>

novosti logo

Društvo Društvo

Nasilje naše svagdašnje

Gotovo svakog ljetnog dana mediji donose vijesti o nasilju nad ženama, premlaćivanju sezonaca, napadima iz rasističkih i nacionalističkih pobuda, obračunima u klubovima, među taksistima… U atmosferi u kojoj se tolerira ustaštvo, a kriminal prolazi nekažnjeno, nasilje postaje normalno ponašanje jer nema sankcija, kaže aktivistkinja Sanja Sarnavka

Pripadnici Torcide napali su početkom lipnja u Supetru skupinu od pet mlađih osoba jer su čuli da su među njima Srbi. Napadnuti su sezonski radnici, trojica mladića iz Slavonije, djevojka iz Varaždina te Bračanin, vatrogasac koji je branio sezonske radnike. Od toga napada iz mržnje po nacionalnoj osnovi, skoro svakog dana stizale su vijesti o nasilju.

Bivši boksač u ranim je jutarnjim satima 19. srpnja ispred jednog splitskog kluba udario šakom u glavu 20-godišnju djevojku koja je potom pala na pod, a napadač je nastavio tući rukama i nogama. Nesretna djevojka primljena je u bolnicu s teškim ozljedama glave, višestrukim prijelomima vilice i teškim ozljedama oka te je operirana. Bivši boksač napao je djevojku jer ga je odgurnula nakon što je pokušao uhvatiti za stražnjicu.

Nažalost znamo s terena da je brutalno nasilje oduvijek prisutno, samo se sada o tome nešto više priča i piše - kaže psihologinja Senka Sekulić Rebić iz Centra za žrtve seksualnog nasilja

Pet nasilnika brutalno je premlatilo 41-godišnjeg muškarca u jednom klubu na Branimirovoj obali u Zadru. Pretučeni muškarac sukobio se sa skupinom koja mu je zapriječila ulaz u zahod. Zaštitari su ga izveli iz kluba, nakon čega su se nasilnici na njemu počeli iživljavati. Zaštitari nisu učinili ništa da spriječe nasilje. A pretučeni muškarac iz straha ništa nije prijavio, no policija je došla do videosnimke napada. Napad se dogodio 20. srpnja oko četiri sata ujutro.

Trojica mladića pretukla su i teško ozlijedila 69-godišnjeg penzionera na terasi ugostiteljskog objekta gdje je radio kao čuvar. Napadači, od kojih je jedan pripadnik Hrvatske vojske, zamaskirani i naoružani palicama brutalno su prebili čuvara te mu slomili tri rebra i ruku zato što im je smetala istarska zastava izvješena uz hrvatsku na terasi kafića. Napad se dogodio na Danteovom trgu u Puli 21. srpnja u jutarnjim satima.

Na Murteru je 53-godišnji muškarac prijetio 45-godišnjoj ženi koja mu je u daljnjem rodu i njenom suprugu. Potom ju je pretukao na radnom mjestu u trgovini te joj nanio teške tjelesne ozljede. Napad se dogodio na krajem srpnja, a javnost je za sve saznala jer su je kolegice iz veslačkog kluba podržale akcijom ‘Sve smo mi Vojna’.

U strogom centru Splita muškarac je u naletu bijesa nasrnuo na 20-godišnjeg turista iz Francuske i odgrizao mu pola uha. Napravio je to jer mu je nesretni mladić ‘krivo pogledao djevojku’. Napad se dogodio 29. srpnja u jutarnjim satima.

Trojica muškaraca, zaposlenika jednog restorana u Dubrovniku, brutalno su premlatila dvojicu sezonskih radnika iz Slavonije. Jednog sezonca su dvojica uhvatila s leđa, dok ga je treći napadač udarao oštrim dijelom metalne konobarske tacne u lice. Momak je pokušao vrištati upomoć, dok su ga neprekinuto i snažno udarali u glavu. Napad se dogodio krajem srpnja.

Višestruko ubojstvo na zagrebačkoj Kajzerici zgrozilo je Hrvatsku 1. kolovoza. Počinitelj 36-godišnjak ubio je djevojku s kojom je bio u vezi, njenog desetogodišnjeg sina, njenog oca i majku, sestru i njenog dečka. Preživjela je jedino dvomjesečna beba ubijene djevojke i ubojice. Počinitelj je nedugo potom izvršio samoubojstvo.

Početkom kolovoza u Sinju 18-godišnji mladić je uhićen jer je nožem napao redara noćnog kluba koji je potom s ubodnom ranom u vratu hitno prevezen u bolnicu. Navodno se radilo o osveti jer je redar tog mladića mjesec dana prije napada izbacio iz kluba te ga teško ozlijedio udarcima u glavu.

Skupina muškaraca u Splitu naganjala je dvojicu francuskih turista crne boje kože, gađala ih bocama i vikala za njima da su majmuni te na koncu udarila Britanca koji je pokušao pomoći napadnutima. Ovaj rasistički napad dogodio se 4. kolovoza navečer, kada je na splitskoj Rivi održan ThompSonov koncert.

