"Normalni ljudi" su ljubić koji već od prvih stranica potiče marksističko uzbuđenje. Marianne i Connell se u školi prave da se ne poznaju. Da se ne poznaju dobro. Marianne živi u bijeloj vili s kolnim prilazom. Connellova mama je čistačica. To je ono što se zna u školi. Ono što se ne zna jest da Connell dolazi autom po mamu kada čisti kod Marianne. Zvoni na vrata bijele vile, pa zajedno s Marianne čeka mamu da završi s poslom. To između Connella i Marianne stvara poseban odnos. Odnos određen malom školskom tajnom i literarno sasvim obećavajućom klasnom asimetrijom.
U debitantskom romanu "Razgovori s prijateljima" Sally Rooney je svoju glavnu protagonisticu nazvala komunistkinjom: probleme koje je djevojka imala u katoličkoj irskoj školi objašnjavala je time što je ona komunistkinja. Sally Rooney (1991.) nije bila mnogo starija od svoje junakinje kada je pisala i objavila "Razgovore s prijateljima" (2017.). Roman je pričao priču o preljubničkoj vezi između "ekstremno mlade" 21-godišnje djevojke i oženjenog 32-godišnjeg muškarca. No nije se zbog ljubavi sasvim izgubilo glavu: u vrijeme dok su se u Irskoj još uvijek osjećale posljedice financijske krize, neke su stvari u romanu bile sasvim jasno politički definirane. Upečatljivi opisi seksa i fizičke privlačnosti imali su svoj društveni kontekst. Dok su Frances i Nick palili plahte, vani, kroz otvoren prozor, nazirao se prepoznatljiv kapitalistički svijet. Seks je bio toliko dobar da bi tijekom odnosa Frances često plakala; ali to, čini se, nije dovelo u pitanje njena komunistička uvjerenja.
Ljubić bezobrazno mlade irske spisateljice postao je euroatlantska senzacija, i među kritikom i među publikom. Slijedili su "Normalni ljudi" (2018.), a zatim serija snimljena prema njima. Reklo bi se: i prije svoje tridesete Sally Rooney je postala jednom od trenutačno najutjecajnijih književno-televizijskih osoba. "Normalni ljudi" imaju jasno postavljen socijalni kontekst. No psihološka dinamika likova komplicira klasno postavljen odnos. Klasno marginalizirani Connell u gimnaziji je sasvim dobro socijaliziran, a privilegirana Marianne socijalno je potpuno marginalizirana. Na sveučilištu stvari će se promijeniti, Connell će se boriti za stipendiju da bi mogao pokrivati troškove, a Marianne će na stipendiju uporno gledati "kao na pitanje osobnog osjećaja, a ne ekonomske činjenice". Dinamiku između ljubavnika sada će većinom određivati psihološki procesi između ljubavnika i u njima. "Oboma nam je promakla ideološka čistoća", kazat će Connell.
Ali ovo je vrlo dobro napisan roman. Marksističko uzbuđenje s prvih stranica romana s vremena na vrijeme i dalje će se pojavljivati. Marianne ima vilu u Italiji, Connell putuje Evropom s naprtnjačom: njemu je tek novac od stipendije svijet učinio stvarnim. Marianneini novi dečki bit će iz dobrostojećih obitelji. A par će se tek kad se razdvoji zapitati zašto nisu nikada razgovarali o tome da je Connellova mama slabo plaćena posluga u Marianneinoj obitelji.
Stavljamo naglasak na socijalni kontekst "Normalnih ljudi" da naglasimo finu podešenost romana Sally Rooney. Nije to sve što valja. Odnos između Marianne i Connella događa se između plahti, u dodirima kože, unutar krivih koraka: ali i ono što vidimo i čujemo kroz otvoren prozor ljubavničke sobe nosi svoja uzbuđenja.