>

novosti logo

Kolumne Kolumne

Bijela tuga

Branko Nađvinski pita ministricu Vesnu Bedeković o demografskom problemu, na što ona odgovara kako joj je ‘prioritet donijeti demografsku strategiju Republike Hrvatske’. Ajme! Opet izrada strategije! Problem je u tome što niti jedna vlast ne želi ulagati velika sredstva u mjere koje će dati ploda tek za desetak godina

Točka na A, HRT, 11. kolovoza, 20:07

‘Točka na A’, dvanaestdijelna serija o suvremenoj hrvatskoj arhitekturi, odličan je TV uradak. Arhitekturom se ne bave prodavači magle, krivinaši i luftbremzeri, nego ozbiljni i knjiški ljudi, pa ni rezultat ne može biti loš. (Seriju su osmislili arhitekti Vedran Duplančić, Sabina Sabljić i Nikola Škarić, redatelj i snimatelj je Željko Sarić). Kad bi našu arhitekturu slijedio urbanizam, odnosno politika oblikovanja prostora, sreći i veselju ne bi bilo kraja ni konca. No gradove nam oblikuju seljaci, odnosno seljačine, pa uz uske i blatnjave ceste izrasta stotine tisuća četvornih metara stambenog i poslovnog prostora. U njihovoj okolici masovno niču spomenici, uglavnom podignuti samima sebi, što god inače na njihovim postamentima pisalo. Spomenici, fontane i to, kako već govori stih ‘o ta uska varoš’.

Kad bi naša televizija slijedila zahtjeve zdravog razuma, ni u bunilu ne bi ovako pristojnu premijernu seriju emitirala od lipnja do kolovoza, u terminu rezerviranom za ljetnu bozu. Kvalitetna premijera je međutim, zahvaljujući indolenciji odnosno inkompetenciji nadležnih, zalutala u termin repriznih uradaka, u nedjeljne večeri kad su svi vani, na moru, posvuda osim ispred TV ekrana. Ništa pametnije, ruku na srce, od njih nismo ni očekivali.

Kennedyji povjerljivo, HRT, 11. kolovoza, 21:53

Iz ormara Kennedyja, možda najčuvenije američke obitelji uopće, ispao je jeziv kostur, užasavajuća tajna kakve očekujete doznati nakon otvaranja arhiva Auschwitza ili nekog sličnog mjesta. Sestra Johna Fitzgeralda Kennedyja bila je naime na zahtjev obitelji lobotomizirana! Sirota djevojka bila je, kako se to tada zvalo, ‘mentalno retardirana’. Čini se da je do problema u njezinom mentalnom razvoju doveo težak i nasiljem obilježen porod, nakon kojega se nije razvijala kao ostala djeca. Kad je poodrasla, počela se ponašati ekstremno slobodno, a bila je vrlo atraktivna pa je obitelj htjela spriječiti ljagu koja bi zaustavila ambicije sinova. Opis lobotomije je strašan: kirurg je probušio lubanju i onda skalpelom prerezao živac koji spaja dva dijela mozga. Vjerovao je da će time umrtviti djevojčinu razuzdanost, ali se dogodilo nešto jezivo: ona je istog trena ostala lišena sposobnosti govora, a velik dio njezina tijela postao je nepokretan pa je do kraja života ostala na razini djeteta od dvije godine. Sve do smrti bila je smještena u ustanovi za mentalno oboljele osobe u Jeffersonu, skrivena od očiju javnosti kako je se ne bi povezivalo s velikom, moćnom i utjecajnom obitelji Kennedy. I bogati plaču – dobar izbor Mire Vočinkić.

