Kada je sredinom prošle veljače objavljeno da ZA/UM, studio zaslužan za videoigru "Disco Elysium" iz 2019., stopira rad na njenoj ekspanziji i otpušta čak četvrtinu zaposlenika, među kojima se nalazi i posljednji scenarist originalnog izdanja koji je ostao u tvrtki, bilo je to novo razočaravajuće poglavlje u priči o tom kultnom računalnom hitu i njegovim tvorcima. Naime, još prije dvije godine pojavile su se vijesti da su ZA/UM-ov novi većinski dioničari ubrzo po preuzimanju studija otpustili kreatora igre, estonskog pisca i deklariranog komunista Roberta Kurvitza te nekolicinu ključnih autora, da bi potom nastavili sa surovim kapitalističkim načinom upravljanja – prilično ironično s obzirom na izrazito antikapitalističku poruku ZA/UM-ove hit-igre.
"Disco Elysium" je mystery/RPG (role-playing) igra s mnogo elemenata postmodernističkog interaktivnog romana i crne komedije. Početak igranja odaje dojam da se radi o komunističkoj propagandi u jednom, koliko je to moguće, pozitivnom smislu, no što je više igrate, postaje jasnije da je riječ o remek-djelu zato što igra jest komunistička, ali nije propaganda. "Disco Elysium", naime, žestoko kritizira sve ideologije, ponajviše fašizam i neoliberalizam, ali ne štedi ni komunizam, s tom razlikom da se tu ipak jasno radi o ironičnoj samokritici.
Radnja se zbiva u Revacholu, gradu koji je u neku ruku alegorija istočnoeuropskog postkomunističkog grada, ali ima tu i elemenata Pariza (neuspjela revolucija koja je prethodila sadašnjem razdoblju podsjeća na Parišku komunu). Aktualna situacija u Revacholu je takva da je pod okupacijom neoliberalnog režima Moralinterna (Moralističke internacionale), saveza centrističkih stranaka koji tvrdi da zastupa humanizam, ali je ustvari hibrid NATO-a i UN-a koji je gradu nametnuo svojevrsni kapitalistički status quo – slobodno tržište, upliv stranog kapitala – što naravno rezultira golemom nejednakošću i bijedom. Vi ste Harry DuBois, policajac koji radi za Građansku miliciju Revachola i pokušava razmrsiti slučaj ubojstva plaćenika kojeg je, uz štrajkolomce, angažirala jedna od najbogatijih korporacija na svijetu, Wild Pines, kako bi ugušila štrajk sindikata lokalnih lučkih radnika. Glavni osumnjičeni na početku su upravo sindikalci, ali slučaj nije nimalo jednostavan...
Sindikat je predstavnik "novog komunizma" ili možda ipak socijaldemokracije, a šef Evrart Claire je veliki manipulator i spletkar, moćan i ultrakorumpiran. Sindikat pod kontrolom braće Claire de facto figurira kao vlada gradske četvrti Martinaise, a vode i spomenuti štrajk kojim zahtijevaju mjesta u upravnom odboru Wild Pinesa. Vaš lik Harry DuBois je hodajuća katastrofa, traumatizirani, autodestruktivni mamurni alkoholičar s amnezijom, ovisnik o disku i drogi, koji hoda uokolo u odjeći koja postepeno postaje sve više camp (fan zajednica na Redditu čak je uočila frapantnu sličnost Harryjeve estetike s našim Mrletom iz Leta 3).
Među otpuštenima je i Dora Klindžić, hrvatska astrofizičarka i autorica znanstvenofantastičnih kratkih priča i interaktivne fikcije. Klindžić je svoj kratki rad u studiju usporedila s "rođenjem u Jugoslaviji 90-ih: propustio si feštu i doživio samo krvoproliće"
U igri uopće nema klasične "akcije". Umjesto toga, pričate sa sijasetom živopisnih likova iz sirotinjske četvrti Martinaise, vodite službenu istragu o ubojstvu plaćenika, a upoznajete i fascinantni društveni i politički kontekst tog svijeta, polako raspetljavajući klupko ne samo ubojstva nego i zamršenih društveno-političkih odnosa, uočavajući detalje i nijanse koje vam pomažu da postepeno počnete shvaćati kako svijet oko vas "diše" i funkcionira. Umjesto brzih refleksa i vratolomija koje zahtijevaju klasične igre, ovdje će vam trebati jedna jedina vještina – čitanje s razumijevanjem. U "Disco Elysiumu" ima više teksta nego u tradicionalnom romanu.
Kurvitz i ostali autori kažu da je njihovo razumijevanje dijalektičkog materijalizma u velikoj mjeri utjecalo na smišljanje povijesti u svijetu "Disco Elysiuma". Materijalistička analiza i kritika podupiru i uokviruju cijelu igru kroz poticanje igrača da obraća pozornost na materijalne uvjete, društvene okolnosti i politički život. Upoznajemo bogatu društvenu, političku i ekonomsku povijest Revachola. Povijest se shvaća kao povijest klasnih borbi. Komunizam je pokušao stvoriti bolji svijet za sve, ali nije uspio, a otad je svaka referenca na propalu revoluciju prožeta tihom sjetom. Čitava igra protkana je nostalgijom za revolucijom i izrazitim osjećajem očaja nad životom u kapitalističkoj distopiji.