Dva mlađa muškarca napala su vozača autobusa, a jedan ga je udario šakom u glavu. Vozaču je razbijena arkada te je Hitnom pomoći prevezen u bolnicu, a napadači su pobjegli. Napad se dogodio 7. kolovoza na autobusnoj stanici u Splitu.

‘Ne možemo nas tri tuć 20 ljudi’… ‘Ne more se tu zarađivati 500 eura dnevno i ladit jaja, moramo tuć ljude i gotovo’… ‘Morat ćemo ga opet prebit ko mačku zato šta je iša uopće na policiju prijavljivat išta’… Izjave su to iz snimki splitskih taksista koje je nedavno objavio portal Index. Slični okršaji, verbalni i fizički, svakodnevnica su na aerodromima i stajalištima turističkih gradova diljem Hrvatske.

Ovi primjeri tek su dio vijesti o nasilju različitih vrsta i motiva koje mediji objavljuju gotovo svakog ljetnog dana. Premda policijske statistike ne ukazuju nužno na kvantitativno povećanje nasilja, a Hrvatska je u okviru EU još uvijek relativno sigurna zemlja, ono što zabrinjava je način na koji se ti napadi odvijaju, bilo da je riječ o nasilju nad ženama, zločinu iz mržnje ili tek tuči motiviranoj koristoljubljem. Normalizacija nasilnog ponašanja odvija se na svim društvenim poljima, a njeni uzroci su, dakako višestruki. Jedan od njih je i relativizacija zločina iz prošlosti ili nasilja nad ženama koje provode javni dužnosnici. Kad je bivša ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Nada Murganić komentirala povlačenje optužbi za obiteljsko nasilje Mare Tomasović protiv njenog supruga i župana Alojza Tomaševića riječima ‘Tako vam je to u braku’, mnogi su komentirali da je poslala pogrešnu poruku društvu. Porastu nasilja sasvim sigurno u prilog ide i postupanje policije prema migrantima, koje pak Ministarstvo unutrašnjih poslova i njegov čelni čovjek Davor Božinović uporno negiraju.

Sudeći prema medijskim izvještajima, čini se da je nasilje u porastu, a agresivnost postoji u cijelom društvu, počevši od škola - komentira psihologinja Mirjana Krizmanić

- Mi stalno ponavljamo da nasilje kod nas nije događaj, već stanje – kaže psihologinja Senka Sekulić Rebić, voditeljica Centra za žrtve seksualnog nasilja.

- Nasilje je kod nas princip, a ne izoliran slučaje – slično veli i poznata aktivistkinja Sanja Sarnavka, danas predsjednica Zaklade Solidarna.

- Sudeći prema medijskim izvještajima, čini se da je nasilje u porastu, a agresivnost postoji u cijelom društvu, počevši od škola – potvrđuje i psihologinja Mirjana Krizmanić.

Ako se sudi po izvještajima iz medija u posljednje vrijeme, onda se, smatra Senka Sekulić Rebić, može govoriti o brutalizaciji nasilja u društvu.

- Nažalost znamo s terena da je brutalno nasilje oduvijek prisutno, samo se sada o tome nešto više priča i piše. U posljednje vrijeme svjedočimo slučajevima koji pokazuju izrazito brutalne načine kojima se obračunava s onima koji imaju manje socijalne moći - kaže Sekulić Rebić i dodaje kako je ovo posljednje zajednički nazivnik svim tim slučajevima. Upravo zbog toga najviše je nasilja nad ženama jer naše društvo je oduvijek izrazito diskriminirajuće prema ženama.

Službene policijske statistike ne potvrđuju percepciju javnosti o porastu nasilja, barem u prvoj polovici ove godine. Kad je riječ o prijavljenim kaznenim djelima protiv života i tijela na području RH, prema podacima MUP-a tijekom prvih šest mjeseci ove godine evidentirano je 12 ubojstava i teških ubojstava, 47 pokušaja ubojstava i teških ubojstava te 367 tjelesnih ozljeda i 324 teške tjelesne ozljede. Usporedbe radi, tijekom prvih šest mjeseci prošle godine evidentirano je također 12 ubojstava, 43 pokušaja ubojstva i teških ubojstva, 321 tjelesna ozljeda te 330 teških tjelesnih ozljeda. U prvih šest mjeseci ove godine zabilježeno je i 26 slučajeva silovanja, a u tijekom prošle godine ukupno ih je bilo 56.

Ipak, psihologinja Senka Sekulić Rebić kaže kako u njenoj organizaciji ne polažu potpunu sigurnost u te podatke. Prema njenom mišljenju, statistika sama po sebi nije zanemariva stvar.

- Stalno govorimo da ju je bitno voditi, no moramo je uzimati s rezervom jer vidimo da jako veliki broj žena ne prijavljuje nasilje – napominje, dodajući da su razlozi za to višestruki.

