>

novosti logo

Intervjui Intervjui

Biljana Borzan: Konzervativci me neće pokolebati

Kad u Europskom parlamentu na dnevnom redu imamo neki dokument koji obuhvaća svjetonazorska pitanja, moja e-mail pošta zatrpana je porukama konzervativnih udruga. To govori da su neumorni i da sigurno neće stati. Iako mene ne mogu pokolebati, vjerujem da njihova strategija ima efekta na ljude koji nemaju čvrst stav

Biljana Borzan članica je kluba zastupnika Progresivnog saveza socijalista i demokrata u Europskom parlamentu i dobitnica ovogodišnjeg tzv. europskog Oscara, nagrade koju dodjeljuje časopis Europskog parlamenta u kategoriji ženskih prava i ravnopravnosti spolova. Aktivna je zagovarateljica seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava žena, istupa protiv nasilja nad ženama i djevojčicama te inzistira na ratifikaciji Istanbulske konvencije. Za Novosti govori i o stanju u SDP-u, konzervativnoj revoluciji, aktualnoj politici i iseljavanju mladih iz zemlje.

Zabrana pobačaja neće smanjiti njihov broj. U Poljskoj je pobačaj gotovo u potpunosti zabranjen, a opet se procjenjuje da ih se tamo godišnje izvede od 80 do 120 tisuća

Što vam znači ova nagrada?

Ona je veliko priznanje, a obrazložena je kao nagrada za moj rad u području ekonomskog osnaživanja žena i borbe protiv nasilja nad ženama te za rad s trećim zemljama jer sam izvjestiteljica Europskog parlamenta za zemlje Istočnog partnerstva i za zemlje Balkana.

Nagrada dolazi u trenutku kad se sprema saborska ratifikacija Istanbulske konvencije. Zašto ju je SDP propustio ratificirati za svog mandata, kad ste i vi bili saborska zastupnica?

Jako mi je žao što je nismo ratificirali kad smo imali priliku. U Hrvatskoj je nasilje nad ženama u porastu od gotovo 200 posto, a čak 300 žena je ubijeno u posljednjih deset godina. Na razini Europske unije postoji jasna politička volja da se ide u proces ratifikacije.

Vlada štedi na najslabijima

Biste li ikad pomislili da jedan samorazumljiv dokument poput Istanbulske konvencije, koji bi trebao zaštititi žene od nasilja, može postati predmet zlonamjerne društvene rasprave, posebno u konzervativnom i ekstremno desnom dijelu javnosti, koji manipulira terminom ‘rodne ideologije’ računajući na neukost zavedenog dijela građanstva?

To je pitanje samorazumljivo ljudima koji razmišljaju poput mene, ali očito konzervativnom dijelu javnosti nije. Taj manji, ali vrlo glasan dio javnosti je nametnuo promašenu raspravu. Pojam roda, koji se u posljednjih desetak godina spominje u nizu naših važećih zakona, jest spomenut u konvenciji, i to u smislu rodno utemeljenih stereotipa. Gruba manipulacija oko onoga što piše u samom tekstu konvencije je do te mjere užarila atmosferu u društvu da mi se čini da bi sve drugo, primjerice da je istovremeno duplo poskupjela struja, ostalo u drugom planu.

Sve što sam imala reći o izbacivanju kolege Mrsića iz sdp-a rekla sam na sjednici Predsjedništva stranke. Glasala sam suzdržano. Moj stav je da unutarstranačke stvari ne treba komentirati u javnosti

Onda i ne čudi hajka na Istanbulsku konvenciju i njezine zagovaratelje koju predvode ultrakonzervativne udruge, udovice ratnih veterana, dio crkvene vlasti i desna unutarstranačka opozicija u HDZ-u. Umore li se oni ikad s obzirom na energiju koju ulažu u svoje akcije? Na nedavnom zagrebačkom prosvjedu mogli smo vidjeti raznorazne ‘križare’ s nacionalnim obilježjima, čuti najnevjerojatniji dijapazon teza o opasnostima koje donosi konvencija… Što biste vi na neobaveznom piću kazali njihovim najglasnijim predstavnicima, npr. Željki Markić ili Hrvoju Zekanoviću, zastupniku Hrasta koji je, recimo i to, na listi HDZ-a u IX. izbornoj jedinici osvojio samo dvije tisuće (1,96 posto) preferencijalnih glasova?

Život je doista prekratak da bih vrijeme trošila na kavu sa spomenutim osobama. No mogu reći da je, kad u Europskom parlamentu na dnevnom redu imamo neki dokument koji obuhvaća svjetonazorska pitanja, moja e-mail pošta zatrpana porukama konzervativnih udruga. To govori da su neumorni i da sigurno neće stati. Iako mene ne mogu pokolebati, vjerujem da njihova strategija ima efekta na ljude koji nemaju čvrst stav. Mišljenja sam da je svakako lakše trošiti vrijeme na razglabanja o tzv. svjetonazorskim pitanjima tipa ‘ustaše i partizani’, umjesto čega se treba ozbiljno pozabaviti egzistencijalnim pitanjima razvoja društva. Ono prvo je lakozapaljiva roba, a za ovo drugo treba puno više znanja, truda i odgovornosti.

