U šezdeset i sedmoj godini života preminuo je Milan Miša Simurdić, bivši ambasador Srbije u Hrvatskoj i Norveškoj. Za mnoge Mišine prijatelje, posebno u Hrvatskoj, vijest je bila i tužna i iznenađujuća; gotovo nitko od nas nije znao da Miša već nekoliko godina boluje od teške bolesti.

Miša Simurdić, rođen 1953. u Splitu, počeo je diplomatsku karijeru u Odboru za međunarodnu suradnju Izvršnog vijeća SFRJ. Krajem osamdesetih, u doba kad je ministar vanjskih poslova bio Budimir Lončar, Simurdić je postao prvi tajnik jugoslavenske ambasade u Budimpešti. Devedesetih, kao politički protivnik Miloševićeve politike, odlazi iz diplomacije i sudjeluje u izgradnji i radu Evropskog pokreta Srbije, koji postaje jednim od centara otpora tada vladajućoj politici u Srbiji.

Mišu sam upoznao 2000. godine kad smo osnivali Igmansku inicijativu. Na prvoj velikoj konferenciji Igmanske inicijative, u studenom 2000. godine, u Zagrebu, činilo se da počinje ‘neko novo vrijeme’. U Hrvatskoj je nakon deset godina HDZ sišao s vlasti, u Srbiji je Milošević bio upravo zbačen. Perspektiva da Hrvatska i Srbija ostave ratove i nacionalističke netrpeljivosti iza sebe i krenu putem europskih integracija, izgledala je mnogo optimističnije, uključujući i tadašnju EU, nego danas.

Sljedeće godine Simurdić dolazi kao veleposlanik tadašnje Savezne republike Jugoslavije u Zagreb i na toj dužnosti ostaje do 2005. Po svom uvjerenju težio je izgradnji suradnje i prevladavanju trauma koje su ratovi devedesetih na ovim područjima ostavili; nečemu što su osnivači Europske zajednice, vođeni idejom ‘Nikad više rata’, uspješno primijenili pedeset godina ranije, poslije neusporedivo većeg i strašnijeg rata.

Mišo Simurdić Hrvatsku je smatrao svojom drugom domovinom. Organizirao je izložbe, kulturne razmjene, sastanke s predsjednikom Stjepanom Mesićem, druženja s brojnim prijateljima. Jednom kad smo s Mirjanom i Igorom Galom šetali Pulom, pokazivao nam je kuću u kojoj je odrastao i školu u koju je išao. Od 2010. do 2015. godine Simurdić je bio ambasador Srbije u Norveškoj. Dugo se nismo vidjeli; računao sam da ćemo se naći početkom svibnja na sastanku Igmanske inicijative u Zagrebu. Ovako, možemo se samo nadati da dobre ideje i djela traju duže od njihovih nositelja.