>

novosti logo

Društvo Društvo
Pišu M.B. i G.B.

Zašto napadaju Srbe u Hrvatskoj?

O napadima na hrvatske građane srpske nacionalnosti razgovarali smo s Radom Borić, Ivom Zenzerović Šloser, Antom Nobilom, Peđom Grbinom, Eugenom Jakovčićem, Tvrtkom Jakovinom, Sandrom Benčić

Posljednja dva dana u mjestima pokraj Rijeke i Knina dogodili su se brutalni napadi na hrvatske građane srpske nacionalnosti motivirani nacionalnom mržnjom. Takvi napadi postaju sve učestaliji, a sugovornici i sugovornice koje smo pitali za komentar slažu se da ovdje nikako nije riječ o izoliranim slučajevima, već o sistemskom problemu koji ima uzroke u ponašanju vladajućih, nedjelovanju policije i stvaranju ozračja u kojem se tolerira neoustaštvo. Poseban je problem i izostanak reakcije predsjednice Kolinde Grabar Kitarović koja je tek u petak, nakon inzistiranja novinara, kazala da osuđuje svako nasilje, ali da će konačan sud dati tek nakon izvještaja policije ili premijera Andreja Plenkovića koji je, komentirajući slučaj u Uzdolju, kazao da se radi o izoliranom incidentu. Gradonačelnik Knina Marko Jelić najdublje je osudio nasilje i jasno kazao da svatko ima pravo navijati za koga želi i da je Knin mjesto zajedničkog života svih građana koji u njemu žive, kao i šibensko-kninski župan Goran Pauk. Pročitajte što o napadu misle naši sugovornici.

Tvrtko Jakovina (povjesničar): Neobično je da napada nema i više

Za komentar ovih događaja dovoljno je spomenuti samo dvije činjenice, odnosno dva prethodna ideološka cara HDZ-a, dakle politička tajnika - Davora Ivu Stiera i Lovru Kuščevića. Jedan je nezadovoljan Antom Pavelićem zbog njegovog antikomunizma, što je bio Hitlerov proglašeni cilj u ratu, a drugi u svojoj kući ima Pavelićevu sliku. To su dvije osobe koje su bile na čelu HDZ-ove ideološke mašinerije. Po formaciji su oni bili ti koji određuju političku doktrinu vladajuće stranke. Iz te činjenice, koja je nepobitna, ništa što se dogodilo u selu kod Kninu, ne da nije neobično, nego je neobično da nema više takvih događaja. Nemamo što govoriti o reakcijama vladajućih struktura jer su one dane činjenicom da vladajuće strukture imenuju takve ljude na vodeća mjesta određenja politike. Politički tajnik je netko tko daje doktrinu, ideologiju i smjernice funkcioniranja političke partije. Ako su to njihovi osobni stavovi, onda iz takvih stavova političke prakse ili ponašanja ne mogu biti drugačija.

Iva Zenzerović Šloser (Centar za mirovne studije): Nasilje se širi govorom mržnje visokih dužnosnika

Svaki napad na pojedince i grupe, svako nasilje je za oštru osudu, ali posebno je važno do kraja razriješiti slučajeve i reagirati na zločine iz mržnje. Možda neki ne vide ili ne žele vidjeti društvenu klimu koja omogućava ovakvo nasilje, ali ono se ubrzano širi govorom mržnje, izjavama visokih dužnosnika, dolazi iz medija, prolazi kroz društvene mreže i nerijetko dolazi iz lokalne politike i samog Sabora. Preslabi su glasovi koji osuđuju mržnju i nasilje. Istina, radi se o djelu pojedinaca ili grupa, ali ono je snažno potpomognuto i omogućeno društvenom klimom, maskiranim ili direktnim izjavama visokih dužnosnika i nedjelovanjem institucija. Znanje, senzibilitet i perspektiva koju mladi trebaju steći kroz obrazovanje i obitelj očito su nedovoljni. Potpomognuto dnevno-političkim interesima stvara se klima u kojoj je moguće mlatiti manjine, one koji su drugačiji, koji kvare naše ‘čisto društvo’ i ugrožavaju nas, a da ne znamo ni zašto. U ovom slučaju to su bili predstavnici srpske manjine, ali nerijetko je to ponašanje prema LGBT zajednici, izbjeglicama, ženama. Ovakvo direktno nasilje je posljedica strukturnog nasilja koje omogućavaju institucije, pomažu određeni mediji i društvena klima. Kako to ne bi dalje eskaliralo i normaliziralo se - trebaju uprijeti sve institucije, pravosuđe, mediji, na duge staze i obrazovni sustav. Nadamo se da će društvo u Hrvatskoj smoći snage i jasno i nedvosmisleno osuditi nasilje i zločine iz mržnje te da će ovakvo ponašanje postati neprihvatljivo i sankcionirano i da će se smanjivati, a ne rasti. To je odgovornost svih nas.

