>

novosti logo

Intervjui Intervjui

Ivana Marković: Austrija nam je održala lekciju

Vlada bi morala prestati financirati revizionistička društva i napokon se odrediti prema antifašizmu kao jednoj od temeljnih vrijednosti našeg društva

Ivana Marković, članica SDP-a i ekonomistkinja, prva je žena na dužnosti gradonačelnice Supetra. Nedavno je dospjela na naslovnice medija nakon što je odbila dati donaciju Počasnom bleiburškom vodu. Umjesto toga, diskretno im je održala lekciju o antifašizmu, naglasivši u svom odgovoru kako će novac iz gradskog proračuna potrošiti na proslavu 75. godišnjice oslobođenja Brača ‘od nacističke i fašističke okupacije’. Dodala je da su u ratu poginula 492 bračka borca, dok je 275 Bračanki i Bračana stradalo od fašističkog terora. ‘U ratu je stradalo 110 djece, dok ih je 118 ostalo bez jednog, a osam bez oba roditelja’, stoji u odgovoru Ivane Marković.

Kakve su reakcije nakon što ste odbili dati donaciju Počasnom bleiburškom vodu?

Većina komentara i reakcija nakon objave moje ‘’odbijenice’’ je pozitivna, uz par izoliranih negativnih komentara. To pokazuje, što me posebno veseli, da postoji dobar dio građana koji inače nisu glasni, a koji razmišljaju na normalan način. Ali moram još jednom ponoviti: svaka žrtva zaslužuje poštovanje, nitko nema pravo uzeti pravdu u svoje ruke, pa makar se radilo o pobjednicima u pravednom ratu, što je antifašistička borba svakako bila. Drago mi je da je moj odgovor potaknuo takvu reakciju, međutim zabrinjava me činjenica da je jedan odgovor, koji bi u 2019. godini trebao biti normalan, postao prvorazredna vijest. Što se tiče negativnih komentara, mislim da je tome razlog što sam spomenula koliko je naš otok dao žrtava u Drugom svjetskom ratu i vjerojatno su se oni koji su na prvu negativno reagirali zamislili nad tim brojkama. Nakon objave moga dopisa pojavile su se reakcije u stilu ‘otkud ti hrabrosti da to napraviš, ja se ne bih usudio”. Mislim da je osnovni problem to što se ljudi boje. Radikali su danas najglasniji, dok normalan svijet stoji sa strane, sve to gleda i ne komentira. Zato je moja reakcija potaknula ljude da pozitivno reagiraju i kažu svoje mišljenje o tome što se danas događa. Nije mi žao što je dopis izašao u javnost.

Kako komentirate odluku austrijskih biskupa da odbiju dati dopuštenje hrvatskim kolegama za održavanje mise ustašama i domobranima na Bleiburškom polju? Kako uopće gledate na taj događaj?

Odluka austrijskih biskupa na tragu je odluke Predsjedništva Sabora iz 2012. godine o ukidanju pokroviteljstva nad komemoracijom u Bleiburgu i mislim da se njihovom potezu nema puno toga dodati. Kao što sam već rekla, svaka žrtva zaslužuje poštovanje i nemam nikakvih problema da se njeguje kultura sjećanja za sve poginule, nevine žrtve. Međutim, Bleiburg svih ovih godina nije bio poligon za takvu namjenu, već za izražavanje profašističkih i ustaških stavova, a to se ne može podržavati. Uostalom, to okupljanje nije imalo za cilj komemoriranje, već politizaciju te selektivno tumačenje povijesti, što je navedeno i u pismo austrijskih biskupa. Također mogu razumjeti kolegu, gradonačelnika Bleiburga Štefana Visočnika, koji je upravo zbog komemoracije i poruka koje su se slale u svijet s tog događaja zabrinut za ugled svoga grada. U Bleiburgu se već niz godina okupljaju brojni simpatizeri fašističkog režima tzv. Nezavisne Države Hrvatske pa se slažem s procjenom austrijskih biskupa da taj skup ima više veze s veličanjem ustaškog pokreta nego s odavanjem počasti ubijenima.

