>

novosti logo

Kolumne Kolumne

Slučaj U

Po čemu se ušato U na vratima Zekanovićeve kuće razlikuje od ušatog U na kapi njegova kolege Zlatka Hasanbegovića, po čemu se Hitlerov Hakenkreuz na Zekanovićevim vratima razlikuje od Hitlerova Hakenkreuza na nadlaktici njegova kamarada Velimira Bujanca?

Slučaj je bez sumnje bio zanimljiv i izazovan. Ne događa se u Hrvatskoj svaki dan da netko negdje iz čista mira auto-sprejom nacrta ustaški ili nacistički simbol, pa je nezapamćenom incidentu valjalo prići detektivskom ozbiljnošću. Da vidimo koje nam sve mogućnosti za objašnjenje ovog posve nevjerojatnog događaja stoje na raspolaganju.

Prva koja nam pada na pamet jest mogućnost da su golomozgi neki mladi pavijani, šarajući te noći nacističke simbole po Šibeniku, naletjeli na kuću Hrvoja Zekanovića, saborskog zastupnika Hrasta, pa i ne znajući tko živi iza neuglednih željeznih vrata narančastim sprejom namrčili slavno ušato ustaško U i kvrgavi Hitlerov Hakenkreuz. Tu sam mogućnost, naravno, odmah isključio: u svih trideset godina hrvatske države, opće je poznata stvar, nije zabilježen slučaj da je netko po zidovima šarao ustaške i nacističke simbole, a naročito ne da je ušatim samoglasnicima i kukastim križevima nasumice ukrašavao tuđe kuće, zidove i vrata. Zašto bi, zaboga, itko u Republici Hrvatskoj šarao ustaške simbole?

Druga je mogućnost, jasno, da je Hrvoje Zekanović to napravio sam. Zašto bi, međutim, zastupnik Hrasta to napravio, zašto bi sam sebi na vrata crtao ustaški i nacistički simbol? Nema nikakve zdravorazumske logike: Hrvoje Zekanović je zastupnik Hrasta, ultrakonzervativne desničarske stranke koja se, između ostalog, ističe i aktivnom rehabilitacijom ustaštva. Kad je, recimo, austrijska policija nedavno zbog isticanja ustaških simbola uhapsila sedmoricu hrvatskih državljana, upravo je Zekanović pozvao hrvatsku državu da pomogne našim uznicima na Bleiburgu. Kad je pak Milorad Pupovac govorio o istim takvim ustaškim simbolima u Hrvatskoj – poput natpisa ‘Za dom spremni’ na onoj ploči u Jasenovcu – upravo je Zekanović predsjednika Srpskog narodnog vijeća napao kako ‘izmišlja priču o rehabilitaciji ustaštva’, umjesto da se jasno i glasno izjasni tko je u Hrvatskoj bio agresor, a tko žrtva: ‘On to neće reći, pa se koristi taktikom da je napad najlakša obrana. I onda govori o pozdravu ‘Za dom spremni’.’

Zašto bi dakle čovjek koji ustrajno rehabilitira ustaštvo – pa poziva državu da pomogne pavijanima koje je austrijska policija uhapsila upravo zbog isticanja nacističkih i ustaških simbola – sam sebi na vrata obiteljske kuće nacrtao nacističke i ustaške simbole? Nema, rekoh, nikakve zdravorazumske logike. U svih trideset godina hrvatske države, kako je poznato, nije zabilježen slučaj da je neki ustaša sam sebi stavio ustašku kapu na glavu, pozirao s ustaškom zastavom ili ušatim samoglasnicima ukrašavao svoju kuću. Zašto bi, zaboga, neki desničar nosio ili crtao ustaški simbol?

Ako pak nije a), ako nisu golomozgi neki mladi pavijani, nasumice šarajući po Šibeniku ustaško U i Hakenkreuz, slučajno narančastim sprejom zamrčili i Zekanovićeva vrata, i ako nije b), ako dakle Zekanović nije to napravio sam – a nije, jer ako ništa drugo čovjek se nebrojeno puta jasno i nedvosmisleno izjasnio tko je u Hrvatskoj bio agresor, a tko žrtva – ostaje samo c): ustaške i nacističke simbole na vrata saborskog zastupnika Hrasta neki su mladi pavijani nacrtali – namjerno.

Zašto bi netko Hrvoju Zekanoviću išarao vrata nacističkim simbolima? Odgovor je zapravo jednostavan: da označi njegovu kuću i javno ga prokaže kao ustaškog simpatizera. Tezu čvrsto brane zdrav razum i logika: dok mu, naime, nepoznati počinitelji kuću nisu označili ustaškim slovom U, nitko u gradu Šibeniku i cijeloj Republici Hrvatskoj nije imao pojma da je Hrvoje Zekanović, samozatajni zastupnik Hrasta, zapravo veliki hrvatski domoljub, ljuti desničar i simpatizer ustaškog pokreta.

Po čemu se, međutim, ušato U na vratima Zekanovićeve kuće razlikuje od ušatog U na kapi njegova kolege Zlatka Hasanbegovića, po čemu se Hitlerov Hakenkreuz na Zekanovićevim vratima razlikuje od Hitlerova Hakenkreuza na nadlaktici njegova kamarada Velimira Bujanca? Po čemu se, recimo, ustaško U i kukasti križ sprejom išarani po vratima Zekanovićeva šibenskog doma razlikuju od ustaškog U i kukastog križa nedavno sprejom išaranih po šibenskom spomeniku strijeljanim antifašistima na obližnjem Šubićevcu? Zašto je ušato U na svakom drugom mjestu u državi simbol državotvornog hrvatskog suverenizma, osim na vratima državotvornog hrvatskog suverenista?

