>

novosti logo

Društvo Društvo
Piše Novosti

Hiljadu Novosti: Stjepan Mesić, Predrag Matić, Rada Borić i Vojko Obersnel

Stjepan Mesić: ‘I dalje ću ih redovno čitati, a svim urednicima, suradnicima i kolumnistima, bivšima i sadašnjima, čestitam zaista veliki jubilej – pojavljivanje tisućitog broja’

Stjepan Mesić: Okupljena je respektabilna ekipa

Tjednik Novosti jedna je od rijetkih svijetlih pojava na medijskoj sceni Hrvatske, zasjenjenoj sve više crnilom što je preplavljuje iz krugova ekstremne, nerijetko otvoreno neoustaške desnice i povijesnih revizionista. Tekstovi u Novostima, kao i grafička oprema, ne moraju se uvijek svakome svidjeti, ponekada se ni meni ne sviđaju, ali ne može im se poreći aktualnost, britkost, cjelovitost, ozbiljnost i utemeljenost. To vrijedi i za one satiričnog karaktera koji Novostima daju dodatnu, prepoznatljivu dimenziju. Uredništvo je uspjelo okupiti respektabilnu ekipu koja iz broja u broj odgovorno radi svoj posao u službi onoga što i jest osnovni zadatak i cilj novinarstva, a to je informiranje – bez pristranosti. Novosti, kao samostalni srpski tjednik, ne zanemaruju ni specifične potrebe pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj. A to što se bave i drugim pitanjima, osim onim manjinskima, samo govori o posve ispravnoj orijentaciji izdavača, Srpskog narodnog vijeća, urednika i suradnika, naime da zainteresiranim čitateljima, bez obzira na to koje su oni nacije, ponude novinu kojoj se može vjerovati i u kojoj se često nađu relevantne informacije, što u većini drugih medija nisu prisutne, odnosno one koje ti mediji izbjegavaju objaviti. Ukratko: u Novostima nalazim činjenice i jasno izrečena stanovišta. Zato ću ih i dalje redovno čitati, a svim urednicima, suradnicima i kolumnistima, bivšima i sadašnjima, čestitam zaista veliki jubilej – pojavljivanje tisućitog broja.

Predrag Matić: Hrvatska vas treba

Ne čitam baš redovito Novosti, ali moram priznati da kad su u pitanju najdelikatnije stvari koje se događaju u našem društvu, uvijek rado posegnem za njima. Zašto baš za Novostima? Zato što uz još samo nekoliko portala, a prije svega zbog vaših novinara i kolumnista, mogu doći do najobjektivnije informacije o temama koje me interesiraju. Neki će odmah požuriti i reći: fuj, informacije iz srpskog glasila. Ali baš me briga za takve. Ili baš zbog njih. U Novostima rade neki od mojih prijatelja ili dobrih poznanika koji su zbog svojih slobodoumnih razmišljanja, životnih i civilizacijskih stavova puno puta nepravedno i neopravdano bili na društvenom stupu srama, pred prijetnjama ili realiziranim otkazima u tzv. režimskim medijima svih vrsta i doslovno fizičkim ugrozama. Sve to znam iz prve ruke.

Što posebno volim u Novostima? Naslove. Obožavam ih, tu kratku igru riječi s malo uvrnutim i izvrnutim poznatim izrekama, nazivima i asocijacijama koje nepogrešivo udaraju u samu bit problema koji tekst dalje obrađuje. Rekao bih, onako ‘feralovski’ u najboljim danima. Ponekad poslije naslova niti ne čitam tekst jer sam već u njemu samome dobio sve potrebne informacije. (Vjerujte mi, provjerio više puta.)

Što zamjeram Novostima? Naslove. Ponekad pretjerate. Primjerice ‘Obadva, oba su pala’ ili ‘Lijepa naša lijepo gori’ znali su me malo zapeći u mojim (domoljubnim) grudima, ali ja uistinu pokušavam razumjeti one novinare koji koriste ironiju i sarkazam u izričaju jer u konačnici i sam znam biti takav, a tu je teško plivati i naći tanku crtu između društvene kritike i vrijeđanja. Nije vam lako, ali zato ste tu i zbog toga vas ljudi vole ili mrze. Oni što vas vole su, nažalost, tiha većina, a oni drugi glasna manjina (koje li ironije, a vi ste glasilo manjine…).

