Vijest da je preminula Mira Šuvar, žena koja je nadživjela i supruga i epohu kojoj je emocionalno i intelektualno pripadala, pokušavajući održavati sjećanje na njih, došla je nekako tiho za vrijeme prvomajskih praznika – istih onih koji su u ostatku nekadašnje Jugoslavije nastavljeni biti doživljavani ozbiljno s dvodnevnim neradnim danima, što je jedino Hrvatska ukinula. I baš ta odluka Hrvatske da se na svaki mogući način isključi iz regije i iz vlastite prošlosti bila je činjenica koju Mira nije mogla podnijeti i protiv koje se čitavo vrijeme borila, najviše nakon smrti supruga Stipe.
Osim preklapanja s prvomajskim praznicima, druga stvar zbog koje je ta informacija zvučala kao da je došla iz nekog drugog vremena odnosi se na činjenicu da Mira – koja nije preminula u dubokoj starosti, iako jeste odživjela prosječan životni vijek – jednostavno više nije živjela u dobu koje ju okružuje. Da paradoks bude veći, upravo zahvaljujući tome je puno tema koje su kasnije stvarno počele zanimati širu javnost ona procesuirala i pustila u javni prostor puno prije, ostavši gotovo bez ikakve reakcije. Tu ponajprije mislim na biografski razgovor s Vladimirom Velebitom, što je možda i vrhunac njene autorske ostavštine, ali i izdanje biografskog stripa "Vinko" legendarnog Nedeljka Dragića iz njegovog njemačkog egzila. Obje te teme i čovjeka su kasnije pobudili veliki interes u javnosti, što nije bio slučaj u vrijeme kad je ona to objavila, skoro cijelih 20 godina preuranjeno.
To je činjenica koja ju je osobno frustrirala, što je mogao posvjedočiti svatko tko je Miru poznavao, da bi vrhunac tog nesporazuma sa svijetom došao sa Zafranovićevom dokumentarnom serijom o Titu, za koju je napravila dobar dio razgovora i omogućila najveći broj sugovornika, što je na kraju završilo razilaženjem sa Zafranovićem i njezinom sudskom tužbom protiv njega. Taj razlaz duboko ju je pogodio, uslijed čega je kasnije zamjerala mnogima koji su Zafranovića smatrali zanimljivim sugovornikom o jednoj epohi. Da bi u ovom oproštaju bio pošten prema Miri do kraja, moram reći kako je upravo to bio razlog i njezine ljutnje prema meni, što mi je posebno žao jer smo godinama prije toga oko mnogih stvari surađivali i razgovarali, uključujući i objavljivanje knjige u njezinoj izdavačkoj kući Razlog.
Kada se jednom bude pravio presjek izdavaštva u Hrvatskoj početkom 21. stoljeća pa netko konačno posloži sve bitne knjige i autore koje je Razlog objavio, shvatit će koju je biblioteku Mira iza sebe ostavila
Mira Šuvar profesionalno je bila novinarka koja se itekako razumjela u tajne novinarskog zanata, radeći taj posao od studentskih dana i listova pa skoro do samoga kraja, a posebno u 1990-ima i 2000-tima, kada je bila dopisnica brojnih regionalnih medija iz Hrvatske, Međutim, činjenica je da je svoju karijeru potisnula u stranu odlučivši biti podrška suprugu i njegovoj karijeri te kasnije održavateljica plamena koji je Stipe upalio. Upravo stoga je nastavila izdavačku djelatnost Razloga, čije je vođenje preuzela nakon Stipine smrti, održavši je na životu još 20 godina i radeći u partizanskim uvjetima i s nikakvom isplativosti, a opet objavivši čitav niz kapitalnih izdanja. Kada se jednom bude pravio presjek izdavaštva u Hrvatskoj početkom 21. stoljeća pa netko konačno posloži sve bitne knjige i autore koje je Razlog objavio, shvatit će koju je biblioteku Mira iza sebe ostavila.
Tužno je na kraju što su i Stipe, a posebno Mira, budući da ga je znatno nadživjela, u zagrebačkoj i hrvatskoj javnosti bili na neki način izbrisani i potisnuti ljudi. Fizički prisutni, čak i uvažavani, ali definitivno skrajnuti na marginu i nevidljivi. I baš protiv takve vrste zaborava i potiskivanja Mira Šuvar borila se čitavih 35 godina, bez osobito vidljivog uspjeha za vrijeme njezinog života, ali sasvim sigurno s ogromnim uspjehom koji će se pokazati s vremenskim odmakom.
U toj borbi se na koncu jednostavno umorila i otišla iz svijeta i života.
