Vlada Andreja Plenkovića ovih je dana najavila da će se tokom nove, 2024. godine baciti na izmjene niza zakona. Pored onih kojima se regulira tržište rada te resor pravosuđa, na redu za remont je, ako vladajuće u tome ne ometu nadolazeći izbori, i Zakon o strancima. Iz Božinovićevog Ministarstva unutarnjih poslova najavljuju da će novom verzijom tog akta dodatno relaksirati proceduru izdavanja radnih dozvola i boravak stranaca u Hrvatskoj. Naglasak će biti, poručuju iz MUP-a, na osiguranju kvalificirane strane radne snage "koja će doprinijeti konkurentnosti hrvatskog gospodarstva, njegovu rastu i razvoju", ne otkrivajući pritom što će biti s člankom 5. postojeće verzije Zakona.
Prije negoli dobije dozvolu za privremeni ili stalni boravak u Hrvatskoj, stranac, naime, prolazi sigurnosnu provjeru kojom pripadnici Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) na zahtjev MUP-a utvrđuju predstavljaju li on ili ona opasnost za javni poredak i nacionalnu sigurnost. Isto vrijedi za osobe koje se primaju u hrvatsko državljanstvo ili čekaju na odobrenje međunarodne zaštite. I tu ne bi bilo ništa sporno da spomenutom odredbom postojećeg Zakona o strancima među ostalim nije pripisano da će se u odluci kojom se odbija ili prestaje boravak strancu ili ga se pak protjeruje iz zemlje navesti "zakonska odredba te oni podaci čije otkrivanje ne bi moglo ugroziti interese nacionalne sigurnosti".
To u praksi znači da stranac može biti proglašen državnim neprijateljem, potencijalnim teroristom, a da s razlozima i klasificiranim podacima na temelju kojih je SOA donijela takav zaključak neće biti upoznat on, ni odvjetnik koji ga brani pred sudom, ni MUP koji mu je izdao takvo rješenje. Tako propisano postupanje, upozoravaju već godinama aktivisti udruga civilnog društva, dovodi do nezakonitosti i arbitrarnih postupanja državnih tijela, što u konačnici rezultira povredama ljudskih prava.
Kako smo pisali u prošlom broju Novosti, u jednom takvom slučaju sud u Strasbourgu nedavno je presudio u korist Fadila Seferovića. Nakon gotovo 20 godina života u Hrvatskoj, Seferović je iz nje 2015. protjeran jer je u postupku za stjecanje državljanstva proglašen prijetnjom za nacionalnu sigurnost, a mišljenje SOA-e, na temelju kojeg je nastao takav zaključak, do danas mu nije obrazloženo pa nije mogao ni "primjereno izložiti svoje argumente tijekom sudskog postupka".
Neobrazložena rješenja MUP-a ranijih su godina uručivana dijelu Srba povratnika. Takva praksa se tokom 2017. često primjenjivala na izbjeglice iz Sirije i Iraka, a od od rata u Ukrajini i na dio tražitelja azila porijeklom iz Ruske Federacije
"Prema domaćem pravu, klasificirano mišljenje SOA-e dano u postupku za stjecanje državljanstva i tajni dokument koji je naknadno dostavljen policiji i koji je poslužio kao osnova za prestanak boravka podnositelja u Hrvatskoj te za protjerivanje, nisu morali sadržavati razloge. Niti jedan od tih dokumenata nije bio dostupan podnositelju zahtjeva u niti jednoj fazi postupka, jer se radilo o klasificiranim dokumentima koje je mogao deklasificirati samo njihov vlasnik. Stoga je pravo podnositelja zahtjeva da bude obaviješten o činjenicama na kojima su se temeljile odluke domaćih vlasti bilo značajno ograničeno", stoji u presudi Europskog suda za ljudska prava. Pored toga, klasificirane dokumente nisu preispitivali ni zagrebački Upravni sud ni Visoki upravni sud pred kojima je Seferović uložio žalbe na odluke o protjerivanju, iako su po zakonu imali tu mogućnost, kao i uvid u klasificirane podatke, već su bespogovorno prihvatili SOA-inu procjenu.
Negativna i neobrazložena rješenja MUP-a, u kojima se redovno navode formulacije kao što su "razlozi nepoštivanja pravnog poretka", "razlozi nacionalne sigurnosti" ili "sigurnosne zapreke" proizašle iz "klasificiranih podataka drugog državnog tijela" ranijih su godina uručivani dijelu Srba povratnika, koji su u Hrvatskoj pokušali ostvariti prava, prije svega na državljanstvo. S promjenom geopolitičke situacije i porastom broja migranata s područja Bliskog istoka i sjeverne Afrike, takva praksa se tokom 2017. često primjenjivala na izbjeglice iz Sirije i Iraka. Od početka rata u Ukrajini primjenjuje se na tražitelje azila porijeklom iz Ruske Federacije, a od lani i na dio stranih radnika, osobe palestinskog porijekla te one iz drugih arapskih država koje su propalestinski orijentirane.
