Evropski sud za ljudska prava presudio je u slučaju Orlović protiv Bosne i Hercegovine da je došlo do kršenja Protokola o zaštiti imovine iz Evropske konvencije o ljudskim pravima. O čemu se zapravo radilo?

Srpska pravoslavna parohija sagradila je crkvu u Konjević Polju na zemljištu mještanke Fate Orlović, dok je ona tijekom rata nekoliko godina s obitelji bila u izbjeglištvu. Prema pravomoćnoj presudi Evropskog suda, u roku od tri mjeseca crkva mora biti uklonjena, a Fati Orlović država mora isplatiti 5.000 eura na ime učinjene štete.

- Osjećam se dobro, kako se ne bi osjećala. Ja nisam protiv crkve, neka je nosi u svoju avliju kome je potrebna, meni nije potrebna. Ja se osjećam dobro i zahvaljujem se dobrim ljudima koji su ovu presudu dali. Tko je ovo napravio, na sramotu mu bilo. Ovo nije svako kriv. Ima pojedinaca koji su krivi - izjavila je Fata Orlović za N1.

U ovom slučaju postojale su dvije sudske odluke o vraćanju zemljišta, no one nisu bile provedene. Vijest se munjevito proširila regijom i vratila već izgubljenu nadu Milji i Stevanu Slijepčeviću iz Donje Bačuge na Baniji, poznatima iz čuvenog, vrlo sličnog hrvatskog slučaja ‘Košićeve crkve’. Podsjetimo, kada su se Milja i Stevan 1999. vratili iz izbjeglištva, u svom voćnjaku, tik uz kuću, zatekli su novosagrađenu katoličku crkvu. Prošlo je dvadeset godina, crkva još uvijek stoji usred voćnjaka, a pokušaji Slijepčevića da bude uklonjena ili da im se isplati pristojna naknada nisu urodili plodom. Kada smo s odlukom Evropskog suda upoznali bračni par Slijepčević, iznenađena Milja nije mogla suspregnuti suze iznenađenja.

- Eto, čini se da ipak ima pravde. Stevan i ja nismo htjeli podići tužbu jer smo se sve nadali kako ćemo postići dogovor, ali su nas u gradu Petrinji i u Sisačkoj biskupiji sve ove godine samo zavlačili. Iz grada nam je svojedobno ponuđeno 5.000 kuna da crkva ostane gdje jest, dok nam je iz biskupije preko odvjetnika predložena još sramotnija ponuda: ako na Sisačku biskupiju prepišemo još neke čestice naše zemlje, isplatit će nam 3.000 kuna. Nismo podizali tužbu jer živimo vrlo teško, jedva spajamo kraj s krajem, a znamo da advokati koštaju. Osim toga, nekako smo se i uplašili, jer ne bismo tužili nekakvog komšiju, već našu državu Hrvatsku, a to nije mala stvar, moj sinko - objašnjava Milja Slijepčević.

Iako je riječ o crkvi, slučaj očito nema nikakve veze s Bogom ili vjerom, već je riječ o najobičnijoj otimačini. Stevan je, pazeći da ne povrijedi ničija vjerska osjećanja, godinama oprezno pokušavao objasniti da je oštećen. No na koja god vrata zakucao, svi su od njegova problema okretali glavu. Crkva u njegovu šljivaru, od koje su svi digli ruke, davno je napuštena, obredi se ne obavljaju i pomalo je guta korov. U ovom slučaju ima još jedna stvar koja bi sudove itekako trebala zanimati. Prilikom izgradnje crkve srušen je spomenik poginulim partizanima i mještanima Donje Bačuge koji je na tom mjestu postavljen sredinom šezdesetih godina.

Presuda Evropskog suda u sličnom slučaju u Bosni i Hercegovini vratila je Slijepčevićima izgubljenu nadu. Odlučili su razmisliti o tužbi, što znači da od crkavice od koje jedva preživljavaju moraju početi štedjeti za odvjetnike. Da za njih ipak ima nade saznajemo u Srpskom narodnom vijeću od pravnice Milene Čalić, koja je izjavila da će SNV poduzeti sve što je potrebno, pa i pronaći odvjetnika koji će Milju i Stevana zastupati besplatno.