>

novosti logo

Društvo Društvo

Dom za čekanje

Zbog izostanka suglasnosti Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, u Domu za starije osobe u Glini čak 26 kreveta u potpuno opremljenim i uređenim sobama zjapi prazno, dok potencijalni korisnici čekaju na listi. Novootvoreni dom financiran je iz Regionalnog programa stambenog zbrinjavanja

Dom za starije osobe u Glini, koji je financiran iz fonda Regionalnog programa stambenog zbrinjavanja (RHP) i planiran kao trajno rješenje za stambeno zbrinjavanje osoba koje su bile u statusu izbjeglica, prognanika i povratnika koji zbog visoke životne dobi nisu sposobni za samostalan život, deset mjeseci nakon otvaranja još nije popunjen. U staračkom domu koji se nalazi u tipičnoj povratničkoj sredini sa većinskim staračkim stanovništvom od raspoloživih 74 mjesta 26 je još uvijek prazno. Dom je smješten u preuređenoj zgradi bivše bolnice: vrijednost projekta je iznosila 4.259.039 eura, od čega je 75 posto iz EU fondova i donacija, među kojima je i ona američke vlade, a ostalo je sufinancirano iz nacionalnih sredstava.

Bio sam pao nasred kuhinje. Nemam koga dozvati, selo prazno. Nekako sam dopuzao do mobitela… Tada sam odlučio da moram u starački dom – govori Milan Dobrić koji čeka poziv za useljenje u glinski dom

Nedaleko od 26 praznih mjesta financiranih milijunskim sredstvima, u izrazito teškim uvjetima, u dugogodišnjoj samoći i depresiji, daleko od odgovarajuće zdravstvene zaštite i ispod svake razine ljudskog dostojanstva, živi staračka populacija. Teško pokretni 72-godišnji Milan Dobrić iz Blatuše kraj Vrginmosta i borbena 88-godišnja Ljubica Rabljenović iz Kirišnice kraj Dvora među onima su koji čekaju na red za mjesto u glinskom domu i koji su pristali da sa javnošću podijele parče svoje svakodnevne borbe i neizvjesnog iščekivanja.

- Bio sam pao nasred kuhinje. Nema nigdje nikoga da me podigne. Nemam koga dozvati, selo prazno. Nekako sam dopuzao do mobitela… Tada sam odlučio da moram u starački dom. Teško se mirim sa svojom nemoći. Bio sam pripremio štrik i lojtre, dokle budem, budem… Ubio bih se, ali stid me je, sramotim familiju - iskreno govori Dobrić, koji je nekada bio poslovođa u Gavriloviću, a sada živi od 1.600 kuna mirovine.

- Borim se, ne dam se. Auto me spašava, pokrenuo me iz nepokretnih. Jedva unesem drva u krtolu. Kuvam sam. Nema nigdje nikoga. Svako jutro sjedim sam kraj kave kao tulac. Imam psa i 16 mačaka o kojima se brinem. Zbog njih svako jutro ustajem. Najteže će mi biti njih ostaviti. Nemam djece. Neka kuća ostane državi. Mojoj familiji ne treba. Sve sam pripremio. Kupio sam i spomenik, čeka me na groblju. Dosta sam ležao po bolnicama, brzo ću se prilagoditi - nabraja Dobrić završene poslove dok iščekuje poziv za useljenje u glinski dom.

Na drugom kraju Banije, u kući bez vode živi Ljubica Rabljenović.

- Nema mi tko donijeti vode. Moram ići gore na izvor, a ne mogu. Perem na ruke. Svaka zima je sve teža. Ujutro treba naložiti vatru, smisliti što ću jesti. Uvijek sam sama. Imam telefon, bez njega ne mogu. Starost, bolest i ogromna tuga. Prije par mjeseci sahranila sam kćer i brata. Ne trebam ja sada da živim. Molim boga da me uzme. Moram platiti 150 kuna da bih došla do doktora u Dvoru. Imam sina u Srbiji, ali što ću mu? Ako tamo umrem, kako će me dopremiti kući? Skupo je. Tu sam barem na svome. U svojoj državi - govori Ljubica dok čeka da zakorači u glinski dom koji bi, kao i svi projekti RHP-a, trebao zbrinjavati samo najranjivije kategorije korisnika prognanika, povratnika i izbjeglica.

Realizacija projekta glinskog staračkog doma rezultat je suradnje tri sporazumne strane: Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje kao provoditelja RHP-a za Hrvatsku koji odabire korisnike do isteka pete godine od dana početka rada doma, zatim Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku u čijoj su nadležnosti prava iz sustava socijalne skrbi i Sisačko-moslavačke županije kao osnivača doma.