Sada se čuju i glasovi onih koji smatraju da bi komemoraciju trebalo održavati u Hrvatskoj. Podržavate li takve ideje i kako gledate na reakciju hrvatske Vlade na odluku austrijskih biskupa?

Mjesto na kojem će se održati komemoracija nije najvažnije pitanje, već poruke koje s nje dolaze. Komemoracija ubijenim vojnicima – da, komemoracija državi kojoj su služili – ne. Austrija je već reagirala zabranom ustaških simbola s ciljem da se djeluje protiv veličanja fašizma, što se redovno događa na komemoraciji na Bleiburgu. To je mogao biti znak da se veličanje i korištenje simbola ‘krvave prošlosti Nezavisne Države Hrvatske’ više neće tolerirati. Vlada bi morala prestati financirati revizionistička društva, pridržavati se slova Ustava i napokon se odrediti prema antifašizmu kao jednoj od temeljnih vrijednosti našeg društva. Tada komemoracija na Bleiburškom polju ili bilo gdje drugdje ne bi bila problem. Na zabranu održavanje komemoracije naše Ministarstvo vanjskih poslova reagiralo je priopćenjem u kojem su započeli raspravu s austrijskim medijima koji su se kritički odnosili prema skupu na kojem nije bilo neuobičajeno i učestalo isticanje fašističkih obilježja i pozdrava. Najtužnije od svega je da nam je povijesnu lekciju o fašizmu i ustaštvu održala država Austrija, kojoj je itekako jasno da se na Bleiburgu ne odaje počast nevinim žrtvama, nego da se tamo pokušava veličati i oplakivati uništenu NDH.

Smatrate li da bi korištenje ustaškog pozdrava ‘Za dom spremni’ u javom prostoru trebalo u potpunosti zabraniti?

Nevjerojatno mi je da u današnjem vremenu dovodimo u pitanje značenje pozdrava ‘’Za dom spremni”. Ako baš hoćete, Ustavni sud je sve o tome rekao u svojoj odluci od 8. studenoga 2016. godine, kada je odbio ustavnu tužbu Josipa Šimunića. Samo je potrebno da se toga ‘bespridržajno’ pridržavamo. Osobno smatram da taj pozdrav treba ukloniti iz javnog prostora. Naše društvo počiva na činjenici da je potrebno štititi slobodu govora i omogućiti razne načine političkog izražavanja, ali nekim izrazima, među koje spada i ‘Za dom spremni’, nije mjesto u modernom društvu. To nije ‘’stari hrvatski pozdrav’,’ kako je svojevremeno kazala naša predsjednica pa se posipala pepelom, već je kompromitiran i neprihvatljiv u modernom društvu.

Što mislite o zahtjevima da se iz javnog prostora ukloni i znakovlje pobjedničke partizanske vojske, crvena zvijezda i srp i čekić?

I u ovom slučaju se dovoljno pozvati na mišljenje institucija, ovaj put na presudu Europskog suda za ljudska prava iz 2008. godine. Zvijezda se nalazi na nizu svjetskih zastava, pa i na američkoj. U našem Ustavu stoji da se Republika Hrvatska temelji na antifašizmu, pa ne znam kako bi se obilježja tog pokreta mogla zabraniti. Svakako je potrebno educirati mlade o pravoj prirodi totalitarnih režima koji su vladali na ovim prostorima. Postoji velika razlika između fašističkog i komunističkog sustava, jer je ovaj prvi bio zločinački pa su njegovi simboli kao takvi zabranjeni. Nadam se da ćemo napokon početi poštovati mišljenja institucija i gledati u budućnost, na koju sam prvenstveno fokusirana u svom radu i vođenju Grada Supetra. Trebamo se ugledati na ostale države Europske unije i prestati voditi neuobičajeno žestoke i konstantne rasprave o povijesnim činjenicama, događajima i simbolima.

1/1