Potrebno je da policija i DORH provedu učinkovitu istragu i ispitaju motive napada zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela motiviranog mržnjom. Ako se radi o nasilju počinjenom zbog nacionalne ili druge netrpeljivosti prema određenim društvenim skupinama, događaj se treba kvalificirati kao zločin iz mržnje, a ne tek kao prekršaj protiv javnog reda i mira. Unatoč tome što je kazneno pravo zadnji mehanizam kojeg treba koristiti za one zaista najteže oblike nasilja, obeshrabruje kvalifikacija ovakvih događaja kao prekršaja protiv javnog reda i mira. Platiš 50 do 350 DEM i mlatiš koga hoćeš.

Već je niz godina prisutno kontinuirano nasilje protiv Srba, na koje represivni i pravosudni aparati odgovaraju izrazito blagim sankcijama koji ne stvaraju odvraćajući efekt. Manji je, ali postoji dio stanovništva koji podržava i provodi nasilje - u prvoj polovici godine brojimo više ovakvih i sličnih incidenata protiv Srba i osoba percipiranih kao Srbi - od incidenta na Rivi u Splitu, vandaliziranja plakata SDSS-a za vrijeme predizborne kampanje za EU izbore, nasilja u Supetru i drugih. Premalo je javnih institucija, izuzev dosljednog rada Ureda Pučke pravobraniteljice, koje reagiraju na odgovarajući način. Ne pomaže umanjivanje značaja nasilja iz mržnje, kao ni govora mržnje jer su posljedice razorne za cijelo društvo.

Ante Nobilo (odvjetnik): Fizički napadi su posljedica ustašizacije Hrvatske

Nedvojbeno je jasno da postoji trend rasta napada na Srbe u Hrvatskoj, što za mene to nije iznenađenje. Svatko tko tvrdi da je to izolirani incident i da ne odgovara stanju u društvu, kao što je to premijer Plenković, ili je slijep ili je zlonamjeran kad ne želi to priznati. Fizički napadi su direktna posljedica lagane, neprimjetne ustašizacije Hrvatske. Onog momenta kada se prihvati da je ‘Za dom spremni’ jedan od legitimnih oblika pozdrava s kojim se može u određenim okolnostima komunicirati u javnosti, onda se prihvaća i sve ono što ide u paketu s tim pozdravom. Dakle, ‘Za dom spremni’ iza sebe nužno vuče fizike napade, pokušaj diskreditiranja Srba i u konačnici njihovo protjerivanje iz Hrvatske. Kad se prihvati da se u Vukovaru, unatoč Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina i Zakonu o upotrebi manjinskog pisma i jezika, ne postave table s ćiriličnim natpisima i tako se faktički od Srba stvara građane drugog reda, sljedeći je korak nasilje prema tim građanima drugog reda.

Sve ovo što se događa direktna je posljedica neodgovornog igranja političara, prije svega HDZ-ovskih i onih s krajnje desne provenijencije, s fašističkim simbolima i relativiziranjem tih fašističkih simbola i pozdrava. Policija i državno odvjetništvo, barem kao radnu tezu, trebali su prema dostupnim podacima iz javnosti ove napade tretirati kao zločine iz mržnje. Ako ovo nije zločin iz mržnje, što bi onda to bilo? Morali su krenuti s tom radnom tezom u kriminalistička istraživanja. I onda, u konačnici, vidjeti da li imaju dokaza koji bi podržali tu tezu. Ali odmah u početku to isključiti i ne staviti kao radnu tezu, znači da oni ne prikupljaju dokaze koji bi išli u pravcu dokazivanja da je ovo napravljeno samo zbog toga što su tamo bili Srbi. Prema tome, policija mora drugačije djelovati. Kao što je krivo djelovala i u Kninu ove godine jer nije podnosila prekršajne prijave one koji su koristili pozdrav ‘Za dom spremni’. Isto tako i ovdje se opet radi greška. Postoji sumnja da je ovo zločin iz mržnje i treba napraviti sve da se to ili opovrgne ili potvrdi.