Prvih dana rada glinskog doma useljeno je 22 staraca u statusu izbjeglica i prognanika iz kolektivnih centara Polikarpa kraj Pule i prognaničkog naselja Kovačevac iz obližnje Male Gorice, čime je nakon 27 godina i zvanično završen organizirani oblik smještaja prognanika, povratnika i izbjeglica u Hrvatskoj. Sljedeći korisnici glinskog staračkog doma polako su pristizali, ali brojku od 48 stanara treće dobi ovaj dom nije premašio. Zašto je tome tako, s obzirom na to da je puni kapacitet 74 kreveta, pitali smo ravnateljicu doma Renatu Tominović-Ceković koja nas je srdačno dočekala u novouređenim prostorima doma.

Ne razumijem zašto Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku ne ugovori svih raspoloživih 74 mjesta – ističe Dragan Milić iz Projekta građanskih prava Sisak

- Odabir krajnjih korisnika vrši se u suradnji sa UNHCR-om i njihovim predstavnicima, sa Središnjim državnim uredom i sve u skladu sa UNHCR-ovim kriterijima ranjivosti. Selektirana lista prosljeđuje se zatim nadležnim centrima za socijalnu skrb, čiji je zadatak utvrditi smještaj tih lica. Prvobitni ugovor sa Ministarstvom bio je za 22 korisnika, u lipnju smo došli do brojke od 33 korisnika. Sljedeći sklopljeni ugovor sa Ministarstvom bio je za 48 korisnika, koliko ih je trenutno u mreži. Stav Ministarstva je da će povećavati broj mjesta kako se bude povećavao broj korisnika. Kada bude potrebe za više od 48 korisnika, Ministarstvo će dati suglasnost i platiti smještaj preko ugovorenog broja - navodi ravnateljica.

- Prema izvještaju Ministarstva i Centra za socijalnu skrb koji je rađen za listu selektiranih iz srpnja, nitko od 26 potencijalnih kandidata nije izrazio želju za useljenjem u naš dom. Samo njih desetero se izjasnilo da želi rezervirati mjesto ako im baš bude trebalo, svi ostali su ili preminuli ili nisu zainteresirani, neki su se odselili ili su se smjestili u udomiteljske obitelji. Zadnja lista Središnjeg državnog ureda koju sam imala na stolu bila je iz listopada. Koliko čujem, postoji nova lista, ali još nije proslijeđena nadležnim centrima za socijalnu skrb na utvrđivanje smještaja i, nažalost, trenutno nema nijednog zahtjeva u centru za socijalnu skrb za dom u Glini - ističe Renata Tominović-Ceković.

Projekt građanskih prava Sisak je provedbeni partner UNHCR-a za pružanje pravne pomoći za ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje u okviru RHP-a. Dugogodišnji pravni savjetnik na projektima RHP-a Dragan Milić navodi da je glavni problem nepopunjenosti glinskih kapaciteta ugovor koji dom ima sa Ministarstvom, a po kojem je smještaj moguć za samo 48 korisnika.

- Danas smo vidjeli neke od ljudi za koje nadležni tvrde da ne postoje. Na aktuelnoj listi od rujna imamo 17 selektiranih korisnika, od kojih je već četvero umrlo ne dočekavši smještaj u glinski dom. Jednostavno, život ne može čekati trome institucije. Ne razumijem zašto te ljude ne možemo smjestiti u dom, zašto Ministarstvo ne ugovori svih raspoloživih 74 mjesta kako bi njihovim popunjavanjem opravdali RHP. Središnji državni ured pred donatorima projekt glinskog doma može odbraniti samo sa 74 korisnika izabranih jasnom selekcijom i sa rješenjem centra za socijalnu skrb - izričit je Dragan Milić.

- Da je sa Ministarstvom ugovoreno svih 74 mjesta, naši selektirani korisnici Ljubica Rabljenović i Milan Dobrić već bi bili u domu jer ne bi morali prolaziti proceduru odobravanja smještaja preko ugovorenog broja, odnosno centri za socijalnu skrb ne bi morali dokazivati da nemaju raspoloživih kapaciteta u udomiteljskim obiteljima i drugim staračkim domovima. Ako postoji slobodno mjesto u udomiteljskoj obitelji ili u nekom staračkom domu, naši selektirani korisnici će završiti tamo jer sa njima Ministarstvo već ima potpisan ugovor, za razliku od staračkog doma u Glini čijih je 48 ugovorenih mjesta zauzeto. Naši selektirani korisnici završit će u domu u Glini jedino ako su sva mjesta u svim drugim udomiteljskim obiteljima i staračkim domovima zauzeta, što centar za socijalnu skrb mora u svakom pojedinačnom slučaju dokazati Ministarstvu i za svako ime tražiti suglasnost za smještaj preko ugovorenog broja od 48, a sve je to ogroman i nepotreban posao za socijalne radnike pa ne znamo koliko će procedura trajati i kada će naši korisnici biti konačno useljeni. Osim toga, postoji zakonska mogućnost da naši selektirani korisnici iz RHP-a iz staračkog doma u Glini opet mogu biti prebačeni kada se oslobodi mjesto u nekoj udomiteljskoj obitelji - objašnjava Milić.

