Katharina kaže ocu da se zaljubila. U koga, pita otac. U Hansa, stariji je deset godina. Katharina je studentica, Hans pisac, kraj je osamdesetih, mjesto radnje Istočni Berlin; odbrojavanje do pada Zida već je počelo... Nije to tako puno, komentira otac. Deset godina stariji od tebe, pojašnjava kći. Katharina je prohodala osam godina nakon podizanja Zida, Hans je prohodao još za vrijeme Hitlera.
Prvi hrvatski prijevod Jenny Erpenbeck toliko je zakasnio da je, poput pokvarenog sata koji barem dvaput u danu pokazuje točno vrijeme, naposljetku stigao na vrijeme. Čekali smo prijevod romana "Heimsuchung" (2008.), dobili smo prijevod "Kairosa" (2021.). Trebao nam je možda i jedan od najboljih romana na njemačkom jeziku nakon Sebaldova "Austerlitza", a stigao nam je roman koji se savršeno smjestio uz knjige Dore Šustić i Zorana Ferića ("Psi" i "Dok prelaziš rijeku"). Ovdje takozvane toksične veze, tamo sado-mazo odnos. Ovdje mlada djevojka i stariji muškarac, tamo isto, mlađe djevojke i stariji muškarci, između 20 i 35 godina razlike. Katharini je 19, Hansu 53. Ali kažu da im je zbroj godina savršen. Kada se zbroje godine rođenja dobiva se zaokruženih sto: 33 plus 67 jednako 100.
Jenny Erpenbeck (1967., Istočni Berlin) odrastala je s književnicima (tata, djed, baka) i prevoditeljima (mama), učila knjigoveštvo, studirala kazalište i glazbu, režirala opere i pisala drame, pa u ranim tridesetim debitirala kao novelistica ("Geschite vom alten Kind", 1999.). Rođena na vrhu njemačke kulture, Jenny Erpenbeck se do njega vinula. No neka vas ovo obiteljsko nasljeđivanje nacionalne kulture ne odbije. Erpenbeck je mnogo više od bogate nasljednice zemlje "pjesnika i filozofa".
U "Heimsuchungu" u formi "mjestopisa" (kao suprotnosti putopisa) opisuje se prostor brandenburških jezera u predgrađu Berlina: od jednog vremena i jedne povijesti do ukupnog geološkog razvoja zemljine litosfere. Slojevi prošlosti ujedno su kulisa, kontekst, ali i akter romana. Jednako je i u "Kairosu". Mladi Hans napušta poratni Göttingen, "s njegovim netaknutim kanatnim pročeljima koja ondje stoje već petsto godina, i koja su ondje stajala i dok je postojao Auschwitz", da bi stigao "u polomljeni Berlin, u oštećenu prijestolnicu njemačkih ubojica na čijem je svakom uglu rat i dalje bio vidljiv". Tu otprilike počinje priča o budućoj vezi.
Uz trokut "strasti-skandal-spektakl", uobičajen kod romana o vezama starijih muškaraca i mladih žena, "Kairos" dodaje i trokut Istočna Njemačka-nacistička Njemačka-ujedinjena Njemačka i pritom nije tek riječ o povijesnom kontekstu "toksične veze". Vrijeme i povijest objašnjavaju aktere romana. I ujedno i sami postaju akteri romana. Katharina i Hans dvije su biološki i sociološki neponovljive individue, ali i djeca svog vremena. On naci-stasi Njemačke nacionalsocijalizma pa državnog socijalizma. Ona dijete letargije Istočne Njemačke u vrijeme Honeckerovog gerijatrijskog režima. On sado, ona mazo.
Veza Katharine i Hansa tokom godina poprima različite geometrijske oblike. Isprva ona je "tronožac" Hans=Katherine-Hansova supruga, izražena u "dvojakim genealogijama" Prorok=Sin Božji-Sin Djevice, ili komunizam=sovjetska vlast-elektrifikacija. Kasnije ona postaje četverokut u koji uz Hansovu ženu ulaze i Katharinini ljubavnici ("pakao je sada stabilna situacija i počiva na četirima stupovima"). A na kraju poprima oblik peterokuta i šesterokuta u kojem se uz Katharinu i Hansa nalaze i barem tri različite Njemačke. Ali da skratimo: ozbiljno velik roman. Kandidat za jedan od romana godine, i više od toga, jedan od romana desetljeća.
