Grabar-Kitarović ozbiljno je sastavljala tehnomenadžersko-ekstremističku vladu. Temu je otvorio Boris Jokić, nesuđeni reformator obrazovanja: po vlastitu priznanju, na poziv KGK bio je spreman postati ministar. Premijer je trebao postati Damir Vanđelić, predsjednik Uprave Croatia osiguranja, mjesto ministra vanjskih poslova bilo je namijenjeno Mati Graniću, kultura je čekala Milanu Vuković Runjić, rad i mirovinski sustav Davorka Vidovića, financije nezaobilaznog Zdravka Marića, a socijalna skrb Brunu Esih. Već ovih nekoliko imena svjedoči o predsjedničinoj želji da, poput Franje Tuđmana u ratu, stvori takozvanu vladu nacionalnog jedinstva tako što će u neoliberalnoj posudi smiskati ekstremnu desnicu i tobožnju ljevicu. No, kako pamtimo, hir sudbine odvukao nas je u drugom smjeru: umjesto njezine dobili smo vladu Tima Oreškovića koji je napravio nešto štete, ali i vratio nadu u hrvatski humor.
Muka
Marinelda Patella i Francesco Salpietro poginuli su kada je 2011. godine na njihovu jahtu naletio Tomislav Horvatinčić. Federico Salpietro, njihov sin, još jednom je u hrvatskim medijima progovorio o sudskom postupku koji je zahvaljujući šibenskoj sutkinji Maji Šupe poprimio neočekivan tok – Horvatinčić je zasad oslobođen zbog glasovite sinkope, odluka žalbenog suda iščekuje se svakog dana – ali mi nećemo o, što bi pravnici rekli, meritumu. Nego o protoku vremena. Sedam godina je prošlo od nesreće pod više-manje poznatim okolnostima, a hrvatski sudovi još nisu došli ni do nečeg što bi se moglo smatrati nesumnjivom verzijom događaja ni do primjerene sankcije. Eto, to treba imati na umu kada se govori o Hrvatskoj.
Most
Vijesti o Pelješkom mostu inače svrstavamo u file ‘dosadno’, negdje između estradnih novosti i hrvatskih graničnih sporova, ali ova je neodoljiva: nakon što su ispisane ozbiljne najave konačnog početka gradnje, objavljeno je da će austrijski Strabag i talijansko-turski konzorcij podnijeti Upravnom sudu tužbu zbog odluke Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave kojom je odbijena njihova žalba na izbor kineske kompanije China Road and Bridge Corporation za graditelja mosta. Da ne opterećujemo rubriku s detaljima, mudro ćemo zaključiti kako bi ona mogla odgoditi realizaciju projekta. Kako je krenulo, najave početka građenja mosta nadživjet će hrvatsko pisano novinarstvo.
Cvitan
Izbor glavnog državnog odvjetnika očekujemo nešto prije početka gradnje spomenute u prethodnoj informaciji. Mandat aktualnog Dinka Cvitana ističe 24. travnja i u ozbiljnoj državi odavno bi se znalo hoće li ga Vlada kandidirati za još jedan mandat ili će predložiti nekog drugog, a mediji bi pisali analitičke članke o tom nekom Cvitanu iz te neke imaginarne ozbiljne države ili bi detaljno secirali život i rad tog nekog novog glavnog državnog odvjetnika. U toj nekoj državi. Hrvatska je vlada imala zakonsku obavezu predložiti glavnog državnog odvjetnika tri mjeseca prije isteka mandata sadašnjeg, tj. do 24. siječnja što, naravno, nije uradila. Tek početkom ovog tjedna, kasneći gotovo puna tri mjeseca, za Cvitanovog je nasljednika predložila njegovog zamjenika Dražena Jelenića. Što sad? Ništa, policija i državno odvjetništvo sigurno neće pozvati Plenkovića i njegova ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića na razgovor kako bi utvrdila zašto su zanemarili zakon. Jednostavno, ovdje se propisi donose ili zbog evropskih hirova ili onako, bez nekog ozbiljnog razloga pa nikog ne šokira kad ih zanemaruje Vlada i to baš u postupku imenovanja glavnog državnog odvjetnika.
Ina
Malo posustaje medijska histerija oko Ine i mađarskog MOL-a. Samo nailazimo na vijest o iznenadnom odlasku Zoltana Aldotta s mjesta predsjednika Uprave Ine, svega petnaestak dana nakon što mu je produžen mandat, i o dolasku Sandora Fasimona. Smjena se dogodila nakon što je Hrvatska vlada imenovala financijskog stručnjaka čija je zadaća pomoći povratu Ine ‘u hrvatsko okrilje’. Iskreno, nemamo pojma kakve to ima veze jedno s drugim. Prenosimo kako je napisano zato jer je Ina još uvijek velika kompanija. Toliko o tome.
Epilog
Dalo bi se za kraj o nastavku suđenja za tragediju na otoku Kornatu koja se dogodila 2007. godine. Ili o izjavama Ivice Todorića, selidbi Agrokorova sjedišta u Nizozemsku i konstataciji Freedom Housea da je ‘stanje demokracije u Hrvatskoj najlošije u zadnjem desetljeću zbog deficita u demokratskom upravljanju’. Dalo bi se i o najavi uvrštenja Spinraze, lijeka za mišićnu atrofiju, na listu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, o utajama iznajmljivača i Niki Kovaču u Bayernu. Ali nećemo ove sedmice više ni o čemu.