Udruge Centar za mirovne studije (CMS) i Are You Syrious? (AYS) od početka travnja pa do sredine srpnja 2017. evidentirale su ukupno 57 osoba, od čega 14 djece, kojima je pod obrazloženjem kako predstavljaju sigurnosnu prijetnju odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu, kao i stjecanje statusa državljanstva, stalnog ili privremenog boravka za dio stranca koji od ranije žive, rade i imaju obitelji u Hrvatskoj. Broj takvih negativnih odluka temeljen na neobrazloženom mišljenju SOA-e bio je čak sedam puta veći od broja pozitivnih, a odbijenice su postale sumnjive onog momenta kada su uručene nepokretnoj majci i troje njezine maloljetne djece. Ili pak ljudima koji su godinama radili kao prevoditelji u državnim službama, neki od njih čak i za policiju, što podrazumijeva da su vjerojatno već prošli neki oblik provjere. U rješenjima koja su dobivali od MUP-a u pravilu se pojavljivala ista rečenica: "Na temelju klasificiranih podataka označenih stupnjem tajnosti 'ograničeno', utvrđuje (se) da postoje zapreke za pozitivnim rješavanjem zahtjeva".
Dio njih potom je napustio Hrvatsku, a zabilježeno je da je jedan tražitelj međunarodne zaštite u zagrebačkom prihvatilištu Porin pokušao samoubojstvo zbog dugog razdoblja čekanja i vala negativnih rješenja temeljenih na mišljenju SOA-e. Onima koji su pravdu odlučili istjerati sudskim putem, upravni sudovi u pravilu su poništavali ranija negativna rješenja i potom slučajeve vraćali na ponovno odlučivanje MUP-u.
Novosti su u posjedu presude od 20. srpnja 2017. kojom je zagrebački Upravni sud u slučaju izbjeglice iz Sirije poništio negativno MUP-ovo rješenje, u istom navratu iskoristio svoju ovlast za dodjeljivanje međunarodne zaštite i tužitelju odobrio azil u Hrvatskoj. "Sud je 16. lipnja 2017. izvršio uvid u klasificirane podatke Sigurnosno-obavještajne agencije na temelju kojih je doneseno osporeno rješenje i utvrdio da u spisu SOA-e koji je dostavljen sudu na uvid nema dokaza ni indicija niti bilo kakvih naznaka o postojanju razloga za isključenje azila u odnosu na tužitelja", piše u presudi.
Iz CMS-a i AYS-a tada su isticali kako smatraju da postoji vidljiva i planirana politika obeshrabrivanja prema tražiteljima azila koju provodi država. Nakon što su s takvim podacima upoznali relevantna domaća i međunarodna tijela, broj problematičnih postupanja je smanjen.
Broj negativnih odluka temeljen na neobrazloženom mišljenju SOA-e 2017. bio je čak sedam puta veći od broja pozitivnih, a odbijenice su postale sumnjive kada su uručene nepokretnoj majci i njezinoj maloljetnoj djeci. Ili pak ljudima koji su godinama radili kao prevoditelji, neki čak i za policiju
Prema informacijama kojima raspolažu Novosti, broj negativnih rješenja temeljenih na tzv. sigurnosnim preprekama ponovno je porastao od početka rata u Ukrajini i dolaska prvih izbjeglica koje posjeduju državljanstvo Ruske Federacije, većinom čečenskog porijekla. Pritom im se negativna rješenja koja podrazumijevaju ograničenje kretanja dodjeljuju odmah po dolasku u Hrvatsku, a na temelju njih ih se umjesto u centar otvorenog tipa kakav je zagrebački Porin, najčešće zatvora u prihvatilište Ježevo. Etiketa prijetnje koju im dodjeljuje SOA potom ih prati i u kasnijim postupcima kao što je onaj za dodjelu međunarodne zaštite.
- Problematično postupanje SOA-e tijekom 2023. godine postalo je posebice očito u postupanju prema tražiteljima azila iz Ruske Federacije. U slučaju koji se ticao tražitelja azila kojem je azil odbijen na temelju ocjene SOA-e da predstavlja prijetnju za nacionalnu sigurnost, Upravni sud je utvrdio kako je to bilo neosnovano. Nakon više od šest mjeseci neopravdane detencije i odugovlačenja postupka, Upravni sud je uvidom u klasificirane podatke SOA-e utvrdio kako spis ne sadrži dokaze ni indicije, ni bilo kakve naznake za isključenje azila - govori Sara Kekuš iz CMS-a.
- Iako vidimo da brojnost negativnih ocjena SOA-e nije na razini kakva je bila 2017., od prošle godine ponovno svjedočimo porastu broja takvih odluka. Zabrinjava nas što primjećujemo da se one osim u kontekstu tražitelja azila koriste i prilikom neproduljenja dozvola za boravak dijelu stranih radnika, a odnedavno i prema osobama palestinskog porijekla ili pak onih iz drugih arapskih država, a koji su propalestinski orijentirani. Ne dovodeći u pitanje potrebu države da provodi sigurnosne provjere zbog zaštite vlastite nacionalne sigurnosti, politički interesi Hrvatske ne smiju na arbitraran način ugrožavati sigurnost i boravak osoba koje žive i rade tu - dodaje Kekuš.
