>

novosti logo

Intervjui Intervjui

Anja Šimpraga: Šaljem poruku pomirenja

U vremenima dok se na ovim prostorima još uvijek rasplamsava agresivna retorika, očito je ljudima trebalo poslati poruku pomirenja i iznijeti istinitu životnu priču, kaže saborska zastupnica SDSS-a

Kako komentirate podršku javnosti nakon nastupa u Saboru povodom godišnjice operacije ‘Oluja’, kada ste podijelili izbjegličko iskustvo iz kolovoza 1995.?

U vremenima dok se na ovim prostorima još uvijek rasplamsava agresivna retorika, očito je ljudima trebalo poslati poruku pomirenja i iznijeti istinitu životnu priču. Raduje me spoznaja da i djeca hrvatske nacionalnosti koja su otišla u progonstvo razmišljaju isto i da je njima stalo da konačno gradimo odnose na zdravim temeljima. Dobivena podrška zasigurno mi je poticaj za moj budući rad u Saboru, ali i obaveza.

Što vas je ponukalo da tako emotivno istupite i to prvi put u Saboru?

Društvene okolnosti u kojima odrastaju naša djeca, govori mržnje i netolerancije koje čujemo u Saboru ponukali su me da ispričam svoj životni put ne bi li napokon jedni drugima krenuli činiti dobro kao sugrađani i kao ljudi. Ljudi moraju osjetiti pozitivne promjene kad je politika sjećanja u pitanju, ali i sve ono što su njihove svakodnevne muke. Zato je vrijeme da djeca u Podinarju pored Knina imaju put i most kako bi uspjela doći do svoje škole kad su velike kiše, vrijeme je da vodu dobiju kninsko i skradinsko zaleđe, vrijeme je da se ostavimo politiziranja i osiguramo građanima dostojanstven život.

Zbog čega su takvi govori važni?

Važnost ovakvih govora je velika jer poziva na drugačije razmišljanje o događajima koji su obilježili 90-e godine, a nikada se na ovakav način nije ni čula priča nekoga iz kolone 1995. Moramo postati svjesni jedni drugih i prihvatiti da Hrvati i Srbi ne gledaju isto na ‘Oluju’. Kad se budemo razumjeli, onda ćemo imati mir i pretpostavku za poboljšanje hrvatsko-srpskih odnosa.

Bilo je i negativnih reakcija?

Demokratska smo zemlja, svatko ima pravo iznijeti svoj stav, ali kad netko priča jezikom ljudskosti, razumijevanja drugih i drugačijih, i za to ga se osuđuje, onda je to problem za društvo. Medijska i društvena posvećenost negativnim pojavama i obrascima ponašanja doprinose tome. Općenito, stvorena je atmosfera u kojoj nikom nije dobro i njene posljedice osjećamo svi. U javnom prostoru dozvoljava se izražavanje diskriminatornih stavova te jedino razvijanjem drugačijih regulatornih mehanizama možemo očekivati promjene.

1/1