>

novosti logo

Kolumne Kolumne

Ravno u bebu

Zoran Šprajc prakticira novi voditeljski stil koji sliči na Zorana Kesića, Bornu Sora ili Domagoja Zovaka, a nama se čini da bi bilo bolje da sliči na Šprajca. Kako god, epidemiološku mjeru, otvaranje Hrvatske prema BiH, preveo je na jednostavan i razumljiv politički jezik, a opleo je i po HDZ-ovim epidemiolozima

Sučeljavanje, RTL, 29. lipnja, 20:00

Voditeljica sučeljavanja Damira Gregoret izgledala je, kaže jedan duhoviti komentator, kao gledatelj na teniskom meču: glava joj je u pravilnom ritmu išla u pravcu lijevo-desno, slijedeći verbalnu lopticu koja je skakutala s jedne na drugu stranu terena. Postojao je visok rizik za trzajnu ozljedu vrata, ali prošlo je dobro. Temperamentna i odrješita, Gregoret ipak nije uspjela držati pod kontrolom sukob dvojice šefova najjačih stranaka, čiji je ego u prosjeku normalan. Jedan je dvostruko veći od normale, drugi je dvostruko manji od prosječnog pa je sve skupa u cjelini djelovalo – prosječno. Najupečatljivija mjesta debate bila su Plenkovićeva razmetanja telefonskim razgovorima s Charlesom Michelom (važan eurobirokrat) i Ursulom (šefica Komisije koju su Nijemci kao nesposobnu državnu ministricu poslali u to europsko tijelo, što je običaj koji je postojao i u SFRJ – kadrove koji su smetali u republici slali su na ‘groblje slonova’ zvano Savjet federacije, savezno Predsjedništvo, Ustavni sud, CK SKJ i takva tijela). Davor Bernardić zatrpao se tonama papira, djelujući bolje od očekivanja (vrlo simpatično), ali kad čovjek pogleda na što se oslanja ‘lider opozicije’ koji je imao četiri godine da nauči sve o hrvatskoj politici, gospodarstvu, Ustavu i zakonima, mora biti osupnut – dominirali su šalabahteri iz dva tjedna stare emisije ‘Nedjeljom u 2’! To znači da se četverogodišnji lider opozicije oslanja na jednotjedni istraživački rad novinara (u ovom slučaju Maje Sever) pa se možemo s pravom pitati što su radili svi oni zastupnici, sabornici, savjetnici, budući ministri, ako se šef parade na kraju dana morao oslanjati na novinare s HRT-a. Svi mi znamo da je loše, ali reci ti nama, junačino, što ćeš ti napraviti, hic Rhodus, hic salta. Režiser prijenosa dobro je odradio posao, fokusirajući kameru čas na prezrive Plenkovićeve osmijehe, čas na šalabahtere protivnika ili Berino lice. Dva sata sadržajne praznine bila su zanimljiva i napeta jer ekran voli nadmetanje, fajt, okršaj, televizija je slika.

RTL Direkt, 1. srpnja, 22:15

Zoran Šprajc prakticira novi voditeljski stil koji sliči na Zorana Kesića, Bornu Sora ili Domagoja Zovaka, a nama se čini da bi bilo bolje da sliči na Šprajca. Kako god, izravnosti i preciznosti mu ne nedostaje. Epidemiološku mjeru, otvaranje Hrvatske prema BiH, preveo je na jednostavan i razumljiv politički jezik. ‘Sad se vi pitate kakav to primjer Europskoj uniji daje zemlja koja predsjeda Europskom unijom i koja se toliko hvalila svojim predsjedanjem i svojim primjerom? E, pa u tome je štos. Od ponoći više ne predsjedamo i fućka nam se više. Predsjedanje Unijom od sutra preuzima Njemačka, pa nek’ se ona misli što će s Bosnom i s epidemijom. Za nas, kako rekosmo, život ide dalje’, rekao je Šprajc, oplevši i po HDZ-ovim epidemiolozima. ‘Konačno, narod može odahnuti, Hrvatska je opet u sigurnim rukama. Nakon dva tjedna samoizolacije glavni hrvatski epidemiolog, gospodin Krunoslav Capak, ponovno je s nama. Čovjek koji je poput druga Tita vidio dalje od daljine i prvi ukazao da će biti problema s teniskom lopticom, nažalost je imao problema sa svojim zaraženim kolegama pa se na dva tjedna morao povući u svoja četiri zida, ali sad je sve u redu. Gospodin Capak je negativan, ali što je još bolje, kao osoba je postao jako pozitivan. Glavni hrvatski epidemiolog odjednom tvrdi isto što smo tvrdili i mi, ali još prije dva mjeseca – zaključavanje ekonomije i života nema smisla, virus je među nama, moramo se s njim naučiti živjeti. Drugim riječima, naš hešteg #Životidedalje dobio je potvrdu s najvišeg epidemiološkog nivoa, a na njega je prisegnuo i predsjednik Republike’, kazao je Šprajc.