Rada Borić (Nova ljevica): Zločini iz mržnje se ne smiju ‘upakirati’ u nasilje pojedinaca

Novi napadi na građane srpske nacionalnosti mogli su biti očekivani. I tih će napada, nažalost, i dalje biti dok god premijer smatra da su oni izraz individualnog nasilničkog ponašanja, a ne vidi da je sve učestaliju pojavu nasilja omogućila državna politika relativiziranja zločina iz mržnje, te dok stvara i održava klimu u kojoj su takvi zločini mogući. Zločini iz mržnje se ne smiju ‘upakirati’ u nasilje pojedinaca ili navijačkih skupina, a da odgovornost društva, posredovana Vladom izostane. Nasilja će biti dok god ga se svakodnevno proizvodi, prešućuje, minorizira ili neuvjerljivo osuđuje. Dok god Plenković, članovi Vlade i njihovi koalicijski partneri ne vide ništa sporno u izvikivanju ZDS na koncertima, nogometnim utakmicama i javnim okupljanjima i dok se god tek usputno ‘ograđuju’ od pojava nasilja prema drukčijima, a ministri slikaju na Pavelićevu grobu, a neki, istina jedan već bivši, ali zbog mnogih kriminalnih razloga bivši, drže slike Pavelića u svojim kućama - dakako, uz hrvatski grb na vratima - ne samo da možemo govoriti o porastu netrpeljivosti već i legitimiranju ustaštva i neofašizma. Jer, dok god nam se predsjednica ‘ne snalazi’ oko uloge Pavelića i ustaša i ‘ne zna’ što je sporno u pjesmama koje pjeva, dok god je moguće da taj isti premijer ne zna kakvu mu rasističku i ksenofobnu politiku zagovaraju njegovi diplomati ili dok Vlada pokušava prikriti i negirati nasilje prema izbjeglicama i azilantima, a desničarske ‘perjanice’ nekažnjeno prijete u Saboru i na ulici, ne trebamo se čuditi napadima na druge i drukčije. Ovo više nisu iznimke već pravilo.

Policija je nedavno rekla da će djelovati prema odluci Visokog prekršajnog suda, vezano uz ZDS, da bi se ta odluka već istoga dana minorizirala i tako poslala poruka: ‘Može da bude, ali ne mora da znači’. Vidjet ćemo koji će se ‘prekršaji’ tretirati kao zločini iz mržnje i koje će ‘olakotne okolnosti’ poslužiti da nasilje prema drugima i drukčijima ostane tek ‘remećenje javnog reda i mira’. Jer će upravo ‘ambivalentnost’ odnosa prema NDH i ustaškom režimu, prema očitim zločinima iz mržnje omogućiti da nasilje ne prestane, a Srbi biti ponovo prvi ‘na listi za odstrjel’, ali ne i jedini.

Peđa Grbin (SDP): Klima je takva da je nasilje prema drugima prihvatljivo

Na žalost, klima u društvu je takva da je nasilje prema drugima i drugačijima postalo prihvatljivo. To je ozbiljan problem za Hrvatsku i ozbiljan problem za hrvatsko društvo. Na žalost, vladajuće stranke u Hrvatskoj to relativiziraju i ne čine dovoljno, odnosno ne inzistiraju da se taj problem počne rješavati. Smatram da se ne radi o izdvojenom problemu, nego o opasnoj pojavi u društvu koja je izrazito povezana s relativizacijom fašizma kojoj svjedočimo svakog dana. Oko ovog pitanja trebalo bi postići nacionalni konsenzus kako bi se s problemom eskalacije nasilja, eskalacije mržnje i relativizacije fašizma mogli efikasno boriti. Svim vladajućim strankama poručujem da ako ostaju u Vladi, koja o ovom pitanju ne čini ništa i pravi se da ovaj problem ne postoji, postaju sudionici i ustvari dio problema, a ne rješenje.

Činjenica je da problem kvalifikacije zločina iz mržnje u Hrvatskoj postoji i smatram da nam treba program kojim će se dodatno educirati i policija i državna odvjetništva, ali i sudovi, na isti način kao što se svojedobno pristupalo drugim problemima, primjerice edukaciji o nasilju u obitelji gdje su ipak postignuti određeni pomaci. Ne dovoljni, ali pomaci. Na takav način bi trebalo pristupiti i ovdje i organizirati kontinuiranu edukaciju kako bi se ovom problemu počelo ispravno pristupati. Iako mislim da zakonodavni okvir u Hrvatskoj može biti unaprijeđen, on svejedno daje dovoljan alat sudovima da djeluju pod uvjetom da ga žele primjenjivati.

Eugen Jakovčić (aktivist): Ne znam do kuda sve ovo može ići

Kao aktivistu Documente, kad sam pročitao što se dogodilo, prvo mi je pala na pamet strašna činjenica da se neposredno blizu tog kafića nalazi spomen ploča ubijenim Srbima koja je podignuta prije dvije godine za jedan postolujni zločin za koji je Documenta i podnijela kaznenu prijavu. Ljudi su tamo još jako istraumatizirani i jako ih se malo vratilo. I ovog puta opet nedostaje konkretna i jasna reakcija da ovaj incident nije izoliran, već je dio opće atmosfere i nastavak ‘dernečenja’ u okviru Oluje gdje je sve okrenuto prema tome da se svi Srbi sotoniziraju. Pa čak i oni koji su se usudili vratiti.

