>

novosti logo

Intervjui Intervjui

Tihana Lazović: Bilo nam je lijepo i u Cannesu i u Kninu

U Dubaiju su mi, recimo, prišli ljudi iz Sirije koji su se na svoj način poistovjetili s filmom. Nema ljepšeg od toga, ne može nijedan red carpet zamijeniti osjećaj kad ti netko zahvaljuje za divan film

Na ovogodišnjem Berlinaleu Tihana Lazović uvrštena je među deset najboljih mladih europskih glumaca i glumica u sklopu programa European Shooting Stars. U taj je izbor mlada Zadranka, čiju je glumu glavna europska filmska kritičarka ‘The Hollywood Reportera’ Deborah Young ocijenila terminima superb i highest quality, ušla ponajviše zbog maestralno odigrane glavne ženske uloge u filmu ‘Zvizdan’ Dalibora Matanića. I francuski ‘Le Passeur Critique’ uvrstio ju je na svoj tradicionalni popis najboljih glumica, na kojem su se za 2015. našle i Emma Stone, Charlize Theron, Jennifer Lawrence… Premda joj je tek 25 godina, iza nje su već dvije pulske Zlatne arene i druge nagrade s međunarodnih festivala.

Za svega nešto više od tri godine profesionalne karijere postali ste jednom od naših najistaknutijih mladih glumica i to unatoč tome što tvrdite da ste Dalibor Matanić i vi ‘najsmotanije osobe na planetu’?

To bi vjerojatno trebalo pitati nekog drugog, ali mislim da sam položila onaj najteži ispit – ostala sam svoja. Puno se toga dogodilo protekle godine, više sam bila na crvenom tepihu nego doma na kauču. Lako te može zavesti sav taj glamur i lako je postati ovisan o pažnji koju dobivaš. Srećom, meni to malo ide na živce, radije bih snimila tri filma nego tražila haljinu za premijeru… Tako je nekako i s cijelom ekipom ‘Zvizdana’. Nama je bilo lijepo i u Cannesu i u Kninu. Putujem po festivalima i najljepše je vidjeti raznoliku publiku svih nacionalnosti kako uživa u filmu. U Dubaiju su mi, recimo, prišli ljudi iz Sirije koji su se na svoj način poistovjetili s filmom. Nema ljepšeg od toga, ne može nijedan red carpet zamijeniti osjećaj kad ti netko zahvaljuje za divan film i tvoj performans u njemu.

Na setu sam lav

Dio ste još jednoga uspješnog projekta, filma ‘S one strane’ Zrinka Ogreste: kako je bilo raditi na njemu i kako komentirate brojne nagrade koje je osvojio, od Berlinalea nadalje?

Svi koji su radili na tom filmu reći će da im je to jedan od najljepših projekata. Zrinko je ‘uredio’ set s puno koncentracije, posvećenosti, emocija i predanosti. Glumci su mu bili najvažniji i sve je podredio njima; u takvim bi uvjetima bilo teško ne napraviti dobar film. A i velika je čast igrati uz našu Meryl StreepKseniju Marinković.

Imate li neku posebnu metodu po kojoj se pripremate za uloge, npr. poput one Leeja Strasberga uz pomoć koje su De Niro, Hoffman, Brando, Pacino i mnogi drugi glumački velikani postizali uvjerljivost i životnost likova koje su tumačili?

Poštujem sve metode, pa i ako nekome pomaže da prije akcije dubi na glavi. To je vrlo osobna stvar i mislim da ne postoji priručnik za glumu, svatko zna najbolje za sebe. Ja radim iz srca i vrlo instinktivno. Teško mi je verbalizirati na koji način radim i malo pričam o tome. To je neki moj unutarnji svijet, koji zasad dobro funkcionira. Slažem se s Meryl Streep koja je jednom rekla: ‘Ne želim pričati o tome kako radim, bojim se da bi čarolija onda nestala.’ Teško je glumu racionalno objasniti i ne volim od toga raditi znanstvenu fantastiku. To je, prije svega, igra.

