Zbog čega vas je fizički napao bivši nogometaš NK Zadra, poduzetnik Jakov Surać?

Teško mi je ući u glavu osobe koja stvari ‘rješava’ fizičkim nasiljem. Zaključak zbog čega je to napravio ide u činjeničnom i faktografskom smjeru: Jakov Surać je, između ostalog, osobni prijatelj i poslovni suradnik Zdravka Livakovića, drugooptuženog u aferi Remorker. Dok je Božidar Kalmeta bio gradonačelnik Zadra, Surać je postao predsjednik Nadzornog odbora NK Zadar. Dan prije premlaćivanja na svom portalu Zadar News objavio sam popis imovine koja je Livakoviću blokirana. Prije nego što me krenuo tući, Surać je spominjao moje pisanje o njemu, Kalmeti, Livakoviću i HDZ-u u ‘šugavom Nacionalu’ i na ‘četničkom Indexu’. Govorio mi je da će me ubiti i da ću završiti kao Pukanić. I kao novinar Nacionala u više sam navrata pisao tekstove o sumnjivom davanju u koncesiju luke Gaženica, u kojima sam spominjao i Kalmetu i Livakovića, ali sve dokumentirano, s dokazima. Suraća sam istraživao vezano uz njegov rad u Nadzornom odboru NK Zadra i u posjedu sam jedne duže audiosnimke u kojoj su na jednom sastanku u klubu iznesene stvari koje mu ne idu u prilog. Koliko znam, on ima saznanja da tu snimku imam već neko vrijeme, a hoće li ona uroditi tekstom, ostaje za vidjeti.

Kako je biti novinar u manjoj, lokalnoj sredini?

Lokalnim temama bavim se od 2007. i mogu reći da u Zadru postoji enorman pritisak političara na novinare. Stalno su tu nekakve suptilne, ali vrlo često i direktne prijetnje. U nekoliko sam ih navrata prijavljivao, ali me policija nikad nije izvijestila o daljnjem raspletu. I onda se dogodio ovaj napad. Otkako sam se u siječnju preselio u Zagreb i otkako radim za nacionalne medije, ti su pritisci postali takvi da su mi se javljale osobe o kojima sam iscrpno pisao za Zadar News i pokušale sa mnom uspostaviti neku vrstu prijateljskog odnosa. Ovo ne smatram samo fizičkim napadom i zastrašivanjem, već je riječ o direktnom napadu na svakog tko radi svoj posao, piše i objavljuje istinu. No unatoč prebijanju i prijetnjama, suptilnim i onim direktnijima, onima koji stoje iza ovog napada mogu reći samo jedno: No pasarán. Stati neću. Samo ću se revnije baviti svojim poslom.

Napadi na novinare su učestali. Što bi državne institucije trebale učiniti da ih spriječe?

Novinari, posebno oni istraživački, ali i zviždači, trebali bi biti obuhvaćeni novim, vrlo preciznim, nedvosmislenim i posebnim zakonom. Ipak se radi o ljudima koji svojim objavama za opće dobro nose glavu u torbi. Sve dok ne budemo imali jedan takav zakon, koji će napadače na novinare i zviždače uistinu štititi, ne piše nam se dobro.