>

novosti logo

Društvo Društvo

Tko je nama Milan Levar?

Kada je Milan ubijen, ja sam dobivala ponude da se preselim, čak mi je rečeno da se za mene ništa neće moći napraviti dok god sam u Gospiću i da biram grad, da ću imati sve. Nisam htjela otići odavde. Nemam ni od koga ni od čega bježati, a ni zbog čega, jer znam da je moj muž govorio istinu i nemam se čega sramiti, kaže Vesna Levar

‘Ja sam njega odgovarala jer sam vidjela da ništa ne može napraviti i da nitko ne stoji uz njega, da jednostavno neće napraviti nikakav pomak, samo sebi radi štetu. Ali, eto, on je htio da se ta istina sazna. Dobivali smo ponude da odemo u treće zemlje, pa za promjenu identiteta, pa svašta, ali on nije htio ni čuti za to. Kada je ubijen, ja sam dobivala ponude da se preselim, čak mi je rečeno da se za mene ništa neće moći napraviti dok god sam u Gospiću i da biram grad, da ću imati sve. Ali, meni ne treba puno. Ovdje imam posao, imam gdje biti. Nisam htjela otići odavde, nisam htjela uteći kako je većina htjela da me protjera. Nemam ni od koga ni od čega bježati, a ni zbog čega, jer znam da je moj muž govorio istinu i nemam se čega sramiti, znam da nije nikoga ubio ni ikome nažao napravio. Kome nije pomogao, nije mu sigurno ni odmogao. On je htio tu istinu i pravdu, eto, i na svoju štetu istjerati. Takav je bio čovjek. Kada bi nešto započeo, htio je to i završiti, jer je znao da je u pravu, ali nije imao zaleđinu.’ Ovako o svom pokojnom suprugu, na dvadesetu godinu njegovog ubojstva, govori Vesna Levar, udovica Milana Levara, čovjeka koji nije mogao mirno promatrati strašne zločine koji su u jesen 1991. počinjeni nad gospićkim Srbima, a za koje su kasnije osuđeni Mirko Norac, Tihomir Orešković i Stjepan Grandić.

Milan Levar je inspiracija jer je njegov doprinos istini i humanizaciji odnosa prema svim žrtvama, kako onima kojih više nema, tako i onima koje su se spasile, neizmjerno velik – kazala je na komemoraciji Vesna Teršelič

U organizaciji Centra za suočavanje s prošlošću Documenta i Antifašističke lige održana je 28. kolovoza, na dan kada je 2000. godine Milana Levara ubila mina podmetnuta pod automobil koji je popravljao, mala komemoracija na gospićkom groblju. Na njoj nije bilo nikoga osim Vesne i njenog sina Leona, Drage Pilsela iz Antifašističke lige, Vesne Teršelič i Eugena Jakovčića iz Documente, službenika Županije ličko-senjske Stipe Mudrovčića, par novinara i jednog građanina koji je došao odati počast Levaru iz Zagreba, ali se nije usudio javno reći svoje ime. Na simboličan način, to je i odgovor na pitanje koje je na grobu Milana Levara koji je dragovoljno obukao uniformu hrvatskog vojnika 1. travnja 1991. i kasnije dragovoljno svjedočio o banditima koji su do 1. lipnja 1992., kada je uniformu skinuo, istu sramotili odvodeći Srbe iz njihovih kuća i stanova, ubijajući ih po livadama oko Gospića i Perušića. O svojim motivima da još u vrijeme dok su se ubojstva događala o njima obavijesti službeni Zagreb i da kasnije svjedoči o likvidacijama pred tužiteljima Haškog tribunala, Levar je novinarima govorio sam: ‘Vjerojatno niste vidjeli zapovjednika s niskom srpskih ušiju, niste vidjeli u stanu raskomadanu ženu i dijete, nisu vam odveli muža, hrvatskog vojnika, samo zato što je Srbin. Ja sam vidio puno gore od toga.’