Iz tripartitnog sporazuma između Središnjeg državnog ureda, Ministarstva i županije, selektiranim korisnicima glinskog doma koji su prema RHP-u najranjivija skupina pripadaju i prava i obaveze koje proističu iz Zakona o socijalnoj skrbi, po kojem cijena boravka po osobi koja socijalnu uslugu koristi na temelju rješenja centra za socijalnu skrb iznosi 3.500 kuna. To znači da selektirani korisnici smještaj u glinskom staračkom domu plaćaju svojim skromnim mirovinama od 800 do 1.600 kuna, a razliku do pune cijene smještaja plaća država i zauzvrat stavlja teret na imovinu korisnika, dok njima ostaje samo sto kuna mjesečno za džeparac.

- Stav Projekta građanskih prava Sisak kao provedbenog partnera UNHCR-a je da bi, ako se već radi o projektu stambenog zbrinjavanja najranjivijih skupina, i uvjeti boravka u staračkom domu trebali biti socijalno osjetljiviji. Provedbeni model u staračkom domu u Glini zovemo stambeno zbrinjavanje, ali to ustvari nije ništa drugo nego smještaj korisnika u starački dom kroz klasični socijalni sustav. Ako to tretiramo kao stambeno zbrinjavanje, onda bismo toj osjetljivoj populaciji trebali omogućiti da im od njihovih mirovinica, ako već ne mogu ostati netaknute, barem ostane džeparac od 500 kuna - kaže Milić.

Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku u svom odgovoru Novostima ističe da se Središnji državni ured Sporazumom o međusobnim pravima i obvezama u provedbi projekta osnivanja doma obavezao obavljati odabir korisnika koji odgovaraju programskim zahtjevima RHP-a, te da će daljnje popunjavanje doma do punog kapaciteta ovisiti o broju za koji Središnji državni ured utvrdi da su u potrebi za stambenim zbrinjavanjem. Ministarstvo napominje da je sporazumom utvrđeno da će Središnji državni ured snositi troškove smještaja za navedene korisnike doma sve dok se ne ispune uvjeti za njihovo uključivanje u sustav, ali nisu odgovorili na pitanje zašto su zasebnim ugovorom o međusobnim odnosima sa domom ograničili broj korisnika na 48.

Konkretan odgovor na pitanje zašto je 26 mjesta prazno nismo dobili ni iz Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje. ‘Ugovorom o pružanju socijalnih usluga između Ministarstva i Doma, predviđeno je pružanje usluge smještaja za 48 korisnika te je taj kapacitet popunjen. Središnji državni ured poduzima sve mjere iz svoje nadležnosti kako bi se osigurao smještaj i za preostalih 26 korisnika. Od početka rada Doma, osam smještenih korisnika je preminulo, te su ta slobodna mjesta popunjena novim korisnicima, dok je 15-tak potencijalnih korisnika prije samog useljenja u Dom odustalo od smještaja iz raznih privatnih razloga ili su smješteni u udomiteljske obitelji. Potrebe za smještajem najranjivijih skupina bivših izbjeglica, povratnika i prognanika i dalje postoje, te se potencijalni korisnici svakodnevno obilaze na terenu’, piše u odgovoru Središnjeg državnog ureda, koji treba opravdati projekt glinskog doma koji je nastao kao produkt potpisanog Okvirnog sporazuma Republike Hrvatske i Razvojne banke Vijeća Evrope.

I dok se Ministarstvo i Središnji državni ured ne dogovore kada će i kako napokon popuniti kapacitet glinskog staračkog doma, koji je pod monitoringom donatora, dosadašnjih 48 korisnika, o kojima se brine 28 zaposlenika, od toga osam medicinskih sestara, zadovoljno je smještajem, zdravstvenom uslugom, prehranom i društvenim životom u novoj sredini.

Dok smo boravili u prostorijama glinskog doma, zajedno sa ravnateljicom Renatom Tominović-Ceković obišli smo sobe nekadašnje glinske bolnice. U dnevnom boravku doma sreli smo Adama iz Gline, Ivana iz Dervente, Raziju iz Bosanske Gradiške, Nikolu iz Gračaca i Fedra iz Cazina, iz čijih se osmijeha iščitava duboka zahvalnost. Pod krovom glinskog doma svi oni našli su svoj mir, uredan život, zadovoljavajuću zdravstvenu njegu, kvalitetnu ishranu. Zajedno slave rođendane, organiziraju izlete, mnogi su zbog novih aktivnosti otkrili svoju skrivenu kreativnost i želju za radom na sebi. Svi se slažu da su jedna velika obitelj i da im je boravak u glinskom staračkom domu nagrada na kraju teškog života.

1/5