Reklamni spot

Hrvatska je sigurna destinacija, o tome nema spora. Misli tako ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac, misli direktor Hrvatske turističke zajednice Kristjan Staničić, misli i tim marketinških stručnjaka koji su prije dva mjeseca osmislili kampanju za veliki projekt "Safe Stay in Croatia". Ili, po naški, "Hrvatska – vaša sigurna destinacija". Projekt je, razjasnili su tada ministrica i direktor, zamišljen kao "oznaka nacionalne sigurnosti", a oznaka se dodjeljuje zračnim lukama, marinama, restoranima i ostalim turističkim lokacijama, kako bi strani turisti bili sigurni da su tu, hm, sigurni. Kao reklamna kruna projekta, predstavljen je raskošno producirani trominutni spot: u njemu vesela evropska obitelj s dvoje male djece dolazi na ljetovanje, pa onda putuje Hrvatskom, odsjeda u luksuznom hotelu, kupuje po dućanima, ide na ekskurzije, posjećuje muzeje, jedri i radi što već vesele evropske obitelji s dvoje male djece na ljetovanju rade, dok oko njih uslužno poskakuju ljubazni domaćini, carinici, prodavačice i skiperi, dobro pazeći da je svaka kvaka dezinficirana, svako plaćanje beskontaktno i svaka distanca propisno održana. U pozadini netko nježno prebire po klavirskim tipkama, dok ugodan ženski glas na besprijekornom engleskom cvrkuće o "svim potrebnim mjerama" i "najvišoj razini opreza", o "redovnim provjerama temperature" i "maksimalnoj zaštiti", o "potpunom užitku" i "mnoštvu novih iskustava"... Pa tako sve do umirujućeg zaključka: "Hrvatska vas čeka, spremna za siguran i opuštajući boravak."

Kampanja će pritom, doznali smo još i to, biti interaktivna: kada sezona krene, dopunjavat će se utiscima i pričama naših dragih gostiju.

 

Službeno priopćenje

Hrvatska je dakle sigurna destinacija, o tome nema spora. Misli tako ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, misli glavni ravnatelj policije Nikola Milina, misli i PR-služba MUP-a koja nas je ovih dana obavijestila: "Svojim humanim djelima spašavanja života stotinama migranata, izvlačeći nezakonite migrante iz minskih polja, provalija, spašavajući ih od utapanja, noseći ih kilometrima kroz snježne mećave, hrvatska policija pokazala je ne samo organiziran i profesionalan pristup u zaštiti državne granice Republike Hrvatske i vanjske granice EU, već i nadasve požrtvovnost i humanost." To da je hrvatska policija pokazala "nadasve požrtvovnost i humanost" MUP ne govori bez razloga, nego zato što je prošlog tjedna britanski Guardian objavio ružno, mučno i poučno svjedočanstvo anonimne Afganistanke koja je nakratko prešla granicu kraj Velike Kladuše.

U noći, sredinom februara – baš nekako dok su HTZ-ovi marketinški magovi dovršavali onaj spot o "sigurnoj destinaciji" – žena je naišla na hrvatsku policijsku patrolu. Hodala je u maloj skupini u kojoj je bilo i dvoje djece – nekako nalik na ono dvoje veselih evropskih reklamnih mališana – ali policajce djeca nisu omela. Žena je – baš kao u reklami – ubrzo doznala kako točno izgleda "Safe Stay in Croatia". Detalji su potresni i možda ih ne treba opširno prepričavati: dovoljno je reći da uključuju nasilje i vrijeđanje, udarce i šamare, nož pod vratom i seksualno zlostavljanje.

Odnosno, prema MUP-ovoj službenoj verziji, Guardian je hrvatsku policiju "sad već uobičajeno" i po tko zna koji put prikazao "kao brutalnu i nehumanu skupinu sklonu pljačkama", a sve je to učinio bez čvrstih dokaza.

