KOMPETITIVNOST; pojam kojega nasljeđujemo iz latinskog competere (nadmetati se, natjecati se), a u suvremeno doba njime se označavaju odnosi konkurencije, suparništva, stalnog takmičenja i usporedbe s drugima te posljedične tendencije da se bude bolji, uspješniji od drugih. Kompetitivnost je nulta točka kapitalizma, njegovo ultimativno obilježje i važan pogonski mehanizam pri kreiranju novih društvenih vrijednosti kroz tranziciju. U tom je smislu kompetitivnost u dubokoj suprotnosti sa suradništvom i solidarnošću, zapravo je njihov antipod.
Umjesto ‘starih’ socijalnih vrijednosti kolektivističkog tipa, oblikâ povezivanja vođenih motivacijom za participaciju u društvenoj zajednici i za zajednicu, spremnosti na dijeljenje i slično, logika kompetitivnosti forsira radikalni individualizam, samodostatnost, osobno interesdžijske kalkulacije, karijerni probitak i uspjeh, često i makijavelistički, po svaku cijenu. Kompetitivnost je model koji promiče matricu permanentne ‘tržišne utakmice’ u kojoj su svi i svatko, u odnosu na druge iz srodnih branši, konkurentski ponuditelji proizvoda ili usluga te promovira logiku poslovnog, tržišnog uloga, navodne spremnosti da se bez odlaganja preuzmu rizici.
Tranzicijska će društva liberalnog kapitalizma i demokracije prionuti oblikovanju mladih generacija u duhu kompetitivnosti na načine koji su tako tipični za totalitarne ideologije. Pa će, primjerice, stara literatura dobiti nove interpretacijske okvire. Na tom će tragu nove politike školske lektire definirati navodno ispravne ključeve za poželjna čitanja, razumijevanja i tumačenja. Ilustracije radi, čuveni nosivi motiv lijepe knjige ‘Vlak u snijegu’ Mate Lovraka – ‘kad se male ruke slože, sve se može, sve se može’ – sada je u udžbeničkim priručnicima prikladno opremljen problemskim pitanjima karakterističnim za tranziciju i ideološki dril malih tranzicijskih osnovnoškolaca: tko je od likova u romanu pokazao najviše poduzetničke inovativnosti i liderskih kapaciteta pri rješavanju problema u kojemu su se osobe iz priče zatekle (zapeli su u snježnoj mećavi)?
Kada se ti školarci uskoro propnu do studentskog uzrasta, uzmimo banalan primjer, neće ih se više ni trebati nadzirati prilikom pisanja studentskih ispita, odnosno sprječavati mogućnost prepisivanja jednih od drugih. Vrijednosno oblikovani u duhu kompetitivnosti i ideologije izvrsnosti, oni će već dobro znati da vlastito znanje ne treba uzaludno, štoviše besplatno!, dijeliti s drugima jer neuspjeh drugoga otvara prostor za vlastiti probitak i obratno. Drugi je/su konkurencija, ništa više i ništa manje. Time kompetitivnost nastupa s čistih polazišta neoliberalne kapitalističke hegemonije današnjice, servira se kao zdravorazumska vrijednost i samopodrazumijevajuće načelo društvenih odnosa.