Sve ovo i puno gore od toga, osim Levara, vidjeli su i mnogi drugi u Gospiću i okolici. Međutim, samo su se još Zdenko Ropac, koji je u to vrijeme bio šef Informativno-prislušne službe, podređen tadašnjem koordinatoru tajnih službi Josipu Manoliću, i Zdenko Bando, zapovjednik jedne od jedinica Vojne policije, usudili o zločinima svjedočiti. Bando i Ropac, koji je u međuvremenu umro, sklonjeni su iz Hrvatske. Levar je ostao, unatoč brojnim prijetnjama, provokacijama i pokušajima atentata. Na njegovom grobu govorio je Drago Pilsel.

‘Pokušaji zataškavanja tog gnjusnog političkog umorstva u kojemu je, po mogućoj zamisli izvršitelja, možda trebao stradati i Levarov tada malodobni sin Leon, nažalost traju. Vesna Levar je razgovarala s mnogima. Pamtim razgovor s Mladenom Bajićem, održan u Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske 14. listopada 2010. Otišla je tamo kako bi se informirala o statusu predmeta protiv nepoznatog počinitelja ubojstva svog supruga i primili su je tadašnji glavni državni odvjetnik i savjetnica u odsjeku za ratne zločine. Bio sam tamo u pratnji Vesne Levar jer me tadašnji predsjednik Republike Ivo Josipović zamolio da budem svjedok tom razgovoru. Mladen Bajić je kazao da oni u DORH-u znaju tko je ubojica, ali da mu to ne mogu dokazati’, kazao je Pilsel.

Kakav je čovjek Milan bio? Bio je hrabar, uporan i pošten, ali je pogriješio što je mislio da nitko neće ostvariti prijetnje. Vjerovao je ljudima, vlasti, svojoj državi – poručio je Drago Pilsel

Nije tajna da se po kuloarima u kontekstu Levarovog ubojstva spominjalo konkretnog pripadnika HV-a, Ivicu Rožića iz Gospića, a on je, prema pisanju tjednika Nacional, koji je prije par godina došao u posjed njegovog policijskog saslušanja, negirao počinjenje ubojstva i upućivao na druge moguće organizatore i izvršitelje. Rožić je bio optužen s Norcem, Oreškovićem i Grandićem za zločine nad Srbima u Gospiću 1991., ali je oslobođen u tom postupku, a kasnije ga se teretilo za niz zločina nad Srbima počinjenih po završetku rata. Međutim, za ubojstvo Levara na kraju nije gonjen ni Rožić niti itko od onih na koje je on ukazivao.

Osim Pilsela, na grobu Milana Levara govorila je i Vesna Teršelič, koja nam je svima postavila pitanje.

‘U tijeku istrage koju je vodilo tužiteljstvo Haškog tribunala, kada je Levar govorio o svemu što je vidio, Haški tribunal je preuzeo odgovornost koju nije ispoštovao i prenio je dio te odgovornosti na pravosuđe i policiju Republike Hrvatske u očekivanju da će zaštititi svjedoka zločina. Levar je prije svega bio čovjek. Znao je da je nedopustivo ubijati civile i bio je spreman govoriti o tome što se dogodilo. Milan Levar je inspiracija jer je njegov doprinos istini i humanizaciji odnosa prema svim žrtvama, kako onima kojih više nema, tako i onima koje su se spasile, neizmjerno velik. Hoću ovdje postaviti pitanje i svakom od nas: Tko je nama danas Milan Levar? Heroj? Borac? Branitelj? Onaj koji je bio spreman za istinu založiti svoj život? Dugo su mu prijetili, a sam čin likvidacije nije došao iznenadno. Prijetnje su stizale u valovima i dugi su mjeseci i godine bili u kojima su Milan, Vesna i Leon mogli otići odavde’, kazala je Teršelič.

Njen su govor pažljivo slušali Levarova udovica Vesna i njihov sin Leon, koji danas ima 30 godina i radi kao meteorolog u Senju. Oni znaju tko je njima bio Milan Levar, a s osobom koja je bila sumnjičena za njegovo ubojstvo Vesna živi u istom gradu.

