Kakav je trenutačni položaj građana srpske nacionalnosti Osječko-baranjske županije?
Po popisu iz 2011. godine takvih je od 305 tisuća stanovnika Županije bilo oko 23.500 ili 7,76 posto, no taj se podatak zasigurno izmijenio s obzirom na kontinuirano iseljavanje s ovog područja: trend masovnog odlaska mladog i radno aktivnog stanovništva započet u Slavoniji i Baranji prije pet-šest godina nije ni nas mimoišao, pa će nas zacijelo prilikom sljedećeg popisivanja biti još manje. Glavni uzrok tomu je loše socioekonomsko stanje, jer je većini glavni izvor prihoda poljoprivreda, a industrijske je proizvodnje ionako već dugo sve manje. Odlazak svakog čovjeka itekako se osjeti, a pogotovu kad je o nacionalnim manjinama riječ, pa sljedeći popis iščekujemo sa strahom, jer je evidentno da će broj građana naše nacionalnosti biti drastično smanjen, što povlači i neka naša prava vezana uz takve cenzuse.
Koliko Županija i njezine administrativne jedinice rade na pokretanju preduvjeta za bavljenje poljoprivredom?
Uz bavljenje poljoprivredom kroz OPG-ove, sve je više onih koji se bave i ruralnim turizmom, ali se u tom području malo ljudi zapošljava. Turizam je u slavonskom dijelu Županije jak u općini Erdut, a u baranjskom u tome prednjače Kneževi Vinogradi, Bilje i Draž, općine koje su postale perjanicama kontinentalnog turizma pošto je Hrvatska turistička zajednica Baranju ‘proglasila’ top-destinacijom. Stoga je ovdje sve veća i turistička ponuda i broj gostiju, a sadašnji je župan kao jedan od svojih prioriteta naveo daljnji razvoj u tom smjeru.
Kako se i u kolikoj mjeri na županijskom području provodi projekt ‘Zaželi’ kojim se potiče zapošljavanje starijih žena, uglavnom kao gerontodomaćica?
Provodi se u gotovo svim našim općinama: neke su već prošlog ljeta, kad je projekt započeo, uspjele prijaviti svoje projekte, a druge su ih slijedile. No provode se i drugi projekti, jer već nekoliko godina imamo poticaje vezane uz gospodarski razvoj, pri čemu nam je fokus na mladima te novotvorenim tvrtkama: potičemo takođe samozapošljavanje i kupnju opreme kojom će se pokrenuti proizvodnja, a u sklopu toga posebno smo usmjereni na OPG-ove koje vode osobe od 18 do 40 godina i koji se bave stočarstvom.
Koliko se u svemu tome koristite blizinom međunarodnih granica, posebice sa Srbijom?
U Županiji su dvije takve granice, sa Srbijom i s Mađarskom, a ni BiH nije daleko, tako da se na susjedne zemlje podosta oslanjamo. U tom smislu nisam baš previše zadovoljan kako se dosad odvijala suradnja sa Srbijom, ali smo kao predstavnici srpske manjine poduzeli neke korake da se ona poboljša. Tako sam kao potpredsjednik ZVO-a zajedno s dožupanom Vukovarsko-srijemske županije lani vodio delegaciju načelnika i dogradonačelnika sa spomenutih područja Hrvatske u Privrednu komoru Srbije, gde smo predstavili potencijale ovih krajeva koji bi mogli privući tamošnje investitore. U uzvratnom se posjetu čak troje privrednika i investitora iz susjedne zemlje odlučilo za lokacije na kojima bi pokrenuli proizvodnju, a u srpskoj Komori kažu da je interes još i veći. Moram pohvaliti i odličnu suradnju s vojvođanskom pokrajinskom vladom, za koju se nadam da će biti još veća s obzirom na to da iz Novoga Sada najavljuju veće financijske investicije, a i vladine poticaje za one koji bi ulagali i otvarali nova radna mjesta u hrvatskim općinama u kojima su građani srpske nacionalnosti većina.
U sve je uključena i osječka podružnica HGK-a te predstavništvo Komore u Beogradu koje je bilo na februarskom sastanku u Vukovaru. Nastojimo takav sastanak održati i u Osijeku, za što imamo županovu podršku. Osim toga, naši privrednici žele da ih povežemo s institucijama u Srbiji i Vojvodini kako bi ondje olakšali investiranje, u značajnom obimu već prisutno. Nažalost, dosad se nije baš blagonaklono gledalo na ulaganja iz suprotnog smjera.
