Unatoč spekulacijama da bi se mogle dogoditi neke krupnije stvari, konvencija SDP-a prošla je u afirmativnom tonu. Što ste očekivali od tog skupa?

Nažalost, u SDP-u još uvijek nije stvorena kritična masa koja prepoznaje potrebu za promjenom unutar stranke. Upravo zato sam očekivao da će konvencija proći onako kako je i prošla.

Rad ministrice Dalić opterećen je propustima i čudnim koincidencijama, stoga ona u ovom trenutku predstavlja velik uteg Plenkoviću i cijeloj Vladi. Bilo bi bolje i za nju i za Vladu da odstupi

Smatrate li da će se SDP novim programom dodatno odmaknuti od ideje socijaldemokracije? Autor novog stranačkog programa Davorko Vidović je kazao da ‘’socijalna država koju traže lijevi konzervativci nije moguća”, a na istom je mjestu ljude nazvao – resursima.

Ne znam je li to Vidović baš na takav način rekao. Osobno mislim da bi SDP svoju prepoznatljivost morao tražiti upravo u vraćanju korijenima socijaldemokracije, u jačem zastupanju radnika i rada u odnosu na kapital i vlasnike kapitala. Pod tim pojmom podrazumijevam svakoga tko živi od plaće, od liječnika do radnika u proizvodnom pogonu. Smatram da se SDP mora distancirati od neoliberalne politike koja vidi isključivo slobodno tržište kao jedini način regulacije odnosa i rješavanja problema unutar društva. Ukoliko bude bespogovorno prihvaćala neoliberalne ideje, socijaldemokraciju ne čeka svijetla budućnost ni u Hrvatskoj ni u Europi.

Ima li Davor Bernardić potencijal da digne stranku iz letargije? Vidite li ga kao SDP-ovog kandidata za premijera?

Vrijeme će pokazati da li tog potencijala ima ili nema.

Što mislite o aktualnoj inicijativi opozicije za smjenu ministrice Martine Dalić? Kako promatrate situaciju u Vladi koju vodi Andrej Plenković?

Nakon izvještaja Europske komisije i svih primjedbi koje su date na račun neprovođenja potrebnih reformi, apsolutno je bespredmetno govoriti o vladi Andreja Plenkovića. To izvješće je reklo puno više nego što bilo tko iz opozicije može reći. Naime, svaki stav oporbe se uvijek prikazuje kao dio dnevne politike, a ovo je ipak stav službenog tijela EU-a koji nam nimalo ne ide u prilog. Što se tiče ministrice Dalić, iako se dokazala u poslovima koje je obavljala prije stupanja na sadašnju dužnost, njezin je rad u Vladi opterećen propustima i čudnim koincidencijama, stoga ona u ovom trenutku predstavlja velik uteg Plenkoviću i cijeloj Vladi. Bilo bi bolje i za nju i za Vladu da odstupi.

Odluka Vijeća za suočavanje s prošlošću je nezabilježena u novijoj povijesti. Ne mogu zamisliti situaciju u kojoj bi se netko u Njemačkoj usudio reći da se u ‘iznimnim slučajevima’ može koristiti ‘Sieg Heil’

Kako komentirate odluku Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima kojom je rehabilitiran ustaški pozdrav?

Takvo nešto još nije zabilježeno u novijoj demokratskoj povijesti. Ne mogu zamisliti situaciju u kojoj bi se netko u Njemačkoj usudio reći da se u ‘iznimnim slučajevima’ može koristiti pozdrav ‘Sieg Heil’. Još je gore što smo imali priliku slušati kako nam to obrazlažu predsjednik Vlade i predsjednik HAZU-a. Mislim da su time diskreditirali i Vladu i Akademiju jer se to ne može prihvatiti u demokratskoj Europi. Inače, to povjerenstvo smatram besmislenim. Povijesne činjenice su poznate i povijest je odavno rekla svoje o tome što se dešavalo prije 50, 60 i 70 godina, tako da ne znam koje novosti bi to tijelo trebalo utvrditi.

Nedavno ste uputili apel Vladi i javnosti o ratifikaciji Istanbulske konvencije. Mislite li da će taj dokument na kraju biti izglasan?

Vjerujem da hoće, u međuvremenu je to predsjednik Vlade najavio, mislim da je to jedini logičan ishod cijele priče. Radi se o dokumentu koji valorizira nešto za što se svako društvo treba zalagati kada je u pitanju problem nasilja nad ženama i u obitelji. Krajnje je vrijeme da prestanemo nasjedati na manipulacije dijela konzervativne političke javnosti.