Kad je riječ o seksualnom nasilju, trauma koju žena preživi je ogromna te s takvim osobama trebaju raditi ljudi koji su za to posebno obučeni jer u protivnom dolazi do ponavljanja traume. Sekulić Rebić smatra kako upravo institucije često podvrgavaju žene dodatnoj traumi tako da one često izjave da se ne bi ponovo upuštale u prijavljivanje zločina da su znale kako će se prema njima ophoditi. Osim toga, Sekulić Rebić naglašava kako, kada je riječ o obiteljskom nasilju, postoji opasan trend korištenja roditeljskog prava koje se ponekad stavlja ispred prava sigurnosti djeteta.

- I onda nasilnici, koji su u preko 70 posto slučajeva obiteljskog nasilja iz prekršajne sfere muškarci, manipuliraju konceptom roditeljskog prava ispred Centara za socijalnu skrb. I zato žene ne prijavljuju nasilje. Naše institucije u ravnopravnu poziciju stavljaju nasilnike i žrtvu, što je ogroman propust - kaže Rebić Sekulić, napominjući da je dosad postojala stigmatizacija žrtve obiteljskog nasilja, a sada dolazi do toga da institucije dovode to izvrtanja teza tako da žena postaje odgovorna za nasilje nad djecom.

Kad je pak riječ o medijima, sve naše sugovornice smatraju kako oni imaju ogromnu ulogu. Krizmanić kaže kako bi mediji trebali imati veću odgovornost kada pišu o slučajevima nasilja. Kao jedan primjer navodi vijest o tome da je nasilnik Darko Kovačević, koji je brutalno premlatio djevojku u Zadru prošle godine otišao u zatvor.

- Naslov teksta glasio je ‘Daruvarac taksijem stigao u Remetinac’. Tako se ne suzbija nasilje, već potiče. Jer ni mediji ne bi trebali na taj način izvještavati, kao što bi i policija trebala dolaziti po njega ako ide u zatvor. Jedan zločinac ide taksijem u zatvor. Je li to vijest za pristojno društvo? Ne, to je šamarčina u lice za pristojno društvo - kaže Krizmanić.

I Sekulić Rebić smatra da mediji imaju veliki utjecaj te napominje kako iz njene organizacije stalno apeliraju da kad se izvještava o rodno uvjetovanom nasilju da nema nikakvih okolnosti koje bi mogle pomaknuti odgovornost s nasilnika. Navodi da su neki mediji tijekom izvještavanja o višestrukom ubojstvu te potom samoubojstvu počinitelja u Zagrebu u više navrata definirali ljubomoru kao motiv.

- To je ogromna omaška. Motiv tog ubojstva je bila frustracija jednog muškarca i njegova ideja da neka žena može biti kažnjena jer se nije ponašala onako kako je on zamislio. I tu nema druge priče. Nema tu ljubomore, ljubavi ni osobne priče. To je sistemska priča - tvrdi Sekulić Rebić.

S time se slaže i Sarnavka, koja je jedna od autorica Analize medijskog sadržaja o slučajevima femicida za razdoblje od 2012. do 2016. godine. Upozorava kako mediji o nasilju trebaju ozbiljno pisati te razumjeti strukturnu dimenziju svakog slučaja.

- Kod takvih slučajeva uvijek se kao motivi traže bilo bračne svađe, bilo ljubomora - kaže Sarnavka te dodaje kako se nerijetko ne razmišlja ni o onima o kojima se izvještava poput, primjerice, bebe koja je ostala živa kada je ubojica iz Zagreba pobio svoju partnericu i njenu obitelj.

Isto tako, naše sugovornice tvrde kako postoji i određena tolerancija na nasilje, a izostanak pravičnih kazni dovodi do toga da se pojedinci lakše odlučuju na takvo ponašanje.

- Nasilje raste, osude se ne čuju - kaže Krizmanić.

Sarnavka upozorava kako na svim razinama društva ne postoji osuda ni nasilja ni koruptivnog ponašanja te navodi primjere nedavnih ostavki ministara koji su otišli pod pritiskom javnosti, a da se nijednom nije povuklo pitanje osobne odgovornosti.

- U našem društvu postoji obrazac prema kojem je jasno da nema kažnjavanja. U atmosferi u kojoj se tolerira ustaštvo, a kriminal prolazi nekažnjeno, nasilje postaje normalno ponašanje jer nema sankcija - kaže Sanja Sarnavka.

Iako se čini da nasilje poprima sve grublje oblike, a društvo na to ne zna ili vladajuće strukture na to ne žele adekvatno reagirati, u svijesti ljudi postoje neki pomaci. Primjera je više – od prosvjeda u Zadru kada je spomenuti Daruvarac pušten na slobodu, do inicijative #spasime koja je prerasla u zagovaračku i strukturiranu akciju pomoći ženama žrtvama nasilja, kao i do nedavnog slučaja veslačica na Murteru koje su se pobunile nakon što je njihovu kolegicu premlatio muški član šire obitelji, a policija reagirala neadekvatno.

1/3