Republička i beogradska izborna komisija još nisu završile posao na utvrđivanju konačnih rezultata na netom održanim predsjedničkim, parlamentarnim i beogradskim gradskim izborima, a Srbijom se zakotrljala priča o raspisivanju izvanrednih izbora do kraja ove godine. Izvanredne jesenje izbore u Beogradu traži dio opozicije, a izvanrednim parlamentarnim izborima skloniji su pojedini lideri Srpske napredne stranke. I jedni i drugi svoje su želje isporučili srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću i prije nego što su izborne komisije proglasile konačne rezultate izbora, a kamoli da su sačekali konstituiranje republičkog i gradskog parlamenta i završno prebrojavanje i slaganje mandata kako bi se ustanovilo ima li u njima većina koje mogu izabrati izvršne vlasti.
Republička izborna komisija uvažila je primjedbe i zahtjeve za poništavanje izbora na pedesetak biračkih mjesta na kojima se glasalo o kandidatima za predsjednika države i parlamentarne poslanike i pozvala birače da u subotu na njima ponovno glasaju. Ishod njihovog ponovnog glasanja neće ni za dlaku promijeniti rezultat predsjedničkih izbora, ali ni već izabrani sastav Narodne skupštine Srbije, iako su u njemu još uvijek moguće sitne korekcije i pomjeranje pokojeg mandata na ovu ili onu stranu.
U Beogradu se naizgled priča druga priča. Opozicijske koalicije Ujedinjeni za pobjedu Srbije, Moramo i Ajmo, ljudi, uz podršku svih ostalih opozicijskih stranaka, zatrpale su Gradsku izbornu komisiju Beograda stotinama prigovora i zahtjeva za poništavanje održanih izbora na biračkim mjestima na kojima je glasalo oko sto tisuća birača. Njihova računica govorila je da bi poništavanje izbora na biračkim mjestima na kojima je glasala petina od tih sto tisuća birača dalo šansu opoziciji da u gradski parlament progura kandidate Tadićeve liste Ajmo, ljudi, koji su na održanim izborima zastali malo ispod izbornog praga, pa bi s njihova četiri mandata opozicijska hidra navodno mogla preuzeti vlast u Beogradu. Tu su računicu odmah pokvarili pojedini izabrani odbornici konzervativno-nacionalističkih stranaka koji su poručili da ni u snu neće podržati zajedničku gradsku vlast s lijevo-liberalnim strankama. Hladni tuš na opozicijske planove izlio se nakon što je GIK poništio izbore na samo šest biračkih mjesta na kojima je glasalo oko šest tisuća birača, što je tako malo da Ajmo, ljudi praktički nemaju šanse da ni nakon ponovljenih izbora uđu u beogradsku skupštinu. U igri je, doduše, još ostalo odlučivanje o prigovorima i zahtjevima za još stotinjak biračkih mjesta, ali dosadašnje odluke GIK-a ukazuju na to da se broj birača koji će ponovno na izbore u Beogradu neće značajnije povećati.
No i prije nego što su se opozicijski planovi raspršili kao pjena od sapunice, lider koalicije Ujedinjeni za pobjedu Srbije Dragan Đilas zatražio je razgovor s Vučićem i predložio mu raspisivanje jesenjih izvanrednih izbora u Beogradu. Na njima bi birači dobili šansu da izglasaju jasnu većinu u gradskom parlamentu umjesto sadašnjeg njegovog sastava u kojem je većina navodno na klackalici između naprednjačko-socijalističke koalicije i višeglave opozicijske koalicije čije se potencijalne članice međusobno grizu i prije nego što su počele razgovarati o eventualnom sastavljanju buduće gradske vlasti. I dok je Vučić mrtav-hladan prihvatio razgovor s Đilasom, obećavši mu da će nakon razgovora sa svojim stranačkim vodstvom do kraja ovoga tjedna odgovoriti hoće li prihvatiti njegovu inicijativu, skoro svi Đilasovi potencijalni opozicijski partneri skočili su mu na glavu i manje-više ga iscipelarili, ne samo zbog traženja novih izbora, nego i zbog razgovora s Vučićem jer s njim se "ne razgovara, nego ga se ruši".
