Kineski konceptualni umjetnik i društveni aktivist Ai Weiwei početkom 2007. pridružio se akciji spašavanja mačaka. Grupa mladih ljudi dojavila je da se autocestom kreće kamion u koji je nagurano četiri do pet stotina mačaka: "Borba zmajeva i tigrova", gulaš od mačjeg i zmijskog mesa, glasovito je kantonsko jelo. Aktivisti su presreli kamion, a četrdesetak spašenih mačaka Ai Weiwei udomio je u svom studiju u Caochangdiju. Među spašenim mačkama kasnije su se u studiju našle i jedna dugodlaka po imenu Tiantian i kratkodlaka po imenu Daidai. U svojoj autobiografiji Weiwei navodi kako je Tiantian naučila otvarati vrata. Čučnula bi "na pod ispred vrata, a onda prednjim šapama skočila na kvaku i čvrsto se uhvatila za nju, pa odškrinula vrata. Vidjevši kako je ova uspjela u tom pothvatu, Daidai je također iskoristila potrebu da šmugne."
"1000 godina radosti i tuge: sjećanja" knjiga je o dvojici kineskih umjetnika i dvije mačke. Ai Weiwei djetinjstvo je proveo u izgnanstvu sa svojim ocem, pjesnikom Ai Qingom. U vrijeme kulturne revolucije otac i sin živjeli su u rupi u zemlji. Ai Qing, Maoov suborac i revolucionar, osuđen je kao "desničar" i protjeran pod zemlju. Sa sinom je živio u zemunici sa zemljanim krevetom i slamnatim krovom. Weiweijev pogled na kinesko društvo formirao se iz te perspektive. Početkom osamdesetih on koristi priliku i napušta zemlju: zemunicu i državu u isto vrijeme. Sljedeće desetljeće proživjet će u New Yorku kao protagonist šire gradske umjetničke scene. Otac i sin, razdvojeni na različitim kontinentima, ostat će povezani kao umjetnici, obojica posvećeni svojim misijama. Nakon što će se Weiwei devedesetih vratiti u Kinu poveznica među njima ponovo će biti i kineski režim i njegov represivni aparat. Nakon pokolja na Tiananmenu kineska ekonomija doživljava snažan uzlet, no u političkom smislu pomaka nema. Svoj stav o krvnicima s Tiananmena Weiwei je iskazao protestnim fotografijama (na jednoj s ispruženim srednjim prstom) ispred režimskih centara moći. Početkom 2011. završava u kućnom pritvoru, a zatim i u istražnom zatvoru. Sproveden je na tajnu lokaciju u pratnji nekoliko mladića u crnim odijelima i bijelim košuljama. Na glavu mu je nabijena crna kapuljača: "kad smo sjeli u auto, nitko ništa nije govorio, pa mi se tijekom vožnje činilo kao da sam jedini putnik".
Tako su otac i sin zatvorili puni krug u svom višegeneracijskom sukobu s režimom. Ai Weiwei u zatvoru je proveo osamdeset i jedan dan. Državna novinska agencija javila je da je tvrtka u njegovom vlasništvu počinila kazneno djelo neplaćanja poreza i uništavanja dokaza. Po izlasku iz zatvora Weiwei i njegova obitelj bili su pod stalnim nadzorom. Na slučajno dobivenoj memorijskoj kartici jednog policajca pronađen je niz fotografija obiteljske svakodnevice: među ostalim i fotografija sinovih dječjih kolica. Crna kapuljača, dječja kolica, mačka koja otvara vrata… sama Weiweijeva svakodnevica postala je umjetnički performans. Ai Qing nije napisao stihove o obiteljskoj mački koja otvara vrata (umro je 1996.). "1000 godina radosti i tuge" nije (samo) knjiga o Tiantianu i Daidaiju. U njoj je stotinu slika i motiva, barem nekoliko moćnih knjiga: o ocu i sinu, Kini i Americi, Maou i Dengu, umjetničkom stvaranju i ljudskom sužanjstvu. Ali ako nešto sažima priču o Qingu i Weiweiju, onda je to priča o dvije mačke, njihovom putu i životu.
