>

novosti logo

Kultura Kultura
Piše Anja Kožul

Ljubav i muzika nemaju granice

Novosti na Rujanfestu, koji je usprkos napadima braniteljskih udruga zbog nastupa srpskih folk pjevača okupio preko 60.000 posjetitelja svih generacija: ‘To što je HVIDRA pisala bilo je totalno nepotrebno. Ovdje ima najviše mladih, a oni su neopterećeni i dobro da je tako’, poručuje Jadranka, profesorica hrvatskog

Salve uvreda, ruganja na društvenim mrežama i ostali kultur-rasistički ispadi na račun ovogodišnjeg programa Rujanfesta pokazali su da je zagrebačka javnost oko malo čega tako ujedinjena kao oko satanizacije srpskih estradnih radnika i radnica koji se smještaju u žanr turbofolka i srodne varijante. Dokoličari iz HVIDRA-e u priopćenju su tražili zabranu za izvođače koji nisu s hrvatskog podneblja, anonimusi su pucali preko tipkovnica, dok su neki muzički kritičari izražavali gnušanje i nerazumijevanje za muzički ukus običnog čovjeka. Festival na Bundeku pokazao se kao pogodna vreća za udaranje, što u orijentofobičnom okruženju zagledanom ka Zapadu važi za nekakvu legitimaciju urbanosti i progresivnosti. Organizatori festivala na kritike više ne odgovaraju, već se diče brojem posjetitelja, a on je premašio 60 tisuća u prva tri dana festivala.

Anita Tuček, organizatorica festivala, za Novosti je kratko prokomentirala logiku muzičkog programa. Ove godine su na prva tri dana Rujanfesta ravnopravno gostovali Željko Joksimović, Buba Corelli i Jala Brat, Miroslav Ilić, Seka Aleksić, Edo Maajka i Jole.

Vodili smo se isključivo popularnošću izvođača, gledali smo tko puni hrvatske arene i klubove. U svakom slučaju, ne želimo se baviti nacionalizmom – kaže Anita Tuček, organizatorica festivala

- Pokazali smo da glazba ne poznaje granice. Kada smo osmišljavali program za 2019. godinu, vodili smo se isključivo popularnošću izvođača, gledali smo tko puni hrvatske arene i klubove. U svakom slučaju, nismo i nećemo se baviti nacionalizmom i mjestom stanovanja izvođača - dala je do znanja Tuček.

U maniri pjevačice Ane Nikolić konstatirali smo ‘predubeđenja i doviđenja’ pa smo se u petak i subotu priključili onoj prezrenoj većini koja je došla po svoju porciju zabave za tričavih 35 kuna. Vašarski tip festivala za cijelu obitelj u svojoj ponudi ima sve: za djecu šećernu vunu i lunapark, za odrasle šarolik izbor piva i mesnih specijaliteta.

Iza glavne bine smješten je press centar u kojem s kolegama iz drugih redakcija čekamo izjave izvođača, točnije, čekalo se da dođe popularna atrakcija, dvojac iz Sarajeva – Buba Corelli i Jala Brat koji broje milionske preglede na YouTubeu. Njihova publika, mahom pubertetlije, uletjela je kao stampedo prema bini gdje se punih sat vremena strpljivo čekalo njihovo pojavljivanje. Pitali smo ih za godine, a cijeli prvi red odgovorio nam je ovako: 12, 13, 15, 14, 13, 16… Rekli su također da ih roditelji ne bi pustili da je koncert kasnije. ‘Mi smo još mali’, slatko se čulo negdje iz mase.

Izjave od Bube i Jale nismo uzeli, a sve i da smo htjeli, oni su novinarima posvetili svega pet minuta, dajući odgovore na nama nezanimljiva pitanja, primjerice: ‘Tko su Buba i Jala bez brade?’ Momci su se za ovaj nastup obukli u crno, od glave do pete bili su u markiranoj garderobi; Jala je nosio pancirku, a Buba debeli lanac i Versace pederušu oko vrata. Gledamo te stilizirane brade još malo, a onda organizator festivala Darko Tuček daje znak da momci moraju krenuti pa s njima utrčavamo na zadnji ulaz. Urlanje koje je tada uslijedilo bilo je nesnošljivo, a energija vrišteće i tu i tamo uplakane djece ne može se dovoljno dobro opisati – to je trebalo doživjeti. Doživjeli smo klecanje nogu i suze u očima, a da pritom i nismo neki fanovi. Momci su zatim skočili na binu i ludilo je počelo: trap rječnikom, dali su podosta fleksanja i gasiranja. O sadržaju njihovih tekstova deplasirano je govoriti jer osim par zabavnih lajnova, tu nema ništa za što bismo se mogli ozbiljnije uhvatiti. Poenta tih žanrovski trap-folk, a u suštini pop-numera i instant hitova, čisto je nabrijavanje mase na skakanje i blesiranje. I braća iz Sarajeva su u tome vrhunska. Mladi fotograf Leon koji stoji pored nas hvali nam se da poznaje Bubu i Jalu, a majica koju je obukao za njihov nastup poklonio mu je Jala osobno.