- Viđam ga, srećem se s njim. Najčešće nastojimo ići svako sa svoje strane, ja namjerno za njega ne znam. Nisam ga već duže vrijeme vidjela, ali ne komuniciramo i ne gledamo se. Pokušavam živjeti normalan život. Ne zanimaju me tuđi životi i tuđa mišljenja. Ponosna sam na supruga. Osobe koje mi se ne sviđaju nastojim izbjegavati. Mene nitko ne dira za sada. Situacija se smirila. Imam mali krug prijatelja s kojima komuniciram i s kojima se družim. Meni dovoljno - kaže Vesna Levar.

Ponosna i hrabra žena, ostala je živjeti u gradu u kojem svi znaju za priču o ubojstvu njenog supruga. Sjedimo u stanu u kojem je potpisnik ovih redova sjedio s tada mladom Vesnom Levar par dana nakon Milanovog ubojstva. Malo se toga promijenilo. Levarovo ime u Gospiću je i dalje tabu, a obitelj se naslušala policijskih, tužiteljskih i političarskih obećanja o tome da je pitanje dana kada će se ubojice i nalogodavce privesti pravdi i o tome da Milanova žrtva neće biti zaboravljena. Umjesto svega toga, Vesna Levar je uspjela dobiti samo odštetu koja joj pripada po zakonu jer je ubojstvo njenog supruga okarakterizirano kao teroristički čin, za koji je odgovornost preuzela Republika Hrvatska, i to je jedina poštena stvar koju je ova država napravila prema porodici Levar.

Vesna Levar polako gubi nadu da će se rasvijetliti ubojstvo njenog supruga.

- Razočarana sam sa svima jer nitko ništa nije napravio uz sva obećanja. Data je i nagrada od 100.000 kuna da se netko javi, pa opet ništa - kaže Vesna Levar.

Ona i Leon Levar biju još jednu bitku o kojoj se u javnosti ništa ne zna. Naime, žive u malom stanu koji su dobili na korištenje 1991. godine, nakon što se iz njega iselio kapetan prve klase Maksim Pajić. Cijela zgrada u kojoj žive dobila je u vrijeme ‘humanog preseljenja’ 1991. godine nove stanare, ali stan Levarovih po nečemu je poseban. Republika Hrvatska dopustila je svim stanarima otkup stanova, osim Vesni i Leonu Levaru. Na njima se, eto, krenulo trenirati strogoću. Vesni Levar ponuđeno je da otkupi stan za 250.000 kuna, dakle po tržišnoj cijeni. Svi ostali otkupili su stanove kao da su na njih imali stanarsko pravo. Osim toga, u mnogim slučajevima država je znala istaknutim pripadnicima oružanih snaga dodijeliti posthumno čin barem stožernog narednika, kako bi njihove porodice primale veću mirovinu, ali izgleda da Milan Levar, čovjek koji je izgubio život čisteći uniformu hrvatskog vojnika od mrlja kojima su je razni norci i oreškovići uprljali, po mišljenju MORH-a i Ministarstva branitelja to nije zaslužio.

A onima koji ne znaju što im je danas zaboravljeni heroj Milan Levar, pomogao je Drago Pilsel na komemoraciji.

‘Kakav je čovjek Milan bio? Bio je hrabar, uporan i pošten, ali je pogriješio što je mislio da nitko neće ostvariti prijetnje. Vjerovao je ljudima, vlasti, svojoj državi. Slutila je Vesna da će nastradati, jer su prijetnje postale sve učestalije. Iako je Milan nastojao zaštititi nju i sina te ih na neki način izolirati od svega, osjetila je Vesna da nema više prostora za ono Milanovo čuveno ‘bit će dobro’, ali povratka nije bilo. Često joj je govorio: ‘Što manje znaš, za tebe je bolje. Čuvaj mi sina, a bježati nećemo, jer za ovaj grad sam se borio, a nemam mrlju da moram sagnuti glavu”, kazao je Drago Pilsel.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
1/2