Tribinom "Kulturna kartografija grada: centar i periferija kulturne proizvodnje" 24. siječnja u KIC-u ste započeli niz panela, filmskih projekcija i umjetničkih akcija pod naslovom Kulturna infrastruktura zajednice. Što je cilj tog projekta?
Gradski ured za kulturu prošle je godine prvi puta raspisao javni poziv za program Kultura i umjetnost u zajednici, a mi smo kao odgovor na taj poziv odlučili problematizirati funkcioniranje kulturne proizvodnje u Zagrebu, da ne ispadne da trebamo samo malo više ulja u tom stroju da bude bolje podmazan. Želimo promisliti temeljne probleme u kulturnoj proizvodnji ovoga grada, počevši od lokacija i zgrada koje nam za to trebaju, ali su nam jako važne i teme odnosa institucionalne i neinstitucionalne kulture i neravnopravnosti s obzirom na to da se neinstitucionalna kultura zadnjih godina doslovno bori za život, točnije rečeno od Hasanbegovićevog ministrovanja. Treba vidjeti kako ponekad i prilično sterilne institucije mogu postati nova kulturna žarišta u gradu, kako mogu udomiti udruge i zajednički planirati programe.
Svaki panel prate i projekcije filmova. Kako ste osmislili taj dio programa?
Kulturno-umjetnički program je tu da ilustrira neke teme, ali i da vidimo u odabranim filmovima, koji govore o evropskim i američkim gradovima, primjere oživljavanja javnih prostora koji su nekada pripadali, recimo, industrijskoj baštini, odnosno primjere oživljavanja prostora za samu zajednicu. Naš dvokolosječni plan je da uz diskurzivni dio u koji su uključeni relevantni govornici, umjetnici, kustosi, kulturni menadžeri imamo i ilustraciju o tome što se slično drugdje već dogodilo.
Koje su teme sljedećih izdanja Kulturne infrastrukture u zajednici?
U veljači će nam tema biti gradski kulturni centri i odnosi s neinstitucionalnom kulturom jer želimo promisliti o mogućim integracijama ta dva sektora. U ožujku ćemo se baviti kvartovskim organiziranjem odozdo, odnosno organiziranjem građanske deliberacije pa ćemo analizirati i neke kulturne, političke i javne inicijative da vidimo kako možemo osnažiti lokalno organiziranje koje bi pomoglo i umjetnicima i građanima da na neki način otvore granice i prostore, sve do gradske hijerarhije. U travnju, kada neposredno prije početka ovogodišnjeg Subversive Festivala završavamo ovaj ciklus, otvaramo za nas krucijalnu temu, a to je kako konstruirati, izgraditi i posredovati neke nove oblike javnosti i publike s obzirom na to da je ona već dugo fragmentirana u raznim nišama. Bez obzira na to radi li se o kulturno-umjetničkim sadržajima ili kritičkim panelima uvijek nedostaje publika, odnosno uglavnom se odazove podjednak broj ljudi koji je određen unaprijed definiranim prijateljskim krugovima. Želimo otkriti gdje je kritička javnost, odnosno koji bi bili javni prostori u kojima bi se oni mogli okupiti, a dosad su bili teritorijalno ili socijalno fragmentirani. Riječ je zapravo o tome da se paralelno promisli o modelima okupljanja publike, koja je razvedena kao ogromni arhipelag, i uvjetima da se to desi.