- Ma oni su jači od predsjednika. Slušam ih od prvog dana kad su još bili nepoznati, drago mi je da su uspjeli, evo, kao da sam ja! Imaju običaj poslije nastupa pozvati nekoliko novinara i fotografa na ručak sljedeći dan, baš su galantni. Stani tu pored mene pa ćemo vidjeti - na usluzi je mladi Leon.

Od ručka, odmah da kažemo, nije bilo ništa. Dobro su Jala, Buba i mi skupa s njima sačuvali živu glavu. Kad je nastup završio, njih je ispred čekao upaljen auto, a djeca su preko ograde, gazeći po svima, pohrlila za zvijezdama. Nabrijana publika bacala se na auto, gurala mobitele kroz prozor radeći live na Instagramu, a mi smo jedva dočekali da se malo odmorimo u press centru. Tamo se, međutim, događao after party. Petero prijatelja, četiri cure i dečko, pjevali su najnoviju pjesmu ‘Kamikaza’ koju izvode Buba, Jala i Senidah.

Valentina, Bea, Melita i Matea studentice su Filozofskog fakulteta, dok Nemanja studira privatni RIT. Pitamo ih kako su se proveli i tko im je draži, Buba ili Jala. ‘Više volimo Jalu!’ govore uglas. Valentina je iskoristila prostor da kaže i zašto.

- On mi je bliže srcu, sad se još ofarbao u plavo kao ja, presladak je. Želim mu poručiti preko vas: Jala, svaka čast na novom albumu ‘99’, vrhunski je, marketing je sjajan, spotovi najbolji! Naučili smo ga napamet. Jala, volimo te! - vrisnula je.

Još jednim vriskom ispratili su informaciju da su izjavu dali za srpski tjednik, a Nemanja je jedva dočekao da kaže da je osnovnu školu završio u Zrenjaninu. Izveli su samo za nas Jalinu koreografiju iz spota za pjesmu ‘Bebi’ i poslali poljupce čitateljima Novosti.

Ljudi u Hrvatskoj se moraju pomiriti s tim da im djeca, mlađi, a i stariji, slušaju narodnjake više nego ikad – govori Edo Maajka

Show must go on, što bi rekao naš narod, pa se uskoro na binu penje Željko Joksimović, a letimičnim pogledom na okupljene jasno se vidi da se struktura publike izmijenila. Djece i dalje ima, ali prednjače žene u tridesetima i one nešto starije. Autor legendarne pjesme ‘Miljacka’, koju izvodi Halid Bešlić, na klavijaturama je izveo neke od svojih najslušanijih sentiša, poput ‘Devojka sa polja zelenih’, ‘Supermen’ i druge. Na sredini njegovog nastupa našli smo se između glavnog i nešto manjeg stejdža na kojem je paralelno nastupao reper Edo Maajka. Jednim uhom moglo se čuti Željkovo Ma nek’ ti oči sevaju ko varnice, samo mi dođi, nismo preko granice, a drugim Edino Jebo vladu, jebo, politiku, jebo, u Saboru, jebo sve njih redom.

Edo Maajka kaže da mu nije mnogo smetao vašarski ambijent festivala, ali dodaje da je imao ‘čudan nastup’.

- Vašar, to je najpreciznija riječ za Rujanfest. Nije to bila moja standardna zagrebačka publika, recimo da sam imao jednu četvrtinu svoje publike i tri četvrtine onih koji su slučajno svratili. Ja sam htio koncert otvorenog tipa kako bih mogao predstaviti svoj bend i novi materijal pa sam odlučio prihvatiti poziv na Rujanfest - priča Edo i dodaje da se tek onda počeo raspitivati o ostalom programu na festivalu.

- Znao sam da su tamo zabavnjaci, ali do ove godine nisam znao da su toliko prešli u narodnjake. To je i očekivano jer to je ipak festival piva i velike potrošnje. Nisam jedan od onih što će kukati kako su narodnjaci došli i uzeli sve, shvatimo da je to ono što ljudi vole i traže. Ljudi su u bućkurišu dugi niz godina pa tako nema više festivala koji su striktno određeni. Ustvari, ima ih nekoliko, ali to kod novije publike ne prolazi. Nova publika je u stanju pogledati Edu Maajku, a iza toga Karleušu, pa poslije toga otići na Iron Maiden, to tako funkcionira. Ljudi u Hrvatskoj se moraju pomiriti s tim da im djeca, mlađi, a i stariji, slušaju narodnjake više nego ikad. Kao što se ovi u Srbiji moraju pomiriti s tim da ljudi vole Severinu i Mišu Kovača - reče Edo, a mi ga još priupitasmo o generalnoj ocjeni Rujanfesta iz perspektive izvođača.

- Osim što je ispod one kupole bilo vruće, sve drugo je na mjestu. Dobar razglas, komunikacija s organizatorima, sve u svemu, Rujanfest je bio bolji od nekih alternativnih ili bolje rečeno urbanih festival - ocijenio je Edo.

