>

novosti logo

Bratstvo i jedinstvo među šljamom

U povodu dokumentarnog filma ‘Fahro’ autora Davora Obrdalja: Film potvrđuje poznate činjenice o Radončićevoj vezi sa podzemljem, a srpsko-bošnjačke, trajno napete odnose prikazuje kao dimnu zavjesu za splet interesa u kojima se ne zna gdje prestaje kriminal, a počinju politika i legalan posao

U siječnju 2014. godine najtiražniji bosanskohercegovački list, ‘Dnevni avaz’, svoju tradicionalnu nagradu za ličnost godine dodijelio je sadašnjem i budućem premijeru Srbije – Aleksandru Vučiću. Osnivač ‘Avaza’ Fahrudin Radončić u to je vrijeme, kao i ovih dana, bio tek bivši vlasnik medijskog koncerna koji je nakon formalnog razvoda prodao nekadašnjoj supruzi za stotinjak milijuna eura. No prije dvije i nešto godine Fahrudin Radončić je bio i ministar sigurnosti BiH… Ove, 2016., optužen je za sudjelovanje u zločinačkoj organizaciji kosovskog narkodilera Nasera Keljmendija, sa kojim je dogovorio i sufinancirao likvidaciju gangstera Ramiza Delalića Ćele, te za pritisak na svjedoke pripreme ubojstva. Radončić je, međutim, i predsjednik Saveza za bolju budućnost, stranke koja sa SDA-om, HDZ-om i Savezom za promjene Republike Srpske dijeli vlast, i državni parlamentarni zastupnik sa sudskim ograničenjem kretanja određenim nakon višemjesečnog pritvora.

‘Mislim da je Kurir objavio da Fahrudin Radončić, da se ne našalim nego da budem ozbiljan, kroz osmeh ću reći, da Fahro Radončić imitira mene. Evo, ja mogu da kažem da sam više ja imitirao njega nego on mene. I što je pošteno da kažem, ne bi bilo fer da se takvo nešto sakriva. On je jedan veoma smiren i odgovoran čovek i nisam malo toga naučio od Fahrudina Radončića’, kazao je Vučić nakon što mu je u Beogradu uručena nagrada.

Rijetki su tada znali kakva je, koliko čvrsta i kakvim sve interesima premrežena veza Aleksandra Vučića i Fahrudina Radončića. Među njima je i Armin Cibra, bivši policajac i kasniji dugogodišnji vozač i tjelohranitelj bošnjačkog biznismena crnogorskog porijekla. ‘Ja sam radio dvadeset i devetog augusta sa njim, u popodnevnim satima. Bili smo na trideset prvom (katu, op.a.) u Elit klubu, u restoranu, u tornju, gdje je on meni rekao prilikom izlaska iz restorana da ujutru dođem u odijelu i sa pasošem, da idemo na put i da ne govorim ništa ostaloj ekipi’, kaže Cibra, opisujući događaje iz 2012., politički turbulentne godine u BiH. Tada, naime, SBB ulazi u vlast smjenjujući SDA, uz zahtjev da se sa mjesta sigurnosti u Vijeću ministara ukloni Sadik Ahmetović. Paralelno i bez znanja o uzrocima intenziviranog angažmana Fahrudina Radončića, predsjednik Republike Srpske i SNSD-a, Milorad Dodik, traži smjenu premijera BiH Zlatka Lagumdžije.

Narednog dana, tridesetog kolovoza, Radončić i Cibra odletjeli su za Beograd, pa pravo iz aviona otišli u Delta City Centar, gdje ih je čekao srpski tajkun Miroslav Mišković. Uskoro su stigli i ondašnji prvi ministar u Vladi Srbije Ivica Dačić, zatim ex ministar obrane Aleksandar Vučić i predsjednik te države Tomislav Nikolić. ‘Nakon možda sat, dva, sat, tako, otvara se lift i iz lifta izlazi Milorad Dodik, koji je nespreman za sastanak… Oni su banuli u nekoj casual varijanti i onda tek dolazi do eskalacije sastanka i svih događaja na tom sastanku’, prisjeća se Cibra.