Svojevremeno su prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti spomenutog članka 5. Zakona o strancima i članka 41. Zakona o sigurnosnim provjerama – kojim je pripisano da "kad je riječ o sigurnosnim provjerama za strance koji će boraviti ili borave u RH i za osobe koje se primaju u hrvatsko državljanstvo, nadležna sigurnosno-obavještajna agencija dostavlja podnositelju zahtjeva samo mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke" – podnijeli bivši pučki pravobranitelj Jurica Malčić i sudac zagrebačkog Upravnog suda Ante Drezga.
U odluci donesenoj 24. lipnja 2020. većina sudaca Ustavnog suda prihvatila je njihovo stajalište da osporavana zakonska mjera uskrate obrazloženja ugroze nacionalne sigurnosti predstavlja zakonsko ograničenje temeljnog prava na učinkovitu pravnu, odnosno sudsku zaštitu stranaca. Međutim, kako je Ustavom dopušteno ograničenje prava i sloboda "da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, moral i zdravlje" i propisano da takvo ograničenje mora biti "razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju", ustavni suci ocijenili su da ne postoje razlozi za ukidanje navedenih zakonskih odredbi. "Ustavni sud naglašava kako nema sumnje da cilj zaštite nacionalne sigurnosti predstavlja legitimni interes državne vlasti", piše u odluci kojoj je priloženo očitovanje Vlade.
"Otkrivanje svih ili većeg dijela klasificiranih podataka iz sigurnosne provjere ozbiljno bi naštetilo ili čak onemogućilo djelovanje i izvršavanje zadaća SOA-e u obavljanju poslova iz zakonom određenog djelokruga... U praksi, rješenja o odbijanju ulaska i rješenja o protjerivanju zbog razloga nacionalne sigurnosti donose se vrlo rijetko, gotovo uvijek iz razloga povezanosti stranca s terorističkim aktivnostima. Iz svima razumljivih razloga, u obrazloženju takvog rješenja ova saznanja ne mogu se i ne smiju iznositi", poručili su tada iz Vlade.
Podsjećajući na slučaj policajca Zlatka Štulca, koji je 2018. upravo pred Ustavnim sudom, i to nakon što mu je na temelju negativnog mišljenje SOA-a uskraćen certifikat za pristup tajnim podacima, uspio dokazati da mu je u tom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje, te onaj Slavice Garac, sutkinja Županijskog suda u Zagrebu, koja je dvaput na Ustavnom sudu rušila odluke Državnog sudbenog vijeća jer je zbog izvješća SOA-e nisu imenovali sutkinjom Vrhovnog suda, ustavni suci Andrej Abramović i Lovorka Kušan u zajedničkom izdvojenom mišljenju istaknuli su kako Ustavni sud za državljane RH postavlja standarde više od onih predviđenih zakonom.
"Ono što smatramo nedopustivim je da stranac u Republici Hrvatskoj ima lošiji položaj pred sudom samo zato što je – stranac. Stranci na koje se odnose osporeni propisi nisu realizirani zločinci. U tom slučaju bi ih ili procesuiralo naše, domaće pravosuđe, ili bismo ih izručili stranom pravosuđu koje izručenje traži. Stranci na koje se odnose osporeni propisi nisu čak niti potencijalni zločinci, jer bi se inače nadzorom njih i njihovih kontakata puno efikasnije otklonila ugroza za RH nego što se to čini njihovim eksponiranjem (tj. davanjem do znanja da su sumnjivi)", napisali su Abramović i Kušan.
Istaknuli su kako postupak pred državnim tijelima i pred sudom ne smije biti predstava, ni puko zadovoljavanje forme, nego da apsolutno mora biti jednak prema svima.
"Primjenom osporenih zakonskih odredaba stranac se od subjekta upravnog postupka i upravnog spora pretvara u njihov objekt. Postupak se ne vodi 'po njemu' nego 'o njemu', a time se i mogućnost njegovog sudjelovanja u istom svodi na puku, praznu formu. Kako se žaliti Povjerenstvu za žalbe (tijelo koje odlučuje o žalbama na rješenja o odobrenjima ili prestanku privremenog boravka, op. a.), kad ne znaš na što se žališ? Kako pisati upravnu tužbu, ili žalbu na presudu? Kako uopće dokazivati u postupku, kad nije poznato koje se činjenice za postupak smatraju relevantnima? To je kafkijanska pozicija, koja jamči neuspjeh u postupku, izričito protivna odredbama čl. 18. i 19. Ustava RH", dodalo je dvoje sudaca.
"Iluzija da će Povjerenstvo za žalbe, odnosno upravni sudovi sami moći zaštititi ustavna i zakonska prava stranke tj. stranca bez znanja o činjenicama koje po prirodi stvari samo stranka tj. stranac može znati, ostat će upravo to – samo iluzija", zaključili su Andrej Abramović i Lovorka Kušan.
