>

novosti logo

Hvidromasaža

Opasnu hajku protiv Milorada Pupovca predvodi predsjednik Glavnog odbora HVIDR-e Josip Periša. Desni unutarstranački i izvanstranački pritisak na Plenkovića preko Pupovca neće jenjati, jer su mu otkrili slabu točku i sad slijedi iscrpljivanje. HVIDR-a već za naredni tjedan najavljuje nove poteze

Politički najutjecajnija i, sa svojih tridesetak tisuća članova, najbrojnija ratnostradalnička organizacija, Udruga hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata (HVIDR-a), ne posustaje u višetjednom javnom nasrtaju na predsjednika Samostalne demokratske srpske stranke Milorada Pupovca, odnosno na nepodnošljivu im činjenicu da je ‘nepoželjni’ SDSS dio HDZ-ove vladajuće koalicije. U ponedjeljak je Glavni odbor HVIDR-e objavio novo saopćenje na temu Pupovca, kojeg su ranije nazvali ‘zloćudnim tumorom na najosjetljivijem dijelu tijela Hrvatske’, a u povodu njegovih sasvim utemeljenih opaski u ljubljanskom ‘Delu’ o kontinuiranoj proizvodnji mržnje prema Srbima u Hrvatskoj: ‘Smatramo da svi pred zakonom moramo biti jednaki, te da moramo odgovarati za svoje postupke, pa tako i Milorad Pupovac, za kontinuirano kršenje zakona, Ustava i Deklaracije o Domovinskom ratu. Ovim putem ponovo pozivamo nadležne institucije da rade svoj posao, te posebno pozivamo naše kolege branitelje i sve građane srpske nacionalnosti da osude postupke ovog profesionalnog Srbina, kao i njegove sramotne izljeve i govore mržnje prema hrvatskoj državi i svim njenim građanima.’ I još: ‘Posebice je žalosno da takva osoba godinama predaje našoj djeci kao izvanredni profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Odsjeka za lingvistiku, pa primjerice u ovoj akademskoj godini, ovaj deklarirani mrzitelj Hrvatske predaje upravo Hrvatski jezik i književnost – kolegij: Etika govorenja, te pozivamo navedeni fakultet da se o tome očituje.’

Plenkovićevo suglasje s optužbama protiv Pupovca, ali i paralelno inzistiranje na ostanku sdss-a u koaliciji, prokazuje njegovu političku slabost i nedoraslost, a to je dodatno ohrabrenje junacima poput Periše

Opasnu hajku protiv Pupovca pritom predvodi predsjednik Glavnog odbora HVIDR-e Josip Periša, moćni šibenski ugostitelj, dok predsjednika HVIDR-e Josipa Đakića, HDZ-ovog saborskog zastupnika iz Virovitice, uglavnom nema nigdje, a i kad ga ima, iz njegovih se izjava može shvatiti tek to da još uvijek nije donio odluku podržava li cipelarenje Pupovca nevjerojatnim konstrukcijama i lažima ili se, pak, s time ne slaže plenkovićevski suzdržano. A evo što je u ponedjeljak rekao Andrej Plenković u povodu najnovijeg veteranskog iscrtavanja mete na Pupovčevom čelu: ‘Mislim da smo tu temu apsolvirali, parlamentarna većina je stabilna, imamo zadaće koje trebamo rješavati, politiku koju vodimo – vodimo na dobrobit hrvatskog društva. Rijetko koja vlada je učinila za prava hrvatskih branitelja, vojnika, policajaca kao naša.’ Ni riječi osude HVIDR-inog pogromaškog priopćenja, ni riječi u zaštitu čovjeka na kojeg je otvorena šovinistička potjera samo zbog toga što je Srbin i što je njegova stranka dio koalicije na vlasti, ni riječi u obranu prava da se slobodno kaže ono što se misli bez bojazni od braniteljskog iznuđivanja kaznenog progona i potpaljivanja javne lomače.

