Novosti

Kronika

Sve što niste znali o Finskoj pravoslavnoj crkvi

Outi Piiroinen – Backmаn, pravoslavna crkvena historičarka, na tribini u SPD-u "Privrednik" u Zagrebu govorila je o povijesti i položaju Finske pravoslavne crkve, druge najbrojnije vjerske organizacije u toj državi

Large tribina

Milena Čavić, Outi Piiroinen – Backmаn i Danilo Ljubotina (foto Nenad Jovanović)

Velik interes vladao je za tribinu "Počeci hrišćanstva u Skandinaviji - Finska pravoslavna crkva", održanu 25. marta u prostorijama SPD-a "Privrednik" u Zagrebu. O ovoj autonomnoj pravoslavnoj crkvi pod jurisdikcijom Carigradske patrijaršije i drugoj po brojnosti vjerskoj zajednici u Finskoj govorila je Outi PiiroinenBackmаn, pravoslavna crkvena historičarka, uz prijevod Milene Čavić.

Kršćanstvo je u skandinavske zemlje – Dansku, Švedsku, Norvešku, Island i Finsku - uvođeno od vremena Vikinga, odnosno od 10. do 13. vijeka, pri čemu je Finska sredinom 13. stoljeća pala pod švedsku dominaciju pod kojom je ostala do 1809., kad je ušla u sastav Ruskog carstva, rekla je Outi Piiroinen – Backman.

Što se tiče pravoslavlja, ono je u Finsku iz grada Novgoroda stiglo zajedno s pravoslavnim trgovcima i monasima još na početku 12. vijeka. Centri pravoslavlja tada su bili manastiri Valamo i Konevecka, koji su tokom vjekova bili razarani.

- Ulaskom Finske u sastav Ruskog Carstva, u kojem je sve vrijeme imala autonomni status, broj pravoslavnog stanovništva uvećao se za deset puta, a uz brojne objekte civilne i vojne namjene, građene su i crkve. Crkvenu upravu u Finskoj je vodio mitropolit sanktpeterburški, a 1892, osnovana je samostalna Eparhija Viborga i sve Finske. Crkva je na tom prostoru imala vjernike među Fincima, Rusima i Laponacima, a naročito je bila aktivna na jugu Finske u Kareliji, gdje je bio i najveći broj parohija - kazala je.

Nakon Oktobarske revolucije 1917. Finska je postala nezavisna, a pravoslavna crkva je dobila status državne crkve zajedno s Evangelističkom luteranskom finskom crkvom. Patrijarh moskovski i sve Rusije Tihon 1921. je priznao Finskoj pravoslavnoj crkvi status autonomne crkve, a dvije godine kasnije ta je crkva dobila status autonomne u rangu arhiepiskopije pod jurisdikcijom Carigradske patrijaršije.

Nakon Drugog svjetskog rata i promjene granica, FPC je ostala bez 90 posto imovine koja je ostala u područjima priključenima SSSR-u, dok je 70 posto njenih vjernika raseljeno po cijeloj zemlji. Računa se da je ukupno raseljeno 400.000 ljudi, od čega oko 75.000 pravoslavaca. Tokom 50-ih i 60-ih godina izgrađeno je 14 crkava, 44 kapelice i veliki broj parohijskih domova, koji su osim za smještaj svećenika i njihovih porodica, služili i za okupljanje vjernika, kao i veći broj groblja.

Iz mješovitih brakova roditelji su djecu često dali krstiti kao luterane, ali crkva nije nestala. Štoviše, mnogi danas prelaze u pravoslavlje iz luteranske i drugih crkava, ali i iz redova ateista, naglasila je Outi Piiroinen – Backmаn, dodavši da je FPC u međuvremenu prihvatila gregorijanski kalendar i finski umjesto crkvenoslavenskog kao liturgijski jezik.

Tokom 50-ih, osnovane su eparhije Helsinška te Kuopio i Karelije, dok je 1979. formirana i eparhija Oulu. Unutar te tri eparhije, kojima su na čelu mitropoliti, bilo je 25 parohija uz dva aktivna manastira Novi Valamo i Lintula, da bi od januara 2021. broj parohija bio smanjen na deset. Uz 140 aktivnih svećenika, tu je i 65 penzioniranih svećenika i voditelja horova. Na čelu FPC-a danas je mitropolit helsinški i vascele Finske Leo, pri čemu eparhija Helsinki ima oko 28.000 vjernika, Kuipio i Karelija 19.000, a Oulu oko 6.000 - istaknula je Outi Piiroinen – Backmаn na kraju svog izlaganja.

Nakon tribine pitali smo je o odnosima FPC-a s drugim pravoslavnim crkvama.

– Odnosi sa svim crkvama su dobri, pri čemu suradnja najviše ovisi od međusobnog odnosa čelnih ljudi, mitropolita i episkopa pojedinih eparhija. Uvijek smo imali dobre odnose s Ruskom pravoslavnom crkvom koja već jako dugo u Helsinkiju ima dvije parohije za svoje vjernike. FPC je također vrlo aktivna u pojedinim zemljama. Osim u Moldaviji, aktivni smo u Keniji gdje obrazujemo svećenika i učitelje, kao i u Etiopiji - kazala nam je.

Ciklus predavanja ide dalje. Uoči velikih crkvenih praznika ranijih godina smo održavali brojna predavanja, ali su korona i kasnije potres to poremetili, rekao je arhimandrit Danilo Ljubotina, izrazivši očekivanje da će do Uskrsa biti održano još predavanja i tribina o crkvenim temama.

Kronika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više