Novosti

Književna kritika

Drug i otac

Marta Barone, "Potopljeni grad" (s talijanskog prevela Antonija Radić, Sandorf, Zagreb, 2022.): Složeni odnos kćeri i oca koji je u mladosti pripadao talijanskoj ekstremnoj ljevici

Large potopljeni grad

Roman o talijanskim "olovnim godinama"

Marta Barone nije mnogo znala o ocu. Kad se rodila, ocu su bile četrdeset i dvije godine. Roditelji su se ubrzo rastali. Ona i otac više od dvadeset godina nisu živjeli pod istim krovom, bilo je kraćih ili duljih perioda kada ne bi razgovarali ili bi se rijetko viđali, i Marti nije baš bilo sasvim jasno čime se bavi. "Imali smo, kako se kaže, težak odnos."

Očeva će smrt to promijeniti. Nakon raščišćavanja kuće majka će joj reći: "Našla sam papire tvog oca", i tako priča počinje. S papirima sa suđenja. Otac je bio liječnik, psiholog, radio je u centrima za ovisnike, psihički oboljele i problematične tinejdžere, a u zatvoru je diplomirao i pravo. Kao ni očev posao ni to sa zatvorom Marti nije bilo baš jasno. Pamtila je "prijeteći i bajkoviti" prizvuk te riječi zatvor. Početkom 1980-ih otac je uhapšen pod optužbom da je terorist. U vrijeme takozvanih olovnih godina pružio je liječničku pomoć ranjenom lijevom "militantu", pripadniku Prve crte te putovao u Rim da bi pružio liječničku pomoć drugoj "militantkinji". Zbog toga što je liječio ranjenika iz Prve crte i sam je optužen da je pripadnik "oružane skupine", koja se tokom nekoliko godina svog postojanja nadmetala s Crvenim brigadama u osvetničkim i terorističkim akcijama.

Leonardo Barone ili L.B., kako piše Marta Barone, talijanskoj izvanparlamentarnoj ljevici pridružio se kao stranački kadar Komunističke marksističko-lenjinističke partije Italije (KMLPI). Partija je upravljala manje-više svim aspektima privatnog života. Garderoba je morala biti što jednostavnija, seks je morao biti što jednostavniji, a idealni bračni par bili su radnik-proleter i studentica-buržujka. "Bili su gori od najgorih katolika. Gori!" reći će prva očeva supruga, "Priređivali su i komunistička vjenčanja."

Za Martu Barone (rođenu u Torinu 1987.) izgubljeni svijet izvaninstitucionalne ljevice egzotičan je poput udaljenih polinezijskih zajednica. Bejbi bumeri, generacije ljudi rođenih između 1946. i 1960., živjele su u očekivanju dolaska revolucije. Kada je revolucionarna paruzija izostala završilo je i romantično razdoblje. Članovi raspuštenih partija podijelili su se na "naoružane" i "nenaoružane" drugove. Kraj je bio vrlo blizu. L.B. je optužen za pripadanje terorističkoj organizaciji. U istražnom zatvoru proveo je gotovo godinu dana, sve dok nije u potpunosti oslobođen svih optužbi.

Povijest talijanske izvanparlamentarne ljevice za kći je obiteljska drama. Nakon očeve smrti Marta će tatu pronaći u štrajkovima, na partijskim sastancima i u presudama. Kada je otac 1960-ih godina s juga Italije stigao na sjever zemlje, od svog oca, sudskog službenika, napravio je suca. "Bilo je lakše od oca napraviti buržujskog neprijatelja: u isti mah logično i romansijerski. Sudac i sin revolucionar!" Jasno, pričamo priče, sebi i drugima. Stvaramo i prekidamo veze.

Marta Barone možda neće postati književnica od formata, ali je s "Potopljenim gradom" ispričala priču o izgubljenom i pronađenom ocu. Vezu s tatom nije imala za njegova života. Da bi pronašla zajedničku budućnost krenula je u prošlost i tamo je, u jednom zanesenom idealistu i revolucionaru, pronašla oca. "Knjiga postoji jer čovjeka više nema", reći će. To je i ono najdirljivije u "Potopljenom gradu".

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Kultura

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više