Novosti

Preporuke: muzika

Digitalna današnjica

Tri nedavna albuma, koje su snimili ambiciozni autor eksperimentalne retrofuturističke elektronike i dvoje kiborg kantautora, digitalnim se manipulacijama poigravaju emocijama, protokom vremena i uspomenama koje razotkrivaju ljudskost iza jedinica i nula

Oneohtrix Point Never: Again (Warp)

Daniel Lopatin trenutačno je vjerojatno najpoznatiji kao kompozitor za hvaljene filmove braće Safdie "Good Time" i "Uncut Gems" te kao istaknuti suradnik The Weeknda na albumima "After Hours" i "Dawn FM". Kao Oneohtrix Point Never Lopatin već petnaestak godina neumorno stvara eksperimentalnu retrofuturističku elektroniku čija se obilježja mijenjanju od albuma do albuma, a zajedničko im je poigravanje pojmovima vremena i sjećanja. Unutar sat vremena trajanja "Again", njegovog možda najambicioznijeg albuma dosad, sudaraju se cijeli inače potpuno odvojeni muzički svjetovi. Barokni prog sintesajzeri snolikom se logikom izmjenjuju s komornim gudačkim aranžmanom, alter rock gitarama, glitch aranžmanom na tragu IDM-a ranih nultih i desecima drugih utjecaja.

Zahvaljujući izrazito evokativnim melodijama koje simboliziraju naivnu, optimističnu snagu adolescencije "Again" istodobno funkcionira kao afirmacija, ali i dekonstrukcija osobne i kolektivne nostalgije. Samouvjerene, trijumfalne melodije pritom simboliziraju mladenački potencijal, a digitalne intervencije destabilizirajućeg osjećaja vremena i prostora predstavljaju ne samo realnost koja se neizbježno nađe na putu tog potencijala, nego i nepouzdanost ljudskog sjećanja kao zadanog kroničara nečijeg postojanja. "Again" je u tom smislu nešto poput slučajno pronađenog tinejdžerskog dnevnika koji je vrijeme nagrizlo, a digitalna obrada dodatno distorzirala i pretvorila u još nepouzdanijeg svjedoka od pamćenja.

 

James Blake: Playing Robots Into Heaven (Republic)

Poigravanje s osjećajem vremena i teksturom glazbe i glasa izraženo je i na šestom albumu britanskog kantautora i producenta Jamesa Blakea. Riječ je o svojevrsnom povratku korijenima, a u njegovom slučaju to je fragmentirana klupska glazba s naglašenim emotivnim nabojem. Prije nego što je otišao u konvencionalnije vode pop kantautorstva, Blake je uglavnom stvarao "plesno-neplesne" komade elektronske glazbe sačinjene od komadića garagea, housea i post dubstepa. "Playing Robots Into Heaven" obilno se oslanja na tretiranje vlastitog glasa kao materijala za sempliranje, što je jedan od zaštitnih znakova njegove rane faze.

Kasnije se Blake istaknuo kao solidan, premda pomalo sramežljiv pjevač, no pjesme poput "Asking To Break" ili "Tell Me" demonstriraju korištenje vlastitog glasa kao sempla, miješanje s drugim zvukovima i tretman bliži ritmičkoj ili instrumentalnoj teksturi nego središnjoj točki pjesme. Paradoksalno je stoga da "Playing Robots Into Heaven", koristeći obilje tehnika digitalne manipulacije, kao i počesto vrlo oštre tonove sintesajzera, zvuči ranjivije i emocionalno otvorenije nego dobar dio materijala koji tretira glas standardnije i primarnije. Vodeći dijalog s bestjelesnom, izmještenom verzijom sebe, Blake kao da se pretvara u kiborg kantautora, čije su emocije paradoksalno pojačane, a ne skrivene nizovima jedinica i nula.

 

Loraine James: Gentle Confrontation (Hyperdub)

Svojevrsnu verziju kiborg kantautora predstavlja i mlada glazbenica Loraine James na svom petom albumu u jednako toliko godina. James svoj glas doduše ostavlja manje-više netaknutim, svedenim na šapat tek potpomognut povremenom digitalnom manipulacijom. Glavnu ulogu preuzima programiranje ritma, očigledno nadahnuto hektičnom tradicijom proizašlom iz drum 'n' bassa. Njeni bubnjevi počesto napuštaju primarnu ritmičnu ulogu i postaju nositelj atmosfere i teksture pretpostavljen ambijentalnim tretmanima sintesajzera, orgulja i klavira od kojih se većinski sastoji zvučna slika.

Začudna kombinacija suzdržanog vokala, suspregnute instrumentalizacije i agresivnog kaotičnog ritma čuva album od teritorija pozadinske glazbe ilustrirajući unutarnji nemir prisutan u tekstovima bolje nego što to čine glas ili same riječi. Koristeći taj kontrapunkt sediranosti i anksioznosti, James je naišla na sjajnu zvukovnu metaforu suvremenog doba – brojni digitalni podražaji kojima smo svakodnevno izloženi istodobno nas uljuljkuju u atemporalnu monotoniju, ali nam također pretvaraju umove u uvijek nemirno, neprekinuto crpilište serotonina.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Kultura

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više