Po povratku u Sarajevo, Radončić o ishodu susreta informira bivšeg čelnika SDP-a BiH Zlatka Lagumdžiju. Susretu u uglednom, diplomatskom koru i domaćim moćnicima omiljenom restoranu ‘Libertas’ prisustvuje i Cibra: ‘On njemu govori: bilo je teško, mene su napali zbog nekih stvari, Milorada Dodika su pozvali da dođe, došao je… Bit će ti sve završeno, ali držat će te toliko dugo pod istom ovom pričom što Milorad Dodik priča da će te smijenit. Tek sam ja tada skontao šta je: znači, nećeš moći vjerovati da će ti pomoći, do zadnjeg dana će te vući i onda će ti pomoći. Nećeš biti smijenjen.’ Zbilja, Lagumdžija nije smijenjen, a Radončić je postao ministar sigurnosti s misijom: zaustaviti sve istražne radnje u predmetu ‘Lutka’, čija je meta bio Naser Keljmendi, sarajevski hotelijer, kosovski diler i osoba sa takozvane crne liste State Departmenta, kreirane upravo dok je Lagumdžija provodio rekonstrukciju Vlade i u nju uvodio medijskog magnata.

Cibrina ispovijest dio je dokumentarnog filma ‘Fahro’ autora Davora Obrdalja, koji je producirao Centar za razvoj medija i analize u Sarajevu, a premijerno emitirao portal Žurnal. U državama koje iole liče na normalne i u društvima koja davno nisu prešla granicu iscrpljenosti bijedom i manipulacijama, ovaj bi film ne samo potvrdio do sada poznate činjenice o Radončićevoj vezi sa podzemljem, već bi i novim otkrićima izazvao tektonske poremećaje na političkoj i medijskoj sceni. No BiH je daleko, jako daleko i od iole normalne države i od neatrofiranog društva, pa je sudbina ‘Fahre’ uporediva sa onom knjige ‘Mjesto zločina: Hypo Alpe Adria’, prevedenim, objavljenim i prešućenim djelom austrijskog novinara Richarda Schneidera, čije je istraživanje raščlanilo odnose između hrvatske elite, koruških bankara, međunarodnih švercera oružjem i internacionalnog obavještajnog miljea.

Obrdalj je, uz ostale, razgovarao i sa Ivanom Buha, suprugom Ljubiše Buhe Čumeta, dakle jednog od donova beogradskog kriminala; pa zatim sa Milanom Rašetom, ocem Strahinje Rašete – plaćenog ubojice i pripadnika takozvanog šabačkog klana; te prikupio niz fotografija i snimaka koji kompromitiraju Radončićeve formalne i neformalne branitelje, nekadašnje prijatelje i bliske suradnike sa kojima se nalazio u svom sarajevskom tornju ili im se hvalio onim tuzlanskim, napravljenim u suradnji upravo sa Miroslavom Miškovićem i Naserom Keljmendijem. On je, naime, preko jedne off shore kompanije ulaganjem u građevinske poduhvate u BiH prao novac od distribucije droge, dok je neimarsku slavu skupljao tvorac novina nastalih da mu budu oružje u pokušaju ovladavanja kako javnom scenom, tako i onim najmračnijim dijelovima društva.

Osim toga, film ‘Fahro’ pokazuje i kako je sve ratove, etničke mržnje i podjele preživjelo bratstvo i jedinstvo među šljamom. Kada je dakle dogovorena i financijski osigurana likvidacija Ramiza Delalića, Albanac Naser Keljmendi je ugostio Srbina Ljubišu Buhu i njegovu suprugu, te sa njim dogovorio smrt nekadašnjeg sarajevskog warlorda, financiranu bošnjačkim novcem i izvedenu od strane srpskih ubojica!

Također, šezdeset minuta dokumentarca demistificira balkansku politiku i srpsko-bošnjačke, trajno napete odnose. Prikazuje ih, zapravo, kao dimnu zavjesu za splet interesa u kojima se ne zna gdje prestaje kriminal, počinje legalan posao, gdje politika prelazi u sferu mafijaškog shematiziranja, a mafija postaje najutjecajniji dio društva sa obiju strana Drine. Jedne na kojoj je optuženi Radončić i dalje nezaobilazan u podjeli vlasti i druge na kojoj Vučić primjenjuje znanje dobiveno od bivšeg provincijskog novinara koji se, što je i sam rekao Arminu Cibri, najsigurnije osjećao među ljudima poput Nasera Keljmendija.

1/1