>

novosti logo

Društvo Društvo

Haubica dječjeg lica

U povodu još jedne hajke na ‘Novosti’, a u okviru šire antisrpske kampanje: Svaki put kad Srbi, ili netko ili nešto povezivo sa Srbima, iskorače iz poželjnog javnog kalupa, eto kaznenih prijava, eto poziva na gušenje: mi smo vam dali sve, a vi nama tako!

Usred smo još jednog nacionalističkog nasrtaja na ‘Novosti’, a taj nasrtaj pritom je samo jedan od sastavnih dijelova najnovije antisrpske hajke u Hrvatskoj pokrenute u sklopu višednevnog svečanog i ratnog obilježavanja dvadesete godišnjice operacije ‘Oluja’: u Vukovaru ukinuta ćirilica, u Konavlima razbijen automobil beogradskih registracija, u Medarima, između Okučana i Nove Gradiške, uništeno spomen-obilježje Srbima stradalima u operaciji ‘Bljesak’, u Rijeci napadnuti posjetioci kazališnog svjedočenja pet žena, među njima i Srpkinja, o vlastitoj ratnoj traumi, i sve to praćeno neviđenim divljanjem, prijetnjama i mržnjom u komentarima po internetskim portalima i društvenim mrežama… Na ‘Novosti’ je udario zdrug raznorodnih profesionalnih konzervativaca, kojima ne pada na pamet da privatno prakticiraju svoj deklarirani konzervativizam, frustriranih time što nikako da usklade vlastitu sliku o svojoj intelektualnoj ili političkoj veličini s realnošću svoje nikad zadovoljavajuće imovinske kartice i odsustvom realne političke moći, te zaslijepljenih udvaranjem Karamarkovoj stranci, čijoj se izbornoj pobjedi žarko nadaju i čijoj se postizbornoj pobjedničkoj milosti usrdno preporučuju.

Srbovi, raspudići, despoti, batarela i ostali nedojebanci uglas zahtijevaju da se obustavi financiranje ‘Novosti’ sredstvima Savjeta za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske, a razlog je ovoga puta pronađen u antimilitarističkoj satiričkoj obradi hrvatske himne, pod naslovom ‘Lijepa naša haubico’, što je, zapomaže desnica, uvreda jednom od centralnih simbola hrvatske države, pa samim time i uvreda Hrvatskoj. To, naravno, nije ništa više od prozirnog izgovora za najnoviji poziv na gušenje jednog lista koji smeta, a smeta samo zato što se uporno hoće baviti novinarstvom, umjesto da se zahvalno pokori ulozi koju mu je namijenila nacionalistička javnost, s obzirom na činjenicu financiranja javnim novcem. Ne postoje vaše novine da biste ste se vi bavili novinarstvom, ciklički nam poručuju domaći nacionalisti već godinama, s pridruženim bivšim predsjednikom Republike Ivom Josipovićem i još ponekim lijevim intelektualcem obuzetim privatnom netrpeljivošću; vaše novine postoje i javno se financiraju isključivo zato da bi u njima pisali isključivo Srbi isključivo za Srbe i isključivo o Srbima. Eto vam taj vaš etnički geto, njegujte ondje tu svoju ćirilicu i svoje opanke, jer hrvatskoj demokratskoj velikodušnosti nema kraja, no nemojte da bi vam slučajno palo na pamet da provirujete iz ograde, da se miješate u naše stvari i da dovodite u sumnju naša kolektivna vjerovanja. Vaše je da budete ‘k nozi’, da nam budete benigni ukras, da opslužujete općeprihvaćene laži, uključujući i onu o bezgraničnoj demokratičnosti i tolerantnosti hrvatskog društva.

To je koncept klasične političke ucjene u kojoj se od ‘Novosti’ – u zamjenu za javno financiranje – zahtijeva izdaja profesije i svjesno odricanje od logične i zdrave ambicije da se, u profesionalnom smislu, bude kvalitetniji, relevantniji, utjecajniji. Zašto bi ikome bilo u interesu da jedne novine budu amaterskije, sadržajno slabije, nevažnije? Zar tekstovi Viktora Ivančića, Marinka Čulića, Nikole Bajte, Sinana Gudževića ili sad Borisa Dežulovića i svih drugih koji pišu u ‘Novostima’, nisu obogaćivanje ovdašnje medijske scene, zar nije obogaćivanje ovdašnje kulture objavljivanje radova Alema Ćurina? Ima, međutim, ljudi – i to, očito, ne malo – kojima bi bilo lakše bez tih tekstova, kojima bi bilo šire da nema ove vrste društvene kritike kakvu, između ostalog, njeguju ‘Novosti’: nemoćni da argumentirano i uvjerljivo polemiziraju i raspravljaju, oni nemaju druge nego zazivati gušenje, likvidaciju, odstranjenje iz moralno-političkih razloga. U tome se cinično pozivaju na skrb za informativne potrebe pripadnika srpske zajednice, koju pak doživljavaju svojevrsnom kolektivnom karikaturom kojoj ne treba ništa više od malo ćirilice, harmonike, narodne nošnje i krsne slave: kakva politička prava, kakva ravnopravnost, kakvi bakrači! A nacionalistička javnost i njezini najdičniji izdanci pritom, zapravo, ne čitaju ‘Novosti’. Da čitaju, znali bi da nema ni jedne teme, ni jednog događaja, ni jedne manifestacije koji su politički, kulturno i životno važni Srbima u Hrvatskoj, a o kojima ‘Novosti’ nisu pisale i ne pišu iz broja u broj. I znali bi da, izuzev ‘Novosti’ i našeg portala, u ovoj zemlji nema ni jednog drugog medija koji tako sistematski i uporno izvještava o nevoljama i radostima, o muci i uspjesima Srba u Hrvatskoj, ali i drugih manjina, i ne samo nacionalnih. Ali što znače činjenice onima koji se ‘Novosti’ hvataju samo kad im zatreba da iskonstruiraju povod za riganje mržnje prema Srbima i za perfidne pokušaje eliminacije neistomišljenika?!

Srbe u Hrvatskoj sve se više nastoji medijski prezentirati kao neku egzotičnu vrstu čija je misija da svojim postojanjem svjedoči isključivo o hrvatskoj domaćinskoj širokogrudnosti. Svaki put kad Srbi, ili netko ili nešto povezivo sa Srbima, iskorače iz poželjnog javnog kalupa, eto domoljubne histerije, eto kaznenih prijava, eto poziva na gušenje, eto hajki i lomača: mi smo vam dali sve, a vi nama tako! Malo nedostaje da se ozvaniči lista tema i ličnosti o kojima Srbi, njihovi politički predstavnici i mediji, ne bi smjeli govoriti i pisati. A samo je mali korak od toga do popisa kvartova u kojima ne smiju živjeti, do popisa kafića u koje ne smiju ulaziti, do liste poslova kojima se ne smiju baviti…

1/1