Smatrate li se osjetljivom osobom, pogotovo uz redatelje koji su agresivni, koji viču i galame? Trebaju li uopće glumci i glumice takvima to tolerirati?

Privatno sam jako osjetljiva, no na setu sam lav, ha-ha… Imam sreću da sam radila s divnim redateljima: Vinkom Brešanom, Lukasom Nolom, Matanićem, Ogrestom… Dosad nisam radila s onima koji viču, ali ako je to neka pedagogija i ako djeluje, zašto ne? Šalim se, glumac i redatelj moraju imati neku posebnu vezu i razumijevanje, pa mislim da do vikanja uopće ne bi trebalo doći.

Jesu li glavne filmske uloge, posebice u akcijskom žanru, dostupne ženama? Što kao mlada glumica mislite o ženskim rolama s obzirom na to da su počesto, ne samo u filmovima o Jamesu Bondu, samo lijep dekor koji obožava svog mačo-mužjaka?

Sve je jasnije da je europski film puno jači i kvalitetniji od holivudskoga, sve više američkih casting-direktora dolazi u Europu po glumce. Ljudi su se umorili od lijepih Bondovih djevojaka i žena koje su našminkane i kad izlaze iz tuš-kabine. Mislim da se to mijenja i da stvarne emocije i stvarne osobe postaju sve izraženijima; primjerice, kad gledate nekoga holivudskoga glumca, ne vidite lik i karakter nego zvijezdu. A ljudi se žele poistovjetiti s likovima i to je gluma kojom se ja želim baviti – vrlo iskrena, gotovo dokumentarna. U Hrvatskoj, nažalost, nema dovoljno uloga za toliko glumaca, pogotovo onih za žene. Ima divnih glumica koje bi zasjale na filmu, a poslije ih više nitko ne bi zvao jer su, kao, ‘potrošene’. S glumcima je druga priča.

Iskušavam svoje granice

Biste li prihvatili igrati mušku ulogu, kao što je primjerice to učinila Sigourney Weaver u ‘Osmom putniku’ Ridleyja Scotta?

Naravno da bih igrala muškarca, zašto ne bih? To je zasigurno velik glumački izazov. Ne razmišljam puno o tome što bih igrala, sjednem i razmislim kad mi se ponudi. Dosad su mi sve ponuđene role bile veliki izazovi i sve sam ih htjela igrati.

Jeste li uspjeli proslaviti nagradu iz Berlina i hoće li vam uvrštenje u European Shooting Stars 2016. pomoći u proboju na svjetsko tržište?

Nisam stigla proslaviti jer sam trenutačno u kaosu od posla, ali slavit ću čim stignem. To je odličan program s kojim dobivaš priliku predstaviti se svjetskim producentima i direktorima kastinga; od njega ne mora biti ništa, a može biti i Oscar kao kod Alicie Vikander. Važno je biti svoj i opušten, a posao će već doći.

Slobodna ste i trenutačno vrlo angažirana glumica, koja i sama potvrđuje da voli takav adrenalin. Koje su prednosti, a koji nedostaci takvog angažmana? I kako sve to podnosi vaš partner, redatelj Ivan Sikavica?

Jednom mi je Dado Matanić rekao: ‘Tebe se ne smije staviti u formu.’ I ja se slažem, sad je vrijeme da iskušavam vlastite granice, da putujem i vidim što se nudi. Da sam u nekom angažmanu, poludjela bih, predivlja sam za formu. Za sada je to tako, ne kažem da se neće promijeniti. Također, ne bojim se da neće biti posla u glumi. Koliko ljudi radi u struci? Ako sve propadne, svirat ću na ulici. Moj se Ivan sa svime time slaže.

Kako se snalazite u koži mlade novinarke Tene Latinović, odnosno u ulozi u novoj dramskoj seriji (opet) pod Matanićevom redateljskom palicom?

To će biti jedna vrlo dinamična serija i mislim da će biti jako zanimljiva. Super je ta promjena, biti novinar i pitati umjesto odgovarati. Kao srednjoškolka sam se bavila novinarstvom, pa mi to područje nije posve strano.

1/1