>

novosti logo

Društvo Društvo

Rent-a-crkva

Premda Hrvatska pravoslavna crkva nije registrirana kao vjerska zajednica, njeno vodstvo je preko neprofitne organizacije Hrvatska pravoslavna zajednica iznajmilo prostorije u Zagrebu gdje su se počela održavati bogosluženja uz podršku radikalnih hrvatskih nacionalista

Prije nekoliko mjeseci u Domjanićevoj ulici, u širem središtu Zagreba, neprofitna organizacija nazvana Hrvatska pravoslavna zajednica otvorila je prostor za bogosluženja koja u ime Hrvatske pravoslavne crkve vodi arhiepiskop HPC-a, Bugarin Aleksandar Radoev Ivanov.

HPZ je kao udruga registriran 2017. godine, ali nakon osnivačke skupštine, barem sudeći po registrima koji se vode u Ministarstvu financija i Ministarstvu uprave, do danas se nije ponovno sastao, premda je po statutu obavezan svake godine održati skupštinu. Prema dokumentima HPZ-a, udruga je osnovana s ciljem ‘revitalizacije Hrvatske pravoslavne crkve nestale u Drugom svjetskom ratu te duhovnog razvitka i unapređenja kvalitete života – pojedinaca kroz učenje o pravoslavlju kao takvom’. Iza ove pravne formulacije krije se želja dijela građana, uglavnom radikalnih hrvatskih nacionalista koji nemaju nikakve veze s pravoslavljem, da preko autokefalne pravoslavne crkve u Hrvatskoj, nalik na HPC koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata formirali ustaše u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, razjedine srpsku nacionalnu zajednicu i oslabe Srpsku pravoslavnu crkvu. Poput poglavnika Ante Pavelića, koji je u tu svrhu angažirao ostarjelog arhiepiskopa jekaterinskoslavskog Germogena, a koji je spas od bijega iz Sovjetskog Saveza pronašao u manastiru Hopovo na Fruškoj gori, da bi ga u vrijeme najvećeg stradanja pravoslavaca na teritoriju NDH 1942. godine imenovao patrijarhom HPC-a (na kraju je ipak bio mitropolit), tako su i oni svog arhiepiskopa pronašli izvan granica Hrvatske, u Bugarskoj.

Ivanov iza sebe ima svećeničkog staža u Bugarskoj pravoslavnoj crkvi. Kako se našao u Zadru, gdje je upoznao pokojnog Ivu Matanovića, osvjedočenog ljubitelja ustaške ideje i pokretača obnove HPC-a, nije poznato. Prema jednim tvrdnjama, Matanović ga je pozvao k sebi, prema drugima je prodavao sličice sa svecima na zadarskim ulicama pa su se tako upoznali. Kako bilo, Matanović 2010. osniva Udrugu hrvatskih pravoslavnih vjernika preko koje želi registrirati HPC kao vjersku zajednicu. Kako bi u tome uspio, bilo je potrebno da udruga funkcionira najmanje pet godina i da ima najmanje 500 popisanih vjernika. Međutim, prije dvije godine Ministarstvo uprave odbacilo je njihov zahtjev. Ivanov, koji se predstavlja kao arhiepiskop Aleksandar, kaže za Novosti da su oni vjerojatno jedina vjerska zajednica koja je morala predočiti tako detaljan popis.

- Oni su nas tražili 500, a mi smo im dostavili 650 potpisanih vjernika. U negativnom rješenju zamjerka je bila da neki od potpisanih nemaju OIB. Istina je, ima šest takvih potpisa, ali se radi o Hrvatima pravoslavcima iz, primjerice, Crne Gore koji kao strani državljani nemaju OIB. Preostalih 644 su imali OIB-e. Ministarstvo se trebalo izjasniti u roku od 30 dana, a izjasnili su se za 32 mjeseca, znači za tri i pol godine - tvrdi Ivanov.

Registraciju su tražili preko spomenute Udruge hrvatskih pravoslavnih vjernika, koja je 2017. godine – nakon inspekcijskog nadzora – likvidirana jer nisu održali skupštinu u razdoblju dvostruko dužem od predviđenog. Zbog svega ovoga, cijeli slučaj je završio na Upravnom sudu. Postupak, kaže Ivanov, još uvijek traje. Što se tiče prostora, Ivanov kaže da se radi o privatnim prostorijama koje je HPC iznajmio. O tome tko ga plaća, po kojoj cijeni i tko je vlasnik, Ivanov, koji još uvijek nije hrvatski državljanin, ne želi govoriti.