Sučeljavanje, Nova TV, 3. srpnja, 20:30

Isprazna debata, loša, plošna zamisao duela, podoficirski voditeljski stil uz izrazito navijanje za favorita – sve je to odlikovalo drugo, završno sučeljavanje Andreja Plenkovića i Davora Bernardića na Novoj TV. Pitanja upućena ljudima koji pretendiraju biti premijeri bila su krajnje neinventivna, a vrhunac je, valjda, pitanje iz bakinog spomenara: Gdje ste se prvi put poljubili? Vita jela, zelen bor, molim brzi odgovor. Bernardić je (koji na ženi prvo ‘uoči karakter’, dakle već je naučio rutinski lagati) prvi put ljubio na Trešnjevci, Plenki u Makarskoj. Voditelji su dozvolili da im Plenkovićevo distanciranje od dvostrukog Uskokova optuženika i najjačeg partnera, Milana Bandića (s kojim nije ni luk jeo ni luk mirisao), prođe lišo; nije bilo pitanja o Kuščeviću, Žalac, bijelom Mercedesu, Marićevim stanovima, Josipi Rimac, Sauchi, ‘kad vjetar duva, tebi se džepovi pune’, zakonu o Agrokoru itd. Nepostojanje zakona o obnovi Zagreba bilo je podeksponirano itd. Bero nije upitan jesu li mu šalabahteri Maje Sever ključni strateški dokument, zašto želi sačuvati županije, što kani učiniti s proračunom u kojemu će se pojaviti golema rupa, zašto misli da može voditi državu a nije vodio ništa u životu, pa ni računa o tome da se za presudna sučeljavanja sprema na način temeljitiji od prepisivanja novinarskih radova. Protiv Bernardićevih iskakanja iz termina korištena je sjekira, protiv Plenkovićevih uljudne molbe. Na Bagino pitanje upućeno Plenkoviću – je li Ante Ramljak vratio novac, kako ga je Plenković lijepo bio zamolio – premijer nije dao odgovor, niti su Bago i Tandara Knezović na njemu inzistirali. Na blesavo pitanje tko nam je najgori susjed, Bero je dao neočekivan, nekonvencionalan i odličan odgovor – Mađarska. Sve u svemu, dva bačena sata, nama, voditeljima, sudionicima, državi.

N1 info, 6. srpnja, 12:00

U reportaži s Iblerova trga čujemo Davora Bernardića, kojega smo prije tri godine nazvali ‘kapetanom kratke plovidbe’ i koji SDP vodi putem Azrina naslova – ‘ravno do dna’. Dno je dotaknuto, a na njemu je sada već bivši šef SDP-a opet pokazao zašto je gubitnik. Govorio je jezikom fraza iznad kojih se nikako ne može uzdići: on ‘preuzima odgovornost’ jer je SDP ‘stranka odgovornih ljudi’ i tako dalje i tomu slično, bla-bla. Da je on odgovoran, nikad se ovog posla ne bi prihvatio. Bio je glavni saveznik Andreja Plenkovića i do pojave Vilija Beroša njegov ključni maneken, vreća za napucavanje, sidro, osigurač, rezerva za crne dane, čovjek koji kao taoca drži cijelu zemlju. U paketu s Bernardićem trebali bi ostavke podnijeti i njegovi mentori, Zlatko Komadina, Rajko Ostojić i Davorko Vidović koji su vjerovali da će vladati preko marionete. Pa nisu ni naši birači baš tako naivni. Rezultati izbora su, sve u svemu, ohrabrujući. Hrvatska je izabrala put centra, davši desnoj margini puno glasova, ali ne i izlazak s margine. Ove je izbore HDZ-u dobio Plenković, s Vilijem Berošem i dosta novih lica, koja ukazuju na novi tip kadroviranja. Nećemo dobivati dužnosnike s diplomama Cambridgea, ali valjda više ni one s prepisanim policijskim diplomama. Dolazi teška, gadna, najgora poslijeratna jesen, neće biti lako, pitanje je treba li ovdje čovjek čestitati ili izraziti sućut.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
1/2