To je društveni kaos u kojem nitko tim ljudima ne pomaže. Riječ je o odvratnom nasilju koje u pozadini ima nesređeni odnos prema prošlosti i neprocesuirane zločine. Jedino ohrabruje izjava župana Pauka, no od premijera i predsjednice nećemo očekivati jasnu i transparentnu osudu. Ne znam dokle ovo sve još može ići, no čini mi se da će kampanja dvaju desnih kandidata za predsjedničke izbore samo još više pridonijeti sotoniziranju uvijek dežurnih krivaca u ovoj zemlji, a to su Srbi, neovisno tko su oni. A riječ je uglavnom o ljudima povratnicima koji se u tim siromašnim i napuštenim krajevima bore sa svojim susjedima Hrvatima za život.

Sandra Benčić (Možemo): Očekujemo da se ovi napadi okarakteriziraju kao zločin iz mržnje

Mučno je uvijek iznova komentirati ovakve napade: oni nisu izolirani incidenti kako tvrdi naš premijer koji ne vidi vezu između opetovanih napada na građane srpske nacionalnosti i društvene klime. Plenković naravno ne želi vidjeti ono što je svima jasno: da njegova stranka zajedno s predsjednicom Grabar Kitarović kontinuirano stvara okruženje u kojem se mržnja i nasilje opravdavaju navodnom ljubavlju prema domovini. Stvaraju društvenu klimu u kojoj Hrvatska nije zemlja svih njenih građana u jednakoj mjeri: ona je prvenstveno država deklaratornih domoljuba s ispravnim krvnim zrncima, dok su svi ostali građani, uključujući i Hrvate koji žele društvo jednakih i slobodnih, građani drugog reda, oni koji su sami krivi ako ih vrijeđa ili prebije neki “ispravan Hrvat”. HDZ nedostatak ikakve razvojne vizije za ovu zemlju kompenzira održavanjem latentnog ratnog stanja: stanja radikalizirane retorike prema svakome tko divergira od slike idealnog Hrvata, stanja u kojem je nasilje opravdano ako nasilnik tvrdi da ga je motiviralo domoljublje, stanje u kojem pravna država ne može funkcionirati jer ona za ovu političku elitu nije poželjna.

Želim ipak naglasiti da smo svi zajedno odgovorni za stvaranje ovakvog stanja: komentiranje i snebivanje nad ovakvim incidentima od strane nas koji želimo zemlju bez nasilja i mržnje samo je izraz naše nemoći i pokušaj da pokažemo da ima i nas koji mislimo drugačije. To nije dovoljno. Potrebna je snažna politička akcija i građana i stranaka koje zagovaraju drugačiju Hrvatsku: dokle god je HDZ na vlasti nećemo imati šanse postati društvo kakvo je zapisano u našem Ustavu. Dok je HDZ na vlasti nećemo imati razvojnu državu već ćemo tavoriti u permanentnom ratnom stanju. Zapravo, dok je HDZ-a Hrvatska neće biti država u punom smislu te riječi, niti ćemo mi biti društvo slobodnih i jednakih pojedinaca.

Već godinama imamo problem s prepoznavanjem zločina iz mržnje od strane policije i kvalifikacijama kaznenih i prekršajnih djela. Međutim treba prepoznati da je rad policije jednim dijelom uvijek odraz prevladavajuće političke i društvene klime: postoji namjeran otpor prepoznavanju ovakvih kaznenih djela kao djela motiviranih mržnjom, jer suma tih djela kroz godinu dana bi jasno pokazala da postoji društveni problem mržnje prema drugima/drugačijima, te da se ne može govoriti o zasebnim, izoliranim incidentima. S druge strane, ako se motivacija za ova djela traži u drugim fenomenima: navijački konflikti, napadi zbog parkirnog mjesta i slično, vladajuća elita, policija i DORH mogu tvrditi da je sve uredu, a da pojedinačnih djela nasilja i nasilnih incidenata ima u svakom društvu.

Očekujemo da se ovi napadi okarakteriziraju kao zločin iz mržnje. U pravosudnom smislu mislim da je ključno osigurati adekvatne mehanizme prepoznavanja kaznenih djela motiviranih mržnjom, te imati brzu sudsku reakciju koja će podrazumijevati i kažnjavanje počinitelja za počinjenje kaznenog djela zatvorskim kaznama i istovremeno određivanje naknade štete oštećenima u adhezijskom postupku za imovinskopravni zahtjev. Brzina sudske odluke i upućivanja na izdržavanje kazne po meni je faktor koji je važniji i od dužine kazne.

1/1