Dan poslije, u utorak, bio je sastanak HDZ-ove Zajednice branitelja ‘Gojko Šušak’, a na sastanku se neuobičajeno pojavila najjača stranačka i Vladina postava predvođena šutljivim i nervoznim Plenkovićem: nastojali su pasivizirati braniteljski bunt ispunjen mržnjom prema Srbima tako što su im nudili nove koncesije i ustupke, i tako što su ih podsjećali na činjenicu da je tekuće konzumiranje vlasti i privilegija važnije od formalnog obračuna s Pupovcem i SDSS-om. Umjesto premijera, novinarima se obratio ministar branitelja Tomo Medved: ‘Svi su na sastanku jasno osudili neodgovorne izjave Milorada Pupovca i tako dali do znanja da su neprihvatljive, posebno ako govorimo u kontekstu nekakvih možebitnih povijesnih ili revizionističkih odnosa. Dakle, vrlo jasno su svi na sastanku osudili svaki oblik iznošenja neistine, odnosno eventualnih krivih konotacija protiv interesa Republike Hrvatske.’ Medvedova izjava nije ništa drugo nego poticaj da se nastavi s prljavom javnom kampanjom protiv Pupovca i njegove partije, ali da se pritom – zbog viših interesa – ostavi na miru HDZ i Vladu.

Takvo Plenkovićevo postavljanje – suglasje s optužbama protiv Pupovca i najava nastavka razgovora s HVIDR-om, ali i paralelno inzistiranje na ostanku SDSS-a u koaliciji – prokazuje njegovu političku slabost i nedoraslost, a to je dodatno ohrabrenje junacima poput Periše: zaista, kako možeš biti u koaliciji s nekim čije izjave neprestano osuđuješ i od koga se stalno ograđuješ, s nekim u čiju obranu pred verbalnim nasiljem rulje nisi u stanju izreći ni jednu jedinu nedvosmislenu rečenicu? Naravno, slično pitanje može se uputiti i Pupovcu: kako se može biti u koaliciji s onima kojima se gadi taj savez i koji u tom savezu ostaju samo zbog sebičnog i banalnog interesa, bilo da je taj interes u očuvanju parlamentarne većine, bilo da se radi o premijerovoj skrbi za vlastitu reputaciju na glavnim europskim političkim adresama i za uspješno predsjedanje Europskom unijom u prvoj polovici iduće godine? Umjesto da Perišu preporuči policiji i Državnom odvjetništvu, a da HVIDR-i jasno kaže gdje joj mjesto a gdje ne može imati nikakvog utjecaja, Plenković nastoji da se sve naprosto zaboravi, da prođe samo od sebe, da se jurišnike odobrovolji novim oblicima podilaženja.

Josip Periša i šef zagrebačke hvidr-e, ujedno i dopredsjednik na nacionalnoj razini, Ante Tandara, u dobrim su odnosima s Milijanom Brkićem, zamjenikom predsjednika hdz-a

Vara se, međutim, ako misli da je priča završena i da će tek tako biti završena: priča, zapravo, tek započinje i nema sumnje da će trajati sve do predsjedničkih izbora u HDZ-u u kasno proljeće iduće godine. Desni unutarstranački i izvanstranački pritisak na Plenkovića preko Pupovca neće jenjati, jer su mu otkrili slabu točku, uhvatili su ga u raskoraku i sad slijedi iscrpljivanje. HVIDR-a, uostalom, već za naredni tjedan najavljuje odluke o novim potezima, uključujući i eventualni prosvjed na Markovom trgu, ako Plenković ne izbaci SDSS iz koalicije, ako Državno odvjetništvo ne pronađe osnove za postupak protiv Pupovca, ako Filozofski fakultet u Zagrebu ne uruči otkaz Pupovcu, ako se ne upriliči parlamentarna rasprava o njegovom političkom djelovanju, ako se ne zabrani rad SDSS-u ili štogod slično. Tko se šatora laća, a Plenković se laćao, šator bi ga mogao poklopiti.

