Novosti

Književna kritika

Na putu prema zrelosti

Nicolas Mathieu, "I djeca njihova za njima" (s francuskog prevela Ursula Burger, Fraktura, Zagreb, 2021.): Priča koja započinje Nirvanom, a završava utakmicom Francuske i Hrvatske

Large i djeca njihova za njima

Autor spretno izbjegava pripovjedne matrice

U ljeto 1998. sportski su se komentatori pitali može li multirasna, multietnička i multikonfesionalna francuska nogometna reprezentacija ujediniti naciju na predstojećem Svjetskom prvenstvu, kojem je Francuska prvi put u poslijeratnoj povijesti bila domaćin. Vidoviti komentar koji se tih dana u formi džingla neprestano vrtio na satelitskoj televiziji govorio je: yes, if they play well… Nastavak znamo. Listiće sportske prognoze eliminacijskih utakmica s Italijom, Hrvatskom i Brazilom danas je lako ispuniti. A na pitanje je li reprezentacija ujedinila naciju i na koji ju je način ujedinila odgovor stiže u romanu Nicolasa Mathieua "I djeca njihova za njima".

Nicolas Mathieu (1978.) drugi je najmlađi dobitnik nagrade Goncourt u proteklom desetljeću, najvažnije nagrade za roman na francuskom jeziku, poslije Leïle Slimani (1981.) i njene "Uspavanke". Po žanru, stilu i temi svog romana Mathieu je najmlađi: za tinejdžerske junake romana "I djeca njihova za njima" povijest počinje 1992. s Nirvanom i "Smells Like Teen Spirit", a nastavlja se 1994. s Guns N' Roses i "You Could Be Mine". Mathieuov roman vozi se na mopedu, ljetne dane provodi na kupanju, bezglavo se drogira na klinačkim tulumima, skida junf u izviđačkom šatoru, većinu vremena provodi čekajući da počne škola, najviše čeka da završi škola, i uglavnom čeka da vidi što život nosi.

U fikcionalnom sjeveroistočnom francuskom postindustrijskom gradiću lokalne vlasti obećavaju turističku renesansu, dok istovremeno bivši industrijski radnici pokušavaju pokrenuti privatne obrte ili odlaze na rad u obližnji Luksemburg. Među djecom radničke klase u nestajanju nema talentiranih za nogomet. Zapravo, nema ni nekih drugih talenata. Cure računaju da će se izvući dobrim izgledom, a dečki odlaskom u vojsku ili dilanjem šita. Ideja je da svi s mopeda pređu na skupe aute i voze BMW-e, baš kao u Luksemburgu. Žanrovski je to tekst o odrastanju u postindustrijskoj zoni. Djeca smjeraju da budu delinkventi, roditelji su nasilnici, svud su kriminal i mržnja, a srednja klasa jednako je izopačena kao i viša; kao i niža. No u svoj roman tinejdžerskog i postindustrijskog "Papinova lonca" Mathieu unosi dobar osjećaj mjere. Sve je žanrovski, ali je ipak malo toga predvidljivo. Sve već znamo, a opet nismo na poznatom terenu. "I djeca njihova za njima" spretno izbjegavaju i ideološke i pripovjedne matrice. Što je osvježavajuće; također u oba slučaja.

Priča koja započinje Nirvanom završava polufinalnom utakmicom između Francuske i Hrvatske. Cure koje su mislile da će živjeti od roditelja, muževa i svog dobrog izgleda otkrivaju talent za matematiku. Delinkventi arapskog porijekla koji su mislili da će živjeti od šverca marokanskog hašiša otkrivaju talent za obitelj. A nogomet, ta fatamorgana društvenog uspjeha u postindustrijskoj zajednici, baš taj nogomet postaje značajan faktor jednakosti i veliki ujedinitelj u nečemu što se manifestira kao masovna ulična fešta s masovnom kupovinom televizora širokog ekrana.

Mathieu izbjegava lijevo tumačenje nogometa kao kloroforma (tj. opijuma) u socijalno razjedinjenom i ekonomski uništenom postindustrijskom društvu. A istodobno, prikazujući autentično fašničko iskustvo zajednice, ne reproducira desnu paradigmu mita o nogometnom zajedništvu postmoderne nacije. Nije to jedina kvaliteta romana. Nije ni najvažnija. Ali je ilustrativna. Oni koji su imali priliku vidjeti kako mladi Francuzi arapskog i subsaharskog podrijetla slave pobjedu trikolora mašući marokanskim i senegalskim zastavama u romanu Nicolasa Mathieua prepoznat će upravo to iskustvo.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Kultura

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više