Kakvi glasovi dolaze iz Europe u vezi aktualnih hrvatskih prijepora? Znamo da su mnoge europske zemlje najnormalnije ratificirale taj dokument.

Već sam rekla da na razini Europske unije postoji jasna politička volja da se ide u proces ratifikacije Istanbulske konvencije. Osobno pratim taj proces i učinit ću sve što je u mojoj moći da se on ne odgodi. Kad su neki HDZ-ovi zastupnici glasali protiv ratifikacije, zastupnici iz njihove političke grupe EU parlamenta pitali su me što se dogodilo, zašto su tako glasali i zar je utjecaj Crkve u Hrvatskoj jači od zdravog razuma. Srećom, izvješće je prošlo upravo zbog dijela pučana koji su podržali tekst.

Liječnica ste i zagovarate seksualna i reproduktivna prava žena. Nakon nedavne odluke Ustavnog suda, Hrvatska je pred donošenjem novog zakona o pobačaju. Što očekujete u vezi toga? I hoćemo li u ovoj zemlji ikad dosegnuti pristojnu razinu socijalnih i radnih prava?

Neprestano ponavljam da zabrana pobačaja neće smanjiti njihov broj. U Poljskoj je pobačaj gotovo u potpunosti zabranjen, a opet se procjenjuje da se tamo izvede godišnje od 80 do 120 tisuća pobačaja. Dakle, jedino što se može postići zabranom jest to da žene odlaze preko granice ili pak nekim šarlatanima koji svojim nestručnim metodama obavljanja pobačaja mogu dovesti do tragičnih posljedica. Vrlo budno pratim proces donošenja novog zakona o pobačaju u Hrvatskoj. Zalažem se da se novim zakonom regulira i spolni odgoj u školama te pravo na priziv savjesti koje postaje problem u dijelu država EU-a. Nažalost, socijalna prava u Hrvatskoj su stalno na udaru. Vlada predlaže da se ide u mirovinu sa 67 godina. To je skandalozan prijedlog. Taj prijedlog su smislili ljudi koji sjede u uredima, u udobnim foteljama, do 15 sati. Što je s fizičkim radnicima koji su cijeli dan u halama ili rade na otvorenom prostoru? Čovjek se zapita zašto uplaćuje mirovinsko osiguranje ako ga neće doživjeti. Vlada nekako uvijek gleda da uštedi na najslabijima, a bogati postaju još bogatiji.

Ministar zdravstva Milan Kujundžić najavio je da će i Crkva sudjelovati u radnoj skupini za pripremu novog zakona o pobačaju. Premda ministar u tome ne vidi ništa neobično, mi slutimo nove nevolje. Kakav je vaš stav?

Smatram da je to opasno jer se iz ministrovih riječi iščitava njegov osobni stav koji nije u skladu s ustavnom definicijom Hrvatske kao sekularne države. U radnim skupinama za izradu zakona trebaju sjediti stručnjaci, a ne vidim po čemu je to Crkva stručna u ovom području i kakav bi realan doprinos mogla dati.

Brine li vas politički rejting vaše stranke? Iz SDP-a je na prijedlog Predsjedništva upravo izbačen istaknuti član stranke Mirando Mrsić, bivši ministar rada i mirovinskog sustava. Kako komentirate konačnu odluku Glavnog odbora stranke?

Jedina sam koja je u pet uzastopnih mandata izabrana u Predsjedništvo stranke. Rejting kakav imamo danas već se događao, ali moramo ipak bolje poentirati na činjenici da velika većina građana smatra da ova Vlada vodi zemlju u krivom smjeru. Premda je trenutno moja primarna dužnost ona zastupnice u Europskom parlamentu, svojim radom želim ostvariti što bolje rezultate za sve hrvatske građane, a posljedično i za SDP. Sve što sam imala reći o izbacivanju kolege Mrsića rekla sam na sjednici Predsjedništva stranke. Glasala sam suzdržano. Moj stav je da unutarstranačke stvari ne treba komentirati u javnosti jer smatram da iznošenje naših sukobljenih mišljenja u javnost koristi jedino našim političkim protivnicima.

U redu, kakvom onda vidite cjelokupnu političku bulumentu u Hrvatskoj s obzirom na likove poput Željka Glasnovića, Steve Culeja, Mire Bulja ili već spomenutog Zekanovića i drugih samoprozvanih domoljuba, zbog kojih mladi također odlaze iz zemlje?