 

Čiste ruke

U službenom priopćenju, doduše, nema odgovora na pitanje zašto bi Guardian uporno i bez dokaza širio laži o našoj policiji, kakva se to čudnovata antihrvatska urota kuje u dalekoj londonskoj redakciji ni kakvi opaki interesi stoje iza nje. Nema ni spomena o tome da je na objavu svjedočanstva odmah reagirala Evropska komisija, opisavši je kao "ozbiljnu optužbu". Nema ni govora o svim onim snimkama i fotografijama teških ozljeda, otvorenih rana, smrskanih lica i sprejom iscrtanih križeva na glavama muslimanskih migranata što ih iz mjeseca u mjesec gledamo na Guardianovim stranicama. Nema ni riječi o tome da Guardianova otkrića nisu jedina, nego ih svako malo iznese neka nova humanitarna organizacija. Nema osvrta ni na onu čuvenu rečenicu bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović koja je, prije dvije godine, nakon tko zna koje optužbe, stranim medijima šeretski dobacila: "Naravno da je potrebno malo sile kada provodite pushback."

Ničega od toga nema jer – pravo govoreći – nema ni potrebe. Tko se to još u Hrvatskoj ozbiljno zamara pravima imigranata? Imamo mi svojih problema, od širenja koronavirusa do sužavanja turističkog tržišta, a o turističkoj niti visi nam kompletna destinacionalna ekonomija. Nije zato vrijeme za loš publicitet: treba snimati reklame i lansirati marketinške kampanje, treba dezinficirati kvake i držati sigurnu distancu, treba provoditi mjere i dobro paziti na higijenu. Treba, drugim riječima, zasukati rukave i svima pokazati da su – kako god da okreneš – naše ruke čiste. Da je Hrvatska sigurna destinacija. I da o tome nema spora. Jer Hrvatska nikad neće biti izbjeglički hot spot, Hrvatska je marketinški spot. Nismo mi kamp za teroriste. Mi smo kampanja za turiste.

Koja će, rekli smo već, biti interaktivna: dopunjena utiscima i pričama naših dragih gostiju.

Tko to ne shvaća, evo mu primjera.

 

Interaktivna kampanja

"Od prvog trenutka kada uđete u Hrvatsku", cvrkuće ugodan ženski glas na besprijekornom engleskom, "možete biti sigurni da ćemo poduzeti sve potrebne mjere i najvišu razinu opreza kako bismo osigurali da ste zaštićeni..."

Vrijeđao nas je, ošamario starijeg čovjeka koji je bio s nama i djecom i rekao nam da ispraznimo džepove i otvorimo torbe.

"Održavanje sigurne distance, inzistiranje na higijeni i redovnim provjerama temperature", prebire netko nježno po klavirskim tipkama, "samo su neke od obaveznih procedura."

Zatim me odveo sa strane i počeo me pretraživati.

"Garantiramo vam maksimalnu zaštitu..."

Nakon što mi je skinuo jaknu, počeo me dirati po grudima i ja sam se rasplakala. Dala sam mu 50 eura koje sam imala samo da me prestane pipati.

"...potpuni užitak i mnoštvo novih iskustava."

Nastavio me dirati po grudima i stražnjici, mnogo sam plakala. On mi je rekao da prestanem, gestikulirajući kao da će me zadaviti ako nastavim. Bilo me strah, ali sam prestala plakati.

"Sve je osigurano tako da se direktni kontakt izbjegne kad god je to moguće, a osoblje je dobro uvježbano da osigura vašu privatnost i vaše zdravlje."

Prigovorila sam nešto a on me snažno ošamario i rekao: "Skidaj se!" Opet me udario, govoreći da moram skinuti sve, čak i donje rublje. Počeo me pretraživati i dirati dok sam stajala gola.

"Čak i na ekskurzijama svjedočit ćete potpunoj pažnji usmjerenoj osiguranju vašeg zdravlja i sigurnosti."

Onda me pitao da li ga volim. Rekao je: "Ja tebe volim, voliš li ti mene? Hoćeš da te odvedem negdje, da malo budemo zajedno?"

"Ako ste već bili u Hrvatskoj, dobrodošli natrag!"

Zatim je izvadio nož i stavio mi ga pod grlo. Rekao mi je, ako se ikada vratim u Hrvatsku, da ću umrijeti tu, u šumi, pod njim.

"A ukoliko je ovo vaša prva posjeta, dobrodošli! Uživajte i iskoristite vrijeme da istražite našu zemlju."

Udario me u glavu i rekao mi: "Ti si muslimanka, zašto si došla u Hrvatsku? Zašto nisi ostala u Bosni s muslimanima?"

"Hrvatska vas čeka, spremna za siguran i opuštajući boravak."