Nakon niza drugih istaknutih kulturnih radnika – čije preporuke možete pročitati ovdje – Novosti su za izbor knjiga, stripova, filmova i muzike s kojima možete lakše preboljeti aktualni nedostatak društvenih događaja zamolile višestruko nagrađivanu pjesnikinju Moniku Herceg:

‘Knjiga xyz koja ozlojađeno (sreća jer prvi put ikad pišem ovu riječ) sjedi na krevetu i probija prostor vrijeme : I kad ćeš me zbilja uzeti čitati?

Ja koja trči prema vrisku, smijehu, neispavana uobičajeno: Mislim da neću opet stići barem mjesec dana. Prije deset dana počela sam čitati jednu Kiševu priču…

Knjiga xy koja se nestrpljivo pretvara u jednu crnu rupicu i već je pojela vlastitu z koordinatu: Onu od desetak stranica? To si mi rekla i prošli mjesec. Opet me zanemaruješ…

Ja koja sjedim na ušima, ili uši sjede na meni, ili ništa od navedenog jer ne razlikujem više što je dan, a što tjedan: Da.

Knjiga x odlučna u daljnjem uništavanju prostor-vremena i u namjeri da otputuje u neko bolje vrijeme: Znači, ti i ja iduće godine. A dobro, nije da si inače išta brža. Daj samo pokušaj barem biti dobro. Plači ako ti se plače. Ne gutaj. Lako za mene.

Ja koja uzimam tu i tamo jastuk pa u njega vrištim: .

Rekla bih prvo se sebi, a onda svima: budite topli, otvoreni, smjestite se u jedan udah ili vrisak, ako ne možete nigdje drugdje i barem pustite jednu pjesmu (meni uvijek pomogne ‘The Book of Love’ Magnetic Fieldsa, ili ‘The Origin of Love’ iz mjuzikla ‘Headvig and the Angry Inch’) koja vas može utješiti. Dok mislim što me smekšava i učvršćuje u isto vrijeme, pada mi na pamet poezija Oceana Vounga koju puno čitam u zadnje vrijeme (koliko ide s (ne) vremenom) i jedna pjesma u kojoj kaže ‘Don’t be afraid, the gunfire/ is only the sound of people/ trying to live a little longer. Ocean. Ocean,/get up. The most beautiful part of your body/ is where it’s headed. & remember,/ loneliness is still time spent/ with the world.‘

Proljeće je bez daljnjega krenulo dalje nakon kratkotrajne zabune sa snijegom, eksplozija cvijeta vani je započela svakodnevni teror, razlistalo se i poziva, priziva. Ipak, sjetim se Pogačarevih stihova ‘Nije to nikakvo proljeće./ samo se cvijeće izvija tupo iz svojih čašica/ i pčele pjevaju linoleum i tepih vjetra’. Mnogi su već zgnječeni samoćom, neki s poslom kojeg od doma možda ima i više nego na poslu. S još jedne strane, s poslom koji se obavlja od doma, djecom koju se hendla u isto vrijeme, mnogima ostaje premalo vremena i za duboko disanje. Pa možda bi bilo dobro popis podijeliti na one koji će se moći nositi s velikim knjigama i kojima trebaju kraća putovanja kako bi došlo malo svjetla. Jer često nam trebaju male doze svakodnevnog lijeka. Nekome pjesma, nekome oblak, nekome miris jorgovana.

Popis za one koji traže neka dulja putovanja:

Tu je zasigurno Krasznahorkai. Njegove knjige su teško prohodne, na mjestima sam se vraćala i nekoliko puta u čitanje. To je sporo čitanje, ali ono što se dobiva natrag daleko je više od vremena koje se da tim knjigama. Sjećam se kad sam uletila M. oduševljena u sobu i rekla da ovako uzbuđena nisam dugo bila oko čitanja.

Jednako tako, dugo me neka knjiga nije nasmijala i dirnula kao ‘Ljeto bez muškarca’ Siri Hustvedt. Jedna od knjiga koje su me iznenadile i u kojima sam baš uživala bile su i ‘Sušno doba’ Gabriele Babnik i ‘Marx i lutka’ Maryam Madjidi.

Olga Tokarczuk. Osim što bi recentna Nobelova nagrada trebala biti dobar nagovor za čitanje, možda treba i još jednom reći kako žena sjajno piše.

Meni divna i velika Arundhati Roy. Sjećam se kako sam tulila čitajući je prvi puta, sjećam se kad sam kupila ‘Boga malih stvari’ na Interliberu (štand je bio odmah na početku paviljona), a zaklela bih se i da se nakon trinaest godina ipak sjećam i lica tog čovjeka i kako mi je oduševljeno pričao o tome koliko ću plakati uz tu knjigu, a ja sam bila sretna jer sam mogla zadržati tu tajnu da čak i kao sedamnaestogodišnjakinja sa školom u posjeti velikom the gradu ipak to znam; sjećam se i gdje je ostala i mojih mislih svih ovih godina na nju i tješenja da je dobro da je ostala na mjestu kojem možda može pomoći koliko je pomagala meni, i koliko je često potražim po antikvarijatima, opet. I ne nalazim. Takva je to knjiga. Sreće kad je izašla opet, kod drugog izdavača. Pa nova knjiga njena!