U međuvremenu je i ono malo djelovanja HPC-a bilo obilježeno međusobnim svađama i incidentima. Liturgije su se održavale na više mjesta – od Pakoštana preko kapelice u Zadru i zagrebačke Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana do groblja na Miroševcu gdje je Ivanov vodio parastos Germogenu koji je nakon oslobođenja 1945. godine osuđen na smrt. Ivanovu u pravilu u njegovim bogosluženjima društvo čine tipovi poput Marka Juriča, novinara protiv kojeg je DORH podnio kaznenu prijavu zbog govora mržnje prema pripadnicima srpske zajednice. Podsjetimo, Jurič je u siječnju 2016. u eteru Z1 televizije pozvao majke s djecom koje prolaze kraj pravoslavne crkve na zagrebačkom Cvjetnom trgu da pripaze ‘da ne bi netko s nožem istrčao i obavio svoj krvavi četnički pir’. Čest gost na simpozijima HPC-a, koji s pravoslavljem nemaju nikakve veze, bivši je saborski zastupnik Željko Glasnović, koji ne skriva svoje simpatije prema ustaškom pokretu. Tu su i ministar s najkraćim stažem u povijesti Hrvatske Mijo Crnoja, potom dugogodišnji čelnik Hrvatske matice iseljenika Ante Beljo… Kako funkcionira HPC ilustrira i tzv. Veliko posvećivanje vode povodom blagdana Bogojavljanja, koje je prije tri godine, na pravoslavni Badnjak, održano ispred crkve Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu. Tada je Jurič, nakon psovke ‘Gospodo, odjebite’ i zahtjeva za stvaranjem novog hrvatskog čovjeka, predao mikrofon Ivanovu koji je posvetio vodu.

Jedno od obilježja rada su i sukobi unutar skupine. Ivanov nije dugo izdržao s Matanovićem, jer je ovaj – kako je kazao – tražio da HPC pređe kod pape, što je za njega bilo neprihvatljivo, pa se obratio nekanonskoj Europskoj pravoslavnoj crkvi u Parizu od koje je dobio ukaz da HPC postane autokefalna crkva, a sam je postao arhiepiskop. Negdje u to vrijeme pojavio se i stanoviti Andrija Škulić koji se također predstavljao kao arhiepiskop HPC-a Bonifacije, a oko HPC-a se motao čak i pop Mbomo iz Kameruna. Ovaj HPC je pak kanonsko naslijeđe vukao od nekakve Bjeloruske pravoslavne crkve sa sjedištem u brazilskom Sao Paulu.

Ivanov ima jasnu agendu: optužuje SPC za ekskluzivitet u Hrvatskoj, tvrdi da sve pravoslavce u državi želi predstaviti kao Srbe, da im ne dopušta ulazak u crkve jer se ne izjašnjavaju kao Srbi, da je Hrvatska pravoslavna crkva postojala prije dvjesto godina kao crkva hrvatskog kraljevstva, da ju je priznala većina pravoslavnih crkava u vrijeme Drugog svjetskog rata, da u Hrvatskoj žive isključivo politički Hrvati i tome slično. Premda je veza s HPC-om iz vremena NDH očita (Matanović je u amblem HPC-a najprije ucrtao zemljovid NDH, a Ivanov služi parastose na Bleiburgu), kao i sklonost simpatizera ustaštva koji na Facebooku HPC-a otvoreno pozdravljaju sa ‘Za dom spremni’, Ivanov se ne želi izjasniti o tom pitanju, tvrdeći da ga politika i ustaški pozdrav ne zanimaju.

- Na našim stranicama i u materijalima nećete vidjeti ništa slično. U tuđe komentare ne ulazim. To morate pitati autore. Mi se bavimo samo crkvenim stvarima i poviješću. O tome možemo razgovarati. Pozdrav ‘Za dom spremni’ nisam nikad koristio niti ću koristiti, baš kao ni druge pozdrave iz totalitarnog vremena - zaključuje Ivanov.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
1/2