Osim rješavanja ubojstva, igrač se bavi i fascinantnim side questovima (avanturama), poput radničkog samoorganiziranja i "lutanja ulicama u potrazi za komunistima", zaštite siromašnog umirućeg ribarskog sela od izgradnje korporativnog stambenog kompleksa, pomaganja znanstveniku da nađe tajanstveni kriptid i grupici rejvera da uspostave underground klub u napuštenoj crkvi... Igra ima elemente fantasyja i znanstvene fantastike, ali umjesto zmajeva, vitezova, mačeva i heroja, tu su likovi poput ostarjelog dezertera i komunističkog idealista, grafitera koji se ruga policiji, malog huligana koji vrijeđa sve oko sebe i baca kamenje na truplo, postarije žene s bronhitisom koja čisti hodnike sirotinjskog stambenog kompleksa, vozačice kamiona i dilerice, mladog člana komunističkog književnog kluba...
Kroz igru vas vodi unutarnji monolog, ovisno o skillovima koje unaprjeđujete, kao i političkoj opredijeljenosti koju također gradite tijekom igranja. "Disco Elysium" upotrebljava mehanizam skillova ili vještina, od kojih svaka ima svoj "glas", ubacuje se sugestijama, zapažanjima, mišljenjima ili fiks-idejama, svađa se s ostalima, a vi birate koju ćete poslušati. Vještine otvaraju i mogućnosti za specifične dijaloge. Kroz razgovore formirate i svoje političko opredjeljenje. Kada odaberete dovoljno opcija dijaloga koje odgovaraju jednoj od ideologija u igri, možete postati komunist, ultraliberal, moralist ili fašist. "Kabinet misli" je mehanika kroz koju, ovisno o vašim izborima u igri, internalizirate stavove koji funkcioniraju i kao svojevrsna "nagrada", odnosno donose neke dodatne bonuse u određenim vještinama. Primjerice, "Diploma iz umjetnosti" vas čini nesnosnim snobom (popratni tekst kaže, u tipično ironičnom stilu: "Umjetnički policajac. Ništa mu nije dovoljno dobro. Sve je *sranje*. Morate upotrijebiti armadu pridjeva da biste opisali i ponizili prosječnost djela i vizualnih institucija oko sebe. Stvarno *savijate* taj kritični mišić. Sve dok rječnik za kažnjavanje prosječnosti ne postane druga priroda"), a možete internalizirati i "mazovijansku socijalnu ekonomiju" (Karl Mazov je spoj Marxa i Lenjina i navodi se kao otac znanstvenog komunizma) i druge vrijednosne sustave.
"Disco Elysium" je ubrzo nakon izlaska 2019. stekao kultni status, a danas na mnogim listama najboljih igara svih vremena zauzima prvo mjesto. Fanovi su se veselili i glasinama o nastavku. No onda je krajem 2022. ZA/UM dobio nove većinske dioničare, koji su potom ubrzo otpustili Kurvitza i još dvoje ključnih kreatora, spisateljicu Helen Hindpere i umjetnika Aleksandra Rostova, koji tvrde da su im oteli tvrtku, dok članovi novog menadžmenta uzvraćaju optužbama za poticanje toksičnog radnog okruženja i financijske malverzacije, pa tako i za namjeru krađe intelektualnog vlasništva. "Iščupali su mi dušu", komentirao je Kurvitz čitav slučaj u prošlogodišnjem intervjuu za Jacobin.
Kako smo naveli na početku teksta, u veljači ove godine stiže vijest da ZA/UM otpušta 24 radnika, uključujući i Arga Tuulika, posljednjeg preostalog zaposlenika koji je radio kao scenarist na originalnom "Disco Elysiumu". Među otpuštenima je i Dora Klindžić, hrvatska astrofizičarka i autorica znanstvenofantastičnih kratkih priča i interaktivne fikcije. Klindžić je svoj kratki rad u studiju usporedila s "rođenjem u Jugoslaviji 90-ih: propustio si feštu i doživio samo krvoproliće". I Tuulik i Klindžić kažu da je ZA/UM pretvoren u studio u kojem je prioritet vlasništvo, a ne umjetnost, kako prenosi portal Game Developer. Zbog cijele situacije, fanovi će možda morati prihvatiti da neće dočekati nastavak "Disca", no Kurvitz kaže da i dalje ima puno novih ideja i da radi na novim stvarima. One se možda neće odvijati u svijetu "Disco Elysiuma", ali bi mogle nastaviti propitivati konvencije i izvrtati naše predrasude o tome što računalne igre mogu i trebaju biti.