Kao bivša saborska zastupnica mogu reći da je razina rasprava danas u Saboru takva da zasigurno tjera mlade i razumne ljude iz zemlje. Mlade ljude zanima budućnost, a iz Sabora im se, zahvaljujući ljudima koje ste naveli, često nudi 1941., 1945. ili 1991. godina. Ponavljam, mnogima je lakše raditi po sistemu zapali atmosferu oko prošlosti pa nitko neće primijetiti da ne nudiš ništa za bolju sadašnjost ili budućnost.

EU treba raditi za ljude

Dolazite iz Slavonije, neuralgične regije iz koje se stanovništvo ubrzano iseljava u potrazi za boljim životom. Koliko taj problem ide na dušu HDZ-ove politike, odnosno koliko je SDP svojom politikom dok je u dva navrata bio na vlasti propustio prevenirati takvo stanje?

SDP je uvijek imao tu nesreću da je dolazio na vlast kad bi Hrvatska došla do dna. Čim bismo uspjeli okrenuti trendove, gubili smo izbore pa se HDZ vraćao na vlast i nastavio po svom. Problemi su bili toliko nagomilani da jedan mandat naprosto nije dovoljan da bi se Slavonija izvukla iz teške situacije u kojoj se nalazi desetljećima. Na taj način su slavonske županije po razvijenosti stigle na samo dno u europskim okvirima. Posljedica toga je iseljavanje. Znate li bilo koga tko bi želio živjeti u regijama koje su na dnu Europe, a da istovremeno ima priliku otići i okušati sreću negdje dalje?

Što mislite o odnosu politike prema Srbima povratnicima, koji još uvijek u mnogim krajevima zemlje žive ispod civilizacijskog minimuma, bez struje i vode, u sveopćoj zapuštenosti prostora za koji država, poput kakve loše maćehe ili očuha, ne mari?

Kad bih morala svesti na zajednički nazivnik svoja nastojanja u bavljenju politikom posljednjih dvadeset godina, rekla bih da je to bila borba protiv diskriminacije u svakom pogledu. Nažalost, prema brojnim konkretnim pokazateljima život u današnjoj Hrvatskoj izuzetno ovisi o tome gdje živite. Pitam se kako je moguće da u okvirima iste države postoje tolike razlike. Živimo po istim poreznim i gospodarskim pravilima, a radnici u Istri ili Zagrebu zarađuju višestruko više nego radnici u Vukovarsko-srijemskoj županiji. I to bez obzira na to kako se izjašnjavaju po nacionalnoj pripadnosti. Dobro mi je poznata situacija u jednoj slavonskoj općini čije područje nije bilo zahvaćeno ratnim stradanjima iz devedesetih, a čije stanovništvo tek sada, kad smo debelo u 21. stoljeću, dobiva vodovodnu i kanalizacijsku mrežu. Tamo je Srba tridesetak posto, a velika većina su Hrvati. Da ne spominjem Baranju.

Lani je Europski parlament gotovo jednoglasno usvojio vaše izvješće o političkoj i moralnoj obavezi smanjivanja bacanja hrane u EU-u, koje na godišnjoj razini iznosi 88 milijuna tona; bili ste izvjestiteljica EU parlamenta za pregovore o Uredbi o prekograničnoj dostavi paketa čiji je jedan od glavnih ciljeva smanjiti neopravdane razlike u cijenama dostave; utjecali ste na jeftinije međunarodne pozive i povećanje prava građana u odnosu na telekomunikacije operatere; istraživali ste i dokazali da kvaliteta mnogih, mahom prehrambenih proizvoda u Hrvatskoj nije identična onoj u zapadnim državama. Negdje ste izjavili da je to vaša borba protiv kapitalizma. Je li taj kapitalizam vidljiviji iz briselskog nebodera i strasburških hodnika?

U EU parlamentu imam mogućnosti i instrumente u rukama koji mi u Hrvatskom saboru nisu bili dostupni. Moj posao je da EU radi za ljude. Mogu otvarati teme koje smatram bitnima u djelokrugu odbora u kojima sam članica, nuditi rješenja koja će biti pretočena u konkretne mjere. Osobno sam uvjerena kako se nitko ne treba pomiriti s činjenicom da bude građanin drugoga reda. Zašto bi netko iz Hrvatske plaćao skuplju dostavu paketa samo zato što nije iz velike Francuske ili Njemačke? Zašto bi djeca iz Hrvatske jela nekvalitetniju hranu samo zato što su iz Hrvatske, a ne iz Danske ili Austrije? Ako smo dio iste europske obitelji, trebamo imati ista prava i iste odgovornosti. U svakom smislu. I da, taj je pogled vidljiviji iz Bruxellesa nego iz Zagreba ili Osijeka.

1/1