EPK na meti oporbe

U toku je vaš peti gradonačelnički mandat. Koji su najveći izazovi zadnje runde?

Činjenica da sam uspio pobijediti na zadnjim izborima za mene je veliko priznanje građana Rijeke. Što se tiče aktualnog mandata, najveći izazov i najveća prilika je realizacija projekta Europske prijestolnice kulture (EPK) i mogućnost da se maksimalno iskoriste sva sredstva koja nam stoje na raspolaganju iz europskih fondova za obnovu zgrada kulture u bivšem industrijskom kompleksu Benčić i broda Galeb, ali i za niz drugih, novih projekata. Na tome intenzivno radimo od početka mog zadnjeg mandata, ali i od ranije. Te dvije stvari se dobrim dijelom isprepliću, s obzirom na to da smo velik dio novca već uspjeli osigurati iz EU fondova.

Kako odgovarate na optužbe oporbe o netransparentnosti Trgovačkog društva Rijeka 2020, nevidljivosti projekta i visokim honorarima pojedinih suradnika?

Ako imate objavljen i javno dostupan niz dokumenata i ako na sve dodatne upite koje postavljate dobivate odgovore – nije mi jasno na čemu se zasniva teza o netransparentnosti. Nažalost, EPK je postao meta pojedinaca iz oporbenih opcija koji šansu za vlastitu promidžbu vide u njegovoj diskreditaciji. Žao mi je što je tako jer EPK je odličan projekt, velika prilika za Rijeku i cijelu regiju i volio bih kada bi svi riječki političari na njega gledali na takav način. Vrlo studiozno sam proučio angažmane stručnjaka u drugim europskim prijestolnicama kulture poput Pečuha ili Novog Sada i mogu reći da su se mnogi od njih odlučili za angažman poznatih europskih imena čiji honorari višestruko nadmašuju honorare osoba angažiranih u Rijeci. Situacija je vrlo jednostavna: želite li dobiti kvalitetnog čovjeka s međunarodnom reputacijom, a takvi nam trebaju jer se radi o međunarodnom projektu, onda njegov angažman i košta. To moramo razumjeti.

SDP nema većinu u Gradskom vijeću, a koliko je to problematično vidjelo se pri izglasavanju proračuna za ovu godinu. Može li se neizvjesnost očekivati svake godine ili je takozvani Lex šerif ipak nešto napravio po tom pitanju?

Stvoren je pogrešan dojam da Lex šerif ide na ruku gradonačelnicima, načelnicima i županima. Taj zakon ide u korist gradskim vijećima, odnosno predstavničkim tijelima. Nama je kao nosiocima izvršne vlasti onemogućio da povučemo proračun i na taj način izazovemo izbore jer ako to učinimo, na izbore izlazi samo gradonačelnik. A to bi bio samoubilački čin, jer zašto bi gradonačelnik izazivao izbore ako ga čeka isto gradsko vijeće? U prijašnjem zakonu povlačenjem i neusvajanjem proračuna inicirali su se izbori i za gradonačelnika i za gradsko vijeće. Da bude jasnije: prema tom izmijenjenom zakonu, neposredno izabrani gradonačelnik, načelnik ili župan još uvijek predlaže proračun, a predstavnička tijela i dalje ga usvajaju ili ne usvajaju. Logično, članovi gradskog ili općinskog vijeća odnosno županijske skupštine i dalje mogu predlagati svoje amandmane na predloženi proračun i time ga bitno izmijeniti. No može se dogoditi da proračun izmijenjen amandmanima više uopće ne prati politiku i program s kojim je gradonačelnik izašao na izbore i za čiju je provedbu dobio povjerenje građana. I tzv. Lex šerif i stari zakon omogućuju gradonačelniku da u tom slučaju povuče proračun, no prema Lex šerifu ponavljaju se samo izbori za gradonačelnika, ali ne i za vijeće. Jasno, sada će neki reći da meni smeta što gradonačelnici u tom slučaju moraju na izbore, no to nije istina. Problem je u tome što vijeće ostaje isto i ako isti gradonačelnik opet pobijedi na izborima, opet su svi u istoj situaciji i to jednostavno nema smisla.

Gotovo 14 posto stanovništva Rijeke čine nacionalne manjine. Koja od njih je ostvarila najvišu razinu propisanih prava?

