>

novosti logo

Društvo Društvo

Ne plašimo se pravedne istrage

Novosti u Negoslavcima, gdje je zbog ratnih zločina počinjenih 1991. na Ovčari privedena grupa Srba: ‘Može se ljude ispitati na korektan način, ali ne može ih se zastrašivati, ucenjivati i pretiti im. Želja svih koji ovde žive, a posebno onih koji su privođeni na informativne razgovore je da se ta priča jednom okonča i da krivci odgovaraju, a da se ostale konačno ostavi na miru’, kaže načelnik Dušan Jeckov

Spavala sam, bilo je negde oko pola šest ujutro. Zvonili su dugo, lupali i udarali po vratima. Tata je pitao ko je, rekli su policija, a on im je rekao da će se obući. Međutim, oni su tražili da odmah uđu. Ušlo ih je 10 do 15, opkolili su kuću kao da smo ne znam ko. Meni su rekli da se obučem i da sednem. Onda su počeli pretres. Mami nisu dali da ide na posao. Pitala sam ih da idem do toaleta i kada sam se vratila, videla sam da su tati vezane ruke. Pitala sam ih zašto su mu stavili lisice kada ih je toliko u kući i oko nje. Rekla sam im da nam tako svima mogu staviti lisice. Jedna policajka mi je odgovorila da mogu i mene uhititi. Jedan debeli, koji je jedva disao i znojio se stalno, rekao je da se ne brinemo jer su ponijeli dosta lisica…

Srbi su okarakterizirani kao ljudi koji su kolektivno krivi. Ispada da smo svi mi skupa ratni zločinci, samo što nam još nisu stavili metu na čelo. Banuli su ljudima u kuće pred decom i unucima, možete zamisliti kolika je to količina straha – kaže jedna aktivistkinja

Ovako je 7. listopada izgledao upad policajaca u kuću D. Đ.-a, jednog od uhapšenih osumnjičenika za ratni zločin počinjen 1991. na Ovčari. Dvadeset i devet godina nakon što je na tom poljoprivrednom dobru izvršen najveći zločin koji su pobunjeni Srbi počinili tokom rata, jake policijske snage upale su u Negoslavce i teatralno privele na ispitivanje desetak Srba, mahom starije životne dobi. Dvojica su na kraju uhapšena, a ostali su pušteni odmah nakon ispitivanja. Kći jednog od zadržanih u pritvoru, koja nam je opisala hapšenje, ogorčena je radom policije, kao i rodbina svih ostalih sudionika policijske predstave. Svi privedeni, a riječ je o bivšim radnicima Vupika, već su se u nekoliko navrata odazivali na pozive policije i odlazili na informativne razgovore. Dušan Jeckov, načelnik Negoslavaca, dijeli nezadovoljstvo privedenih, kao i ostalih stanovnika tog mjesta na istoku Hrvatske.

- Ljudi koji su ostali da žive u Hrvatskoj nakon nesretnih ratnih dešavanja odazivali su se u nekoliko navrata na informativne razgovore, a takvih nije mali broj. Nedavno su mi spočitavali što sam rekao da je od rata prošlo 30 godina, pa su kazali da ratni zločin ne zastareva. Znam to vrlo dobro. Želeo sam reći da je želja svih koji ovde žive, a posebno onih koji su privođeni na informativne razgovore, da se ta priča jednom okonča i da krivci odgovaraju, a da se ostale konačno ostavi na miru. Ljudi koji žive ovde smatraju da ništa nisu zgrešili i žele da budu ravnopravni građani - kaže Jeckov.

Negoslavčani s kojima smo razgovarali, od kćeri uhićenog do jedne aktivistkinje srpskih organizacija, ne žele govoriti pod svojim imenima i prezimenima jer se boje reakcije javnosti. Spomenuta aktivistkinja u kontaktu je s članovima porodica koje je policija probudila u zoru 7. listopada.

- Srbi su okarakterizirani kao ljudi koji su kolektivno krivi. Ispada da smo svi mi skupa ratni zločinci, samo što nam još nisu stavili metu na čelo. Banuli su ljudima u kuće pred decom i unucima, možete zamisliti kolika je to količina straha. Ta deca su traumatizovana bez razloga. Ljudi bi došli i sada da su ih pozvali na razgovor. Radi se mahom o starijim meštanima koji rade i privređuju u Republici Hrvatskoj, ne sakrivaju se. Mislim da je sve ovo napravljeno samo da se zastraši Srbe - objašnjava nam ona.