No otkud sad najednom Periša u ulozi frontmena HVIDR-e i otkud najednom HVIDR-ino otvoreno sukobljavanje s politikom predsjednika HDZ-a i aktualnog vodstva, nakon godina i godina kontinuirane krotkosti u odnosu s najvećom hrvatskom strankom? Dvije su mogućnosti. Prva je ta da se unutrašnja situacija u HDZ-u preslikava na HVIDR-u. Može biti, dakle, da se i ondje, kao i u HDZ-u, pojavio desniji otklon od šefa organizacije, s tim da je u tom slučaju sigurno da su Perišu na radikalne istupe potaknuli Plenkovićevi protivnici iz HDZ-a, jer se HVIDR-a ne može otkačiti od HDZ-a, ona je neraskidivo vezana za stranku koja joj je omogućila subnorovski društveni status. Druga je mogućnost da u HVIDR-i nema podjele u vezi s odnosom prema Plenkoviću i Pupovcu, ali da je Josip Đakić drugima prepustio da vode igru jer njega, ipak, obavezuje stranačka stega i unutrašnje taktiziranje.

‘Najvažniji ljudi u HVIDR-i su, pored Đakića, šef Glavnog odbora Josip Periša i šef zagrebačke HVIDR-e, ujedno i dopredsjednik na nacionalnoj razini, Ante Tandara. Obojica su u pouzdano u dobrim odnosima s Milijanom Brkićem, zamjenikom predsjednika HDZ-a’, kaže naš sugovornik iz zagrebačkog braniteljskog miljea.

‘Podsjećam na situaciju kad je Mijo Crnoja podnio ostavku na mjesto ministra branitelja u vladi Tima Oreškovića. Tada se tražilo da udruge proizišle iz Domovinskog rata predlože kandidate za novog ministra. HVIDR-a je, ponajprije na inicijativu Periše i Tandare, predložila Milijana Brkića, koji na kraju nije prošao. Ne bi me iznenadilo da iza ovoga stoji Brkić, koji Plenkoviću nikad neće oprostiti što mu je priuštio kazneni progon zbog afere SMS. A Đakić sad nema ni motiva ni autoriteta da se ozbiljnije suprotstavi tim udarima. On će se prikloniti jačem’, dodaje.

Ni jedna od ove dvije opcije nije dobra za Andreja Plenkovića. Uzmemo li da je HVIDR-a podijeljena na one sklone prihvaćanju Plenkovićevih obrazloženja u prilog opstanku koalicije sa SDSS-om, i da je Đakić predvodnik te struje, te na one koji su odlučni u rušenju te koalicije po nalozima svojih mentora iz HDZ-a, jasno je da Đakić nije netko u koga bi se valjalo pouzdati u obuzdavanju HVIDR-inih intervencija u proces političkog odlučivanja, pogotovo nakon smjene Tomislava Tolušića s ministarske funkcije. Zato premijer i jest došao na sjednicu HDZ-ove Zajednice branitelja i doveo sa sobom Damira Krstičevića i Tomu Medveda. No ako najutjecajniji ljudi u HVIDR-i djeluju po uputama Brkića ili nekog drugog iz HDZ-a zainteresiranog za nanošenje štete Plenkoviću, e onda mu ne može pomoći ni Đakić, ni svi ratni generali, ni pokušaji potkupljivanja rečene populacije. Može mu biti od koristi samo izravna i politički riskantna konfrontacija s nedodirljivom parapolitičkom grupacijom, koja se nameće za konačnog arbitra u svim društvenim pitanjima, i s onima koji u vlastitom političkom interesu manipuliraju tom grupacijom. To vjerojatno ne bi pomoglo Plenkovićevoj političkoj budućnosti, koja je u svakom slučaju nevesela, ali bi mu pomoglo da donekle ublaži jedinu relevantnu posljedicu svoje dosadašnje mlitave vladavine, naime snažni prodor neskrivenih antisrpskih stavova s društveno-političke margine u državne i javne strukture.

1/3