Na Đilasa su se s manje ili više žestine obrušile i članice njegovih koalicija Ujedinjeni za pobjedu Srbije i Beograda, a zbog odlaska Vučiću na noge odrekli su ga se i njegovi kandidati za predsjednika države i beogradskog gradonačelnika Zdravko Ponoš i Vladeta Janković. Koalicija Moramo, odnosno njezina udarna beogradska pesnica Ne davimo Beograd, žučno ga je optužila da je iz njima nepojmljivih razloga Vučiću "pružio slamku spasa", navodno u trenutku kad samo što njegovi naprednjaci nisu ostali bez vlasti u Beogradu. Konzervativno-nacionalistički blok stranaka (DSS-POKS, Dveri-POKS i Zavetnici), osim što je Đilasa optužio da je samozvani lider opozicije, glasno je poručio da je protiv ponavljanja izbora jer se ne žele kockati i riskirati da zbog Đilasovog goluba na grani izgube vrapca kojega su zgrabili, pogotovo na beogradskim izborima, jedva preskočivši izborni prag. Dio njih, osim toga, prije će se prikloniti Vučić-Dačićevoj koaliciji nego Đilasovoj Ujedinjenoj opoziciji i koaliciji Moramo.
Predavši svoj prijedlog u Vučićeve ruke, Đilas je srpskom predsjedniku i lideru SNS-a omogućio da još jednom počešlja svoje stranačke redove, ali i nakostriješene opozicijske koji su se već spremili da svim sredstvima u Beogradu preotmu vlast od njegovih naprednjaka. I dio naprednjaka, naime, poskočio je od sreće zbog Đilasove inicijative. Naprednjačke korjenike za loš rezultat na beogradskim izborima krive Vučićevu odluku da umjesto njihovih perjanica biračima ponudi dotepence u SNS, u liku bivšeg SPAS-ovca Aleksandra Šapića kao kandidata za gradonačelnika, pa i Ane Brnabić kao stranačke povjerenice za Beograd nakon smjene izvornog naprednjaka Nebojše Stefanovića. Dio nezadovoljnih naprednjaka javno već govori da bi izvanredni beogradski izbori bili prilika Vučiću za popravni ispit i vraćanje starog lika naprednjaka, e da bi im se vratili birači koji su se uglavnom priklonili nacionalističkoj proruskoj desnici i socijalistima.
Mediji pak spekuliraju da će Vučić o Đilasovom prijedlogu odlučiti nakon što sazna rezultate ovotjednog postizbornog ispitivanja javnog mnijenja o tome kako birači reagiraju na ideju o izvanrednim jesenjim izborima. Njegova odluka još će više ovisiti o tome što će anketa reći kakve su šanse SNS-a da na jesenjim izborima poboljša svoj izborni rezultat i vrati apsolutnu većinu u beogradskom parlamentu. Istraživanje navodno traga i za odgovorom na pitanje o istovremenom održavanju izvanrednih parlamentarnih izbora i šansama naprednjaka da i na njima samostalno osvoje većinu u Narodnoj skupštini.
S druge strane, u dijelu javnosti Đilasova naprasna inicijativa i pokušaj dogovora sa "smrtnim neprijateljem" Vučićem tumači se uticajem stranog faktora, odnosno pritiskom moćnika sa Zapada da se iz srpske vlasti izbace sve proruske stranke, kako bi je Vučić formirao s prozapadnim kadrovima naprednjaka u koaliciji s lijevo-liberalnim strankama. Desetljećima se djecu uči da mašta može svašta pa ne čudi da se ona razmaše i u postizbornim vremenima, kad se vlast počne iscrtavati prije provođenja propisane procedure o utvrđivanju izbornih rezultata, raspodjeli mandata i konstituiranju predstavničkih tijela vlasti. Đilas je poslije razgovora s Vučićem izjavio da mu je predsjednik naprednjaka otkrio da u beogradskom parlamentu s partnerima već imaju osiguranih 60 od 110 mandata, pa sudeći po tome nema formalnih razloga da se u Beogradu tako skoro održavaju izvanredni izbori. Birači su rekli svoje i na političkim elitama je da odrade svoj dio posla. Ako to nisu u stanju, svoju nesposobnost neće sakriti raspisivanjem novih izbora i odgovornost za političku jalovost prebaciti na birače. Nisu ni svi birači ovce koje će krotko izaći na nove izbore kako bi se ostvarile postizborne maštarije političara, ma koliko moćni bili i maštaju li u Srbiji ili van njezinih granica.