Ako je akcija napravljena da se zastraši Srbe, onda je apsolutno uspjela. Jedan od privedenih pa naknadno puštenih već je spakirao kofere i želi otići iz Hrvatske. Iako tvrdi da nije počinitelj i da se godinama odazivao na informativne razgovore, možda će dogodine, uoči obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, opet biti zadržan u pritvoru i optužen za neki od ratnih zločina koji su se dogodili u sramotnom kaosu nakon slamanja hrvatske obrane u tom gradu. No velika želja hrvatskih organa da se ti zločini rasvijetle, da se ubojice i zlostavljači stotina civila i vojnika kazne, ne znači da zakoni ne važe za one koji istražuju zločine. Prema našim informacijama, privedenim Negoslavčanima se od strane istražitelja prijetilo na različite načine. Jedan od njih zastrašivan je ispisivanjem djeteta s fakulteta, a drugi je navodno u jednom trenutku tražio da ga ubiju i tako prekinu višegodišnje maltretiranje istom temom.

Lokalno Veće srpske nacionalne manjine i SDSS stalno pozivaju na smirivanje situacije, ali ne čujemo da to dolazi i sa druge strane. Treba dati podršku miru, međusobnoj toleranciji i uvažavanju različitosti – govori Srđan Kolar

- Mi smo apelovali na ljude da se odazivaju na informativne razgovore i oni su to radili, ali smo apelovali i da se ne rade spektakli od privođenja. Smatram da je korektno da neko od nadležnih organa uputi poziv u pisanoj formi i da potom osumnjičeni da iskaz. Ne podržavam dolaske kasno noću, da nekima donose pozive da se jave sutra ujutro ili da se privodi deset i više ljudi u isto vreme. To stvara psihozu, a posebno u okolnostima kada policija zna da većinu tih ljudi privodi samo da bi dobila informacije ili u svojstvu svedoka. Policija zna da su oni na raspolaganju i da će ih vratiti kući, tako da nema potreba za manifestacijama posebne vrste. Druga stvar su postupci na ispitivanjima. Može se ljude ispitati na korektan način, ali ne može ih se zastrašivati, ucenjivati i pretiti im. To stvara lošu sliku i unosi nemir među građane, koji se onda pitaju da li uopšte treba da ostanu i da žive ovde, a ceo svoj vek su tu. Pretnji i zastrašivanja bilo je i ranije, a pojedini policajci su isključivani iz istrage zbog dopisivanja lažnih izjava ili falsifikovanja nekih dokumenata. Niko se ovde ne plaši pravedne istrage - kaže Dušan Jeckov.

Dvojica Negoslavčana koja su zadržana u pritvoru osumnjičena su za ozbiljan ratni zločin. Istražitelji tvrde da imaju dokaze o njihovom sudjelovanju u premlaćivanju ratnih zarobljenika na Ovčari, mahom ranjenika iz vukovarske bolnice. Njihova tragična smrt, kao i činjenica da se još uvijek ne zna gdje su pokopani brojni mladići koji su sudjelovali u ratnim sukobima na obje strane, zaslužuju da se krivci pronađu i kazne. Zdrav razum s druge strane nalaže da se postave neka pitanja: Je li moguće da je u špaliru smrti na Ovčari sudjelovao čovjek koji se uredno odazivao svim istražiteljima, koji je 2008. svjedočio na suđenju za Ovčaru u Beogradu i koji se godinama bavi poljoprivredom, živeći u Negoslavcima sa svojom porodicom, za razliku od brojnih koji su okrvavili ruke i nakon reintegracije hrvatskog Podunavlja pobjegli u druge zemlje? Naravno, moguće je, ali je malo vjerojatno. Kći osumnjičenog vjeruje u nevinost svog oca.

- Mi znamo da moj tata nije kriv. Da je kriv, bio bi osuđen davno. I baš sada, mesec dana pre godišnjice pada Vukovara, njega privode. Da je kriv, sigurno ne bi čekao 30 godina da dođu po njega. On se uvek odazivao na pozive iz policije - tvrdi ona.

- Znam da nemaju nikakav dokaz protiv njega. Znam da će pokušati da mu napakuju. Rekla sam mu: Jel ti sad ovo nije dovoljno, zašto to trpiš? Kada se vratiš, spakuj svoje stvari, spali sve ovo što tu imaš i idi negde, u neku bolju sredinu, idi vani… On mi je odgovorio: Nemam od koga da bežim jer nisam kriv. Ako nekome nisam pomogao, sigurno mu nisam ni odmogao. Tata nije bio na Ovčari u sporno vreme i to će dokazati. Nas su u kući učili da ne postoje Srbi ni Hrvati, tata nije dozvoljavao da itko kaže bilo šta protiv nekoga druge nacije. On je čovek koji je protiv nasilja. Nismo protiv istine, ali ako nije kriv, zašto nas ne ostave na miru? - pita se kći osumnjičenog.