Popis za one koji žele manje zalogaje:

Strip ‘Svagdanja borba’. Forma omogućuje da i rasute glave trčite po tim stranicama, zabavit ćete se, nasmijati, rasplakati i zagrliti one koje volite. Potom ćete se vratiti pročitati tu knjigu još jednom. Čitajte i ‘Persopolis’. Ili pogledajte. Film je divna (ovoga puta zaista) adaptacija stripa. Odmah mi je na pamet pao i ‘Waking life’. ‘How’s moving castle’. Ako smo već krenuli prema filmovima, odmah mi dolazi ‘Eternitiy and a Day’. ‘Guliver’ Zdenka Bašića, divan kratki animirani film. Pa ‘Man who planted trees’.

Ima i ta jedna sjajna malena knjiga ‘Kupit ćemo pjesnika’ Afonsa Cruza, pa da citiram:

‘Pjesnik je govorio kako stihovi oslobađaju stvari. Jer kad shvatimo poeziju kamena, oslobađamo kamen njegove ‘kamentiosti’. Sve spašavamo ljepotom. Sve spašavamo pjesmama. Kad pogledamo mrtvu granu, ona procvjeta. Samo je zaboravila tko je.’

Ništa, zaista, beskorisnije i ljepše od poezije! I zato, dok možete, pogledajte koju zbirku pjesama, prije nego budete morali nabavljati žive pjesnike kao dio prastarog svijeta u kojem su postojale takve neprofitabilne, samo lijepe stvari poput poezije. Mnogo se knjiga poezije, ali i proze nalazi na sajtu ‘Besplatne elektroničke knjige’. Začiniti poezijom prije sna naporan dan tako je moguće s nekoliko klikova.

Ovdje prilažem linkove na neke:

‘Crnu pokrajinu’ Marka Pogačara

‘Kućna pravila’ Olje Savičević Ivančević

‘Postanak ptica’ Ane Brnardić

Ovih dana ja nosam uokolo i Salingerove priče. Nosam i Kiša. Razgovaram s njima. Puno i s Anne Carson, Ingeborg Bachmann. Ako ih i ne stižem čitati, rečenica dvije tu i tamo utješi me, kao i njihova prisutnost. Zapravo sam smiješna, nosam hrpice po kući kao da u svakom trenutku mogu otvoriti desetak knjiga, iako možda uspijem otvoriti jednu na nekoliko minuta, lakše mi je ako su uz mene. Padaju mi na pamet još neki divni autori koji se lako zagrizu, i u manjim komadima: Lejla Kalamujić, Rumena Bužarovska. Max Porter - njegova ‘Tuga je pernata stvar’ je jedna također sjajna, malena knjiga.

Na stranicama MAMA Zagreb (Multimedijalni institut) možete naći i downloadati sjajne knjige Didiera Eribona i Espija Tomičića.

Kod Eribona čitajte o klasnom sramu, a Espija (prva knjiga, drama ‘Love is your king’) čitajte da plačete, da volite, da suosjećate, da se rastavite i onda opet malo sastavite. Jer inače, zbilja, čemu sve to, sve ovo, ako nas nešto ne može potresti, natjerati nas da se proširimo i narastemo, barem malo?

Sufjan Stevens, Jens Lekman, Neko Case. Prije koronarnog zapleta, neko vrijeme sam na repeatu imala ‘69 Love Songs’ Magnetic Fieldsa, a moja sposobnost da ponavljam nešto dok se ne ukiseli u ušima M. je izluđivala. Belle and Sebastian. Jutros sam fino oplakala doduše i na par pjesama Sun Kill Moon. Starije pjesme Regine Spektor. M. mi je rekao da moramo pogledati opet i ‘Fantastic Mr. Foxa’, eto još jedne sjajne ideje! Ja bih rekla slušajte i The Marshmallow Notebooks. A onda se sjetih i da ne zaboravite na ‘Blizinu svega’ (A.Z. Stolica)!

Da završimo, evo jedan citat iz pjesme ‘Ženi koja se igra’ iz nove zbirke Olje Savičević Ivančević ‘Divlje i tvoje’ koja uskoro izlazi: ‘Tvoje su noge da te vode/ Putem kojim je jučer prolazila ljubav/ Razvratna i nježna/ A ruke da ljubav zgrabe i pruže/ Kad sve pogrubi, kad se svijet smežura/ Neka jagodice tvojih prstiju ostanu meke/

I tvoje lice neka bude izljubljeno/’.

Dok piskaram, slušam već gore spomenuti The Origin of Love i eto ‘Knjige koja je nadišla svoje tijelo od papira’ iz dimenzije u kojoj je drveće hodajuće, ljudi se drže nogama za nebo, i je počelo neko Star Trek vrijeme. Prvo mi kaže što je problem u našoj ideji kvantne gravitacije, a onda i: ‘Zajebite i knjige ako treba, ništa od nas neće pobjeći, samo se volite, i sebe i druge’.