N1, 12. kolovoza, 09:38

Nemoguće je bilo tog jutra, na Međunarodni dan mladih, istovremeno slušati televiziju i prati suđe, čistiti pod ili raditi neki uobičajen posao, jer je jedna studentica, anketirana u centru Zagreba, odmah pobrala svu pažnju gledatelja. ‘Nema čovjeka koji nije bar nešto pokrao u Hrvatskoj. Smatram da je Bandić dosta uložio u ovu državu’, rekla je mlada dama, punijih usana, vrlo drčna, samouvjerena do bola. Izravan rječnik vodio je prema neočekivanim zaključcima, koji će danima kasnije biti tema za razmišljanje sociolozima, politolozima, novinarima i drugim intelektualcima opće prakse. ‘Mladi nisu danas politički obrazovani. Politika je danas živi lopovluk, po meni. Država je prelijepa, pokradena je jako puno. Mislim da je to veliki problem današnjice’, rekla je djevojka za N1. ‘Pokušavam da se što više obrazujem. Jezici što više. Što je broj jedan. Jer bez jezika si danas vrlo neobrazovan’, nastavlja djevojka i dodaje da studira javnu upravu. ‘Zaposlila bih se u državnu firmu, kod svoga Bandića. Ja Bandića stvarno uvažavam. Doprinio je gradu dosta. Nema čovjeka koji nije bar nešto pokrao u Hrvatskoj. Smatram da je Bandić dosta uložio u ovu državu. Tako da bih se htjela nekako zaposliti kod njega, sutra kad završim fakultet.’ Novinarka N1 njezinu čorbu od iskaza odmah prevodi na razumljiv jezik: ‘To je ona stara: Krao je, al’ je svima dao?’ ‘Tako je, da’, uzvraća studentica. ‘A što se tiče predsjedničkih izbora, Kolindi bih dala glas. Ja sam na strani žena. Mladi bi trebali više čitati. Instagram je dosta aktivan, i te gluposti, ali trebalo bi više gledati vijesti. Čitanjem bi se trebao vokabular povisiti. Ja svašta čitam, od romantike do drama. Nema tu pravila.’

Tema dana, HRT, 12. kolovoza, 19:45

Branko Nađvinski pita Vesnu Bedeković, novu ministricu obitelji, o demografskom problemu. Potrebna nam je demografska revitalizacija, nasušno, to mora biti međuresorna politika itd. itd., na što ministrica odgovara kako joj je ‘prioritet donijeti demografsku strategiju Republike Hrvatske’. Ne samo to: ‘Ovo je prva Vlada koja je uočila problem u njegovoj cjelini i pristupila njegovom rješavanju na sustavan način.’ Ajme! Opet izrada strategije! Opet hvalisanje! Opet papirologija! Kad nešto ne znam riješiti, pristupam pisanju nove strategije, da parafraziramo jednog Engleza. Proračun mora biti socijalan i razvojan, institucije moraju raditi svoj posao, problemi se moraju riješiti pisanjem deklaracija. ‘Imamo već pet demografskih strategija’, odmah uzvraća Nađvinski, ali političarka nastavlja po svome, piši propalo. Demografski problem postoji od 1970-ih; već 1990. izlazi knjiga ‘Bijela kuga – depopulacija u Hrvatskoj’, no niti jedna vlada nije poduzela ništa da je spriječi. Prvi program demografske obnove prihvatio je Sabor već 1996. godine. To je ostalo, rekao nam je jedan demograf, mrtvo slovo na papiru jer vlast ne želi ulagati velika sredstva u mjere koje će dati ploda tek za desetak godina (ulažu uglavnom u ono što im osigurava održanje na vlasti). No ne samo da nije došlo do demografske obnove, već nije došlo ni do usporavanja negativnih procesa (negativne prirodne promjene, iseljavanja). Demografske mjere koje se najavljuju posve su zakašnjele jer je dobni sastav okljaštren, a posebice je veliko smanjenje (broja i udjela) mlađih fertilnih skupina žena (20-35 godina). ‘Drugim riječima’, kaže taj demograf, ‘možete plaćati zlatom (npr. kilo zlata za jedno novorođenče), ali nema tko rađati!’ Da bismo mogli govoriti o demografskoj obnovi, Hrvatskoj godišnje manjka 20.000 rođenih, a da bismo to postigli, trebali bismo se vratiti u demografski predtranzicijsko razdoblje kad je žena rađala u prosjeku petero djece (npr. u Banskoj Hrvatskoj 1905. – 1910.). I djeca u vrtiću znaju da to u današnje vrijeme nije moguće. Jedino rješenje je, uz zaustavljanje iseljavanja, jako useljavanje (u useljeničkom kontingentu trebalo bi biti stotinjak tisuća žena fertilne dobi). Gdje naći doseljenike? Nekadašnji ‘demografski inkubator’ (BiH) je ispražnjen, određeni potencijal je u povratku iseljenika i u doseljavanju naraštaja njihovih potomaka. Kako ih potaknuti na dolazak? Odgovor je jednostavan: istim onim društveno-gospodarskim mjerama kojima bi se zaustavilo daljnje iseljavanje. ‘Gospodarski snažna, istinski demokratska, društveno uređena i uljuđena Hrvatska imala bi izgleda…’, kaže demograf, pa sami procijenite koliko je to realno. Koji dan kasnije, Slobodna Dalmacija objavila je da Hrvatska ima čak 1900 raznih strategija.

1/2