Subota na Bundeku bila je mnogo staloženija. Opet smo na istom mjestu, šetamo među ljudima sve dok se na bini ne pojavi Miroslav Ilić. Na ulazu u VIP ložu jedna žena stoji i gleda vani, vidno nestrpljiva. Zove se Brigita, ima 60 godina i na nastup je došla sama; kaže nam da je prestala brojati na koliko koncerata Miroslava Ilića je bila.

- Joj, Mićo, gdje si dosad? Ma sigurno će kasniti, sinoć je nastupao na Kupusijadi u Mrčajevcima. Ja njega pratim u stopu, kad god je negdje u blizini, ja odem na nastup. Meni on životno znači. Bivši muž mi krajem 1990-ih nije dao da idem na njegove koncerte, bojao se da mi se nešto ne desi, a i nije razumio koliko volim Ilića. E, zato i jest bivši! Sada sam u trećem braku i moj muž jako voli Miroslava, ali znate, sad se digla ova halabuka, branitelji su nešto pisali pa je muž, koji je isto branitelj, odlučio da neće ići. Ali nije šovinist. Kaže ‘samo mi to još treba da me netko vidi pa da na poslu u ponedjeljak imam problema’ - govori nam Brigita koja se za vrijeme koncerta premjestila u prvi red. S Ilićem je otpjevala sve pjesme s rukama u zraku.

Miroslav je sa svojim bendom održao dostojanstven i iznimno profesionalan koncert. Na pragu sedme decenije skakutao je s jednog kraja bine na drugi, komunicirajući s publikom i ne skidajući osmjeh s lica. Činilo se da će koncert trajati satima, svoje fanove umirivao je rečenicom ‘tek smo počeli, tek smo počeli…’ Na kraju je rekao da mu je toliko lijepo u Zagrebu da bi sad, eto, polomio sve čaše od kristala, što je naziv istoimene pjesme, jedne od bržih u njegovom repertoaru. Iskoristio je priliku da najavi svoju kolegicu, rekavši da ‘svi mi imamo seke, ali samo je jedna Seka Aleksić’, što je publika ispratila glasnim pljeskom.

Čekajući zadnji nastup, ćaskamo s jednim bračnim parom i njihovim drugom. Upoznali smo ih dan ranije kada su stajali na istom mjestu. Djecu su doveli na Bubu i Jalu, a sada uživaju sami.

- Nemojte da ja pričam o Seki, ona je moja drugarica. Evo, sad će vam moji kumovi reći nešto o njoj - kaže kum kojeg smo zaboravili pitati za ime i upućuje nas na Jadranku, profesoricu hrvatskog.

- Mi smo više za klasične narodnjake, ono jučer ništa nismo razumjeli, a djeca vole, vidjeli ste. Meni je Seka omiljena pjevačica, ima divne pjesme i jako lijepo izgleda, pogotovo sad kad je u drugom stanju. Došli bismo bez obzira na to tko nastupa, malo da se družimo, glazba nas povezuje najviše - kaže Jadranka pa je pitamo što kaže na pokušaje zabrane Rujanfesta.

- To što je HVIDRA pisala je bilo totalno nepotrebno, ne treba nam zla krv. Ne treba obraćati pažnju na to, ovdje ima najviše mladih, a oni su neopterećeni i dobro da je tako. Branitelji imaju zdravstvene posljedice, ne može se od njih očekivati da zaborave, ali treba ih nekako umiriti, treba sve okrenuti na pozitivu - objašnjava profesorica.

Nešto poslije 23.30 na binu se u pratnji supruga penje Seka Aleksić. Poznata po raskošnom glasu, ali i osebujnom, energičnom plesu, buduća majka je pazeći trudnoću na bini bila statična, ali to nikome nije smetalo. Kratko se osvrnula na negativne komentare rekavši da ‘ljubav i muzika nemaju granice’. Ultimativni hit ‘Aspirin’ publika je otpjevala bez Seke, od riječi do riječi, kao da je himna.

Ta Bosanka, stasala u vrijeme rata i sveopće neimaštine, svoju karijeru je započela već sa 14 godina kao kafanska pjevačica u Švicarskoj. U jednom intervjuu izjavila je da je od prvog većeg honorara majci u izbjeglištvu kupila zamrzivač. Danas je nakon niza skandala i surovog showbiz svijeta jedna od najplaćenijih pjevačica. Na nastupu na Bundeku otpjevala je i nezvaničnu LGBT himnu ‘Baš mi se sviđa tvoja devojka’ u kojoj na kraju pjesme djevojku momka, koji je ‘celu noć gleda preko njenog ramena’, odvodi iz kluba umjesto njega. Emancipatorski momenti i skidanje okova patrijarhata jaki su u turbofolku. Isto tako, očito je da ovaj žanr doprinosi zbližavanju i pomirenju na balkanskim prostorima te ga kao takvog treba uvažiti, iako su se organizatori Rujanfesta vodili isključivo tržišnom logikom. S Bundeka odlazimo s upečatljivim stihovima koji će i ovdje poslužiti kao neka vrsta odjave: Baš svi, nek’ čuju svi, ovu pesmu što pali kafanu, baš svi, nek’ čuju svi kako se veseli na Balkanu.

1/5