Sve nacionalne manjine su ostvarile svoja prava s obzirom na ono što im Ustavni zakon pruža. Ono što je za Rijeku specifično je da su ta prava ostvarena i prije Ustavnog zakona. I prije toga smo kroz naš statut imali definirano da Srbi imaju pravo na svog predstavnika u gradskom vijeću, a tu mogućnost smo ostavili i pripadnicima talijanske manjine kao autohtone manjine, što god taj pojam značio danas. Ta prava, koja im je kasnije dao Ustavni zakon, u Rijeci su ostvarili puno ranije. Dapače, već tada smo kroz naš statut i poslovnik definirali da jedan od zamjenika predsjednika gradskog vijeća mora biti pripadnik manjine.

Čuvamo multikulturalizam

Srpska zajednica u Rijeci posljednjih nekoliko godina najavljuje izgradnju Srpskog kulturnog doma. Dokle se stiglo u realizaciji tog projekta?

Mi smo praktički bili sve to riješili i definirali lokaciju u centru grada. Naknadno je nastao problem jer se ta lokacija nalazi iznad željezničkog tunela koji će se širiti zbog potrebe izgradnje nove pruge, tako da HŽ nije dao suglasnost. Nakon toga smo pristupili odabiru nove lokacije i ona je definirana te s predstavnicima srpske nacionalne manjine i srpskim konzulom dogovaramo daljnje korake.

Je li riječki multikulturalizam na tankom ledu? SDSS-ov gradski vijećnik Mile Opačić lani je doživio neugodnost kada mu je automobil unakažen nacionalističkim grafitima, HNK Ivana pl. Zajca bio je poprište sukoba dok je na čelu te kuće bio Oliver Frljić…

Ne bih rekao. Mislim da su to pojedinačni slučajevi koji se mogu nabrojati na prste jedne ruke. Oni su uvijek organizirani od strane određene grupacije i na to nijedna sredina nije imuna, budala ima svugdje. To su marginalci, oni ne predstavljaju opće mišljenje građana. No istovremeno valja imati na umu da riječki multikulturalizam, kozmopolitski duh ili, ako hoćete, tolerancija i prihvaćanje različitosti, nisu endemski ukorijenjene vrijednosti koje se nikada ne mogu pomutiti. Njih treba njegovati i razvijati ako želimo da ostanu trajno prisutne kao dio identiteta grada. Na pojedinačne ispade moramo reagirati osudama, a mlade ljude odgajati u duhu tolerancije. To i činimo. Građanski odgoj koji uključuje mnoge od ovih tema pokrenuli smo upravo u Rijeci, svjesni važnosti otvorenog svjetonazora koji uključuje i prihvaća, svjetonazora koji je ne samo Hrvatskoj nego i čitavoj Europi sve više potreban.

Međutim, Hrvoje Burić, jedan od glavnih jurišnika ispred riječkog HNK-a, bio je vaš glavni protukandidat na zadnjim izborima?

Rijeka, kao i ostatak Hrvatske, plaća ceh jednom načinu promišljanja i upravljanja koji je kontinuirano prisutan od 1990-ih. Tako smo došli do toga da danas u Hrvatskoj politici toleriramo takve poput Hrvoja Burića. Naše je društvo naprosto dozvolilo da se malo-pomalo u politiku i javni život uvuku do prije dvadesetak godina nezamislive teze i stalno se radi na njihovom potvrđivanju. U društveni diskurs uvedena je rasprava o ustašama i partizanima, o fašizmu i antifašizmu kao da su to izjednačeni pojmovi oko kojih treba raspravljati i zauzimati poziciju propitkivanja. Nema se što o fašizmu propitkivati, nema se što o neofašizmu raspravljati. To su područja povijesnog ili, nažalost, suvremenog djelovanja koja zaslužuju osudu, a ne raspravu. Pomiješali smo lončiće. To jest, neki su ih pomiješali – namjerno ili slučajno – ali veći problem je u tihoj većini koja to šutke promatra. Velik dio problema je vezan i uz sustav obrazovanja koji je u ovom kontekstu zapušten posljednjih 25 godina i velik se broj mladih, nažalost, poistovjećuje s negativnim pojavama, a da ni ne znaju što one znače. Sustav na to gleda sliježući ramenima i to nije dobro. Sve to, logično, ima utjecaja i na opće stanje u Rijeci, iako se trudimo boriti protiv nesnošljivosti i netolerancije.