Objasnio je sam Hrvoje Zekanović. ’Skandal! Jutros mi je u Šibeniku napadnuta obiteljska kuća. Hrvate se pokušava zaplašiti u njihovoj državi Hrvatskoj!’ objavio je Zekanović istog jutra na Facebooku, pa kasnije, došavši sebi od šoka, objasnio novinarima: ‘U zadnjih trideset godina nije zabilježen ovakav atak na nekog saborskog zastupnika. Ovaj čin je uzrokovan jasnim izričajem Hrvatskih suverenista. Mi smo više puta isticali da Hrvatskom upravlja hrvatsko-srpska trgovačka koalicija.’

Nezapamćeni napad izazvao je paniku u redovima Hrastove političke obitelji, Hrvatskih suverenista. ‘Simptomatično je da se to dogodilo dan prije nego što su Hrvatski suverenisti izašli u javnost s porukom da će uskoro za parlamentarne izbore predstaviti kompletan suverenistički program’, logično je upozorio Jure Vujić. ‘To je poruka zastrašivanja i osvete Hrvoju Zekanoviću i Hrvatskim suverenistima, te upozorenje da će takozvani ‘ugroženi’, čiji nalogodavci stoje iza svega, svoje sinekure braniti do kraja!’ logično je zaključio Pero Kovačević. ‘Mi hrvatski domoljubi smo ugroženi u vlastitoj domovini!’ logično je zavapio umirovljeni general Željko Sačić.

Strah suverenista je razumljiv, osobito zna li se da – kako reče Hrvoje Zekanović – ‘u zadnjih trideset godina nije zabilježen ovakav atak na nekog saborskog zastupnika’. Istina, bio je onaj slučaj iz 1991., kad su saborskom zastupniku SDP-a Dušanu Trivunčiću do dana današnjeg neotkriveni počinitelji također izvršili atak na obiteljsku kuću, ali taj davni incident ni po čemu nije usporediv sa stravičnim iskustvom zastupnika Zekanovića. Nepoznati počinitelji tada, naime, nisu Trivunčiću sprejom išarali vrata, nego su mu pristojno pokucali na vrata, pažljivo pretresli kuću i odvezli očev ‘mercedes’, a zastupnika SDP-a potom vlastitim automobilom odveli u šumu Zelenika kraj autoputa i tu ga malo likvidirali kalašnjikovima. Konačno, da je to zaista bila ‘poruka zastrašivanja Trivunčića i SDP-a’, barem jedanput u svih ovih dvadeset devet godina o slučaju ubojstva svog zastupnika hrabro bi se i odlučno javio i sam SDP.

Tko su onda ti ‘takozvani ‘ugroženi’’ što šaraju kuće hrvatskih suverenista, tko su njihovi ‘nalogodavci’, koji će ‘svoje sinekure braniti do kraja’? Dobro, znamo da nisu hrvatski domoljubi, ‘ugroženi u vlastitoj domovini’, kako se u panici nespretno izrazio general Sačić. Osim, jasno, ukoliko poznajete barem jednog, jednog jedinog hrvatskog domoljuba koji u Republici Hrvatskoj ima ikakvu sinekuru, javni položaj ili državnu funkciju. Odgovor se nametnuo sam od sebe: naravno, Srbi. I Jugoslaveni. I komunisti. Strah i trepet Republike Hrvatske i hrvatskih suverenista.

Govore nam to, na koncu, zdrav razum i elementarna logika. U ovom trenutku Srbi, Jugoslaveni i komunisti drže sve one, kako se zovu, ‘sinekure’ u Republici Hrvatskoj: hrvatski domoljubi tako nestaju preko noći, srbokomunisti im svakodnevno prijete, progone ih, zastrašuju, napadaju i premlaćuju i hapse po Austriji, da bi im sad – kako vidimo – u Hrvatskoj počeli označavati obiteljske kuće.

Nikad lakši slučaj u cijeloj karijeri. Nježno sam na gramofon spustio ‘Now’s the Time’ Charlieja Parkera, pružio noge na stol i zapalio cigaretu, pa uzeo novine s izjavom jednog saborskog zastupnika: ‘Prošle godine zabilježena su 1624 takva slučaja, a cijela Hrvatska sad bruji o ovom jednom!’ Ostao sam zapanjen: 1624 ustaška grafita išarana su po hrvatskim gradovima, a Hrvatska o tome nema pojma, već ‘cijela bruji’ samo o onom jednom na Zekanovićevim vratima!

Pogledao sam stoga malo bolje, i shvatio da čitam stare novine. Izjava uvaženog zastupnika nije se, naime, odnosila na ustaške grafite i ‘slučaj Zekanović’, već na onaj lanjski slučaj s pretučenim Srbinom na Braču: ‘Prošle godine zabilježena su 1624 takva kaznena djela fizičkog napada. Cijela Hrvatska sad bruji o tom incidentu, a zanemarujemo ostale, svih 1624!’

Pogledam onda malo bolje tko to govori, kad ono – Hrvoje Zekanović.

Prokletstvo! Sad sve ispočetka.

1/2