Nakon terorističkog čina koji se dogodio prije nekoliko dana, kada je mladi desni ekstremist oružjem ranio policajca na ulazu u zgradu Vlade RH, vukovarski gradonačelnik Ivan Penava stao je u obranu napadača i rekao da ljudi drže oružje ‘jer se sustav nije obračunao sa silovateljima i onima koji su klali’. Dok čelnik Vukovara i gradonačelnik svih građana tog grada, pa i 30-ak posto Srba koji u njemu žive, tako razmišlja, neće se skinuti stigma kolektivne krivnje koja gotovo tri desetljeća prati srpsku zajednicu, posebno na vukovarskom području.

Dušan Jeckov s druge strane poziva na mir i ističe da mediji izvještavaju o Negoslavcima i Srbima na istoku Hrvatske samo kao o potencijalnim zločincima te da ne ističu pozitivne primjere kao što su nogometne utakmice između kluba iz Negoslavaca i Croatije iz Bogdanovaca.

- Lošu sliku o Negoslavcima podržavaju određeni desni politički krugovi i mediji za koje rat još nije završen. Želja srpske zajednice je da se jednom stavi tačka na i te da se okrenemo budućnosti i normalizaciji odnosa. Moja porodica je ovde sedam generacija, ovo je i naša država, želimo da živimo kao ravnopravni građani i da imamo dobre odnose sa pripadnicima drugih naroda i našim komšijama. Žao nam je što se neke unapred proglašava krivima iako još nema ni optužnice, a kamoli presude - govori Jeckov.

Prema mišljenju mnogih Srba u Vukovaru, direktna posljedica politike gradonačelnika Ivana Penave i izjava poput gore citirane su napadi na mlade Srbe u tom gradu, koje se u medijima najčešće lažno prikazuje kao obračune navijačkih skupina. Predsjednik vukovarskog SDSS-a Srđan Kolar više je puta osuđivao takve incidente.

- Ti napadi traju dve i po godine. Organizacijom određenih navijačkih skupina to je doživelo procvat i otvoren je lov na Srbe. U početku su to bili neki navijački okršaji, sukobljavali su se pripadnici Delija i Grobara s Bad Blue Boysima i Torcidom. Međutim, to se kasnije promenilo i prelilo u međunacionalnu mržnju. Prestalo se gledati jesu li s druge strane navijači ili nisu, postalo je jedino bitno da su Srbi - tvrdi Kolar.

Udruga Bad Blue Boysa u Vukovaru inače djeluje u prostoru koji joj je dodijelila gradska uprava pod ravnanjem – Ivana Penave. Novosti su razgovarale s dvojicom mladih vukovarskih Srba, inače navijača Crvene zvezde, koji su nas zamolili da ne otkrivamo njihova imena. Tvrde da u Vukovaru traje hajka na Srbe, a ne na navijače protivničkih nogometnih timova.

- Mi samo želimo slobodno hodati ulicama svoga grada - rekao nam je jedan od njih.

To je ujedno želja svih Srba s kojima smo razgovarali, od običnih građana do njihovih političkih predstavnika, poput Srđana Kolara koji tvrdi da policija korektno radi svoj posao i da se policijska prisutnost može vidjeti po cijelom gradu. Međutim, ističe da je problem procesuiranje napadača.

- Očigledno je da nešto na sudu ne štima, jer ako neko za jedan šamar dobije 30 dana istražnog zatvora, a oni drugi koji su napali grupu ljudi, koristili sprej, psovali i udarali, ne dobiju nikakve sankcije, onda postoje dvostruka merila. Roditelji su uznemireni, jer se ovde radi o maloletnoj deci. Mislim da bi politika trebala da da doprinos smirivanju situacije i da kaže da se to ne sme događati. Lokalno Veće srpske nacionalne manjine i SDSS stalno pozivaju na smirivanje situacije, ali ne čujemo da to dolazi i sa druge strane. Treba dati podršku miru, međusobnoj toleranciji i uvažavanju različitosti, ali to je u našem gradu izostalo - kaže Kolar.

Nekima je u Vukovaru u cilju da rat nikada ne završi, jer je to jedini sadržaj njihove politike. Ratni zločinci moraju odgovarati, oni iz špalira smrti na Ovčari, i oni koji su oko Veleprometa ubijali ljude, i oni koji su autobuse zarobljenika vodili u logore. Ali isto tako moraju odgovarati oni koji su uoči početka ratnih sukoba vukovarske Srbe bacali u Dunav i oni koji danas premlaćuju mladiće na ulicama Vukovara. Vrijeme je da se rat završi, a da bi se završio, netko to treba željeti.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
1/3