Ali ostat ćete tu, jer 1000 brojeva nije malo i ja vam ovom prilikom čestitam na tom velikom jubileju i uspjehu, uz čvrsto uvjerenje da ćete biti isti pa i još bolji u razdoblju do 2000. broja.

Za neke možda čudno i pomalo nevjerojatno, ali Hrvatska vas treba.

Rada Borić: Bilo je prkosa u traženju Novosti na kioscima

Više i ne pamtim izlazak prvoga broja Novosti, a kako s računanjem ne stojim baš najbolje, mogu tek na brzinu izračunati da su Novosti već 20 godina ona luč koju su brojni novinari prenijeli s Ferala, učinivši je živom u oskudnim i olovnim vremenima u cijeloj Hrvatskoj i ‘regionu’. Neki od nas, često regrutirani u ‘izdajnike’, ubrzo smo postali članovi nikad osnovanog ‘fan cluba’, točnije ‘tajne sljedbe’ čitatelja Novosti. Odlazili bismo na kiosk tražiti Novosti, vjerujući ‘svojim novinarima’, novim novinskim beskućnicima, izgnanima iz srednjestrujaških medija, pobunjenicima i mladim istraživačima. U vremenima kad još nije bilo instantnog umrežavanja, njihovi tekstovi hrabrili su nas da nismo sami, da nas još ima. I funkcionirali smo bez klikanja i lajkova. Njihovi tekstovi bili su ‘garantni list’ da će Novosti nahraniti našu glad za kritičkim propitivanjem prošlosti i svakodnevice, politike i kulture. Istina, prodavači bi ponekad zanijekali postojanje tih istih novina ili bi primjerke Novosti nevoljko izvlačili iz mračnih kutova pretrpanih kioska. Bilo je i nekog prkosnog zadovoljstva glasno tražiti Novosti. Dok god ima onih koji bi ih radije vidjeli spaljene, trajno.

I dočekasmo: ‘Tisućiti brooooj, hiljaditi brooooj Novosti’, viče prodavač novina na Trgu.

Vojko Obersnel: Svjetionik hrvatskom novinarstvu

Prije svega, čestitam Novostima na tisućitom broju. Danas nije lako, u poplavi raznih portala, dnevnika, tjednika, vijesti i lažnih vijesti, trajati i opstati na medijskoj sceni – i očuvati povjerenje čitatelja. A Novosti su meni kao čitatelju u toj važnoj kategoriji: imam povjerenja, zbilja imam. Ono što mi je prva sljedeća asocijacija na Novosti ili, bolje reći, svojevrsna činjenična spoznaja - jest da su Novosti ostale posljednja oaza koja na jednom mjestu okuplja najbolja hrvatska novinarska pera. Mislim pritom i na kolumniste i na redakciju. I koliko god je to sjajno za Novosti, toliko je to istovremeno tužno za ukupnu hrvatsku medijsku scenu – i to naprosto zato što ta ponajbolja novinarska pera nisu ujedno i najcitiranija u drugim medijima, nisu vjerojatno ni najčitanija, a onda nažalost nisu ni najutjecajnija. No definitivno ne živimo u idealnom svijetu pa možda i nije najnormalnije to očekivanje da se zbilja cijeni ono što zbilja vrijedi. I konačno, ne mogu ne primijetiti činjenicu da postoje teme u društvu kod kojih je bitno da ostanemo ljudi i jasno razlikujemo dobro od lošeg a kod takvih tema, čini mi se, za razliku od mnogih drugih medija Novosti nikad ne vrludaju, ostaju na tragu ljudskosti. Kod takvih tema Novosti beskompromisno zauzimaju stav. U svijetu postmodernog ‘promišljanja’ i neprekidnog ‘vaganja’ nije lako naći ljude i organizacije s jasnim stavom. S tim u vezi, u jedno sam gotovo posve siguran, utvrde od ljudi kakve su popisane u impresumu Novosti mogu i trebaju biti svjetionik hrvatskom novinarstvu – kako u pristupu temama koje se novinarski profesionalno obrađuju, tako i u britkosti i izvrsnosti pisanog stila u kojem ih imamo prilike čitati, a povrh svega u jasnoći po pitanju civilizacijskih dosega ispod kojih društvo ne bi smjelo pasti.

1/1