>

novosti logo

Kolumne Kolumne

Ne daj se, Marko

Otklonjena je tako i posljednja sitna historiografska nedoumica, sad je konačno i pravomoćno, jednom za svagda: pozdrav ‘Za dom spremni!’ zapravo je drevni tradicionalni pozdrav hrvatskog pjevača i skladatelja Marka Perkovića Thompsona, koji datira još iz vremena Domovinskog rata devedesetih godina prošlog stoljeća

Otklonjena je tako i posljednja sitna historiografska nedoumica, sad je konačno i pravomoćno, jednom za svagda: zaboravite Ivana plemenitog Zajca i operu ‘Nikola Šubić Zrinjski’, zaboravite Antu poglavnika Pavelića i ustaški pokret, zaboravite čak i Antu Paradžika i njegove HOS-ovce – pozdrav ‘Za dom spremni!’ zapravo je drevni tradicionalni pozdrav hrvatskog pjevača i skladatelja Marka Perkovića Thompsona, koji datira još iz vremena Domovinskog rata devedesetih godina prošlog stoljeća.

Većinom od petnaest glasova odlučio je to Visoki prekršajni sud, koji je zaključio kako se ‘pjesma ‘Bojna Čavoglave’ u izvođenju autora u izvornom obliku koji sadrži izričaj ‘Za dom spremni!’ ne može podvesti pod zakonski opis prekršaja iz članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira’, članka kojim se, podsjetimo, sankcionira onoga ‘tko na javnom mjestu, izvođenjem, reproduciranjem pjesama, skladbi i tekstova (…) remeti javni red i mir’.

Može, istina, zbuniti što je par dana kasnije Ustavni sud isti taj, kako se zove, ‘izričaj’ nedvosmisleno proglasio neustavnim, jer je neobično sličan pozdravu koji je ranih četrdesetih koristio nacistički režim ustaškog poglavnika Ante Pavelića, i koji je u svom ‘izvornom obliku u izvođenju autora’ glasio, citiram: ‘Za dom spremni!’ To je, razumljivo, dovodilo u višeumicu mnoge među pravnim laicima, ali – kako vidimo – i iz samog pravosudnog sustava. Razlika je, međutim, očita: izričaj ‘Za dom spremni!’ koristili su pripadnici ustaškog pokreta od 1941. do 1945., vršivši pod njim zločine progona i genocida, dok izričaj ‘Za dom spremni!’ koristi Marko Perković Thompson, vršivši pod njim pjesmu ‘Bojna Čavoglave’. Pjevač Marko Perković, naime, ne pjeva Načela Ustaškog pokreta, već pjesmu o ljepotama svog zavičaja, u kojoj – kako je Visoki prekršajni sud utvrdio uvidom u ‘izvorni oblik pjesme’ i originalni tekst iz jeseni 1991. – nedvosmisleno stoji točno kako slijedi: ‘Za dom spremni!’

E, sad.

Iz tumačenja kako se kao prekršaj protiv javnog reda i mira ne može podvesti ‘izvođenje pjesme ‘Bojna Čavoglave’ u izvođenju autora u izvornom obliku’ nameće se i nekoliko laičkih potpitanja. Što, recimo, znači ‘u izvođenju autora’? Znači li to da je pozdrav ‘Za dom spremni!’ dopušten samo ‘u izvođenju autora’, odnosno rečenog Marka Perkovića? Znači li to da rečeni Marko, kad pozdravi publiku riječima ‘Za dom spremni!’, samo recitira svoju pjesmu, dočim, metnimo, mladi pjevač Mario Roso na koncertu na makarskoj rivi – pozdravljajući publiku sa ‘Za dom spremni!’ – zapravo deklamira ustaški pozdrav i, kako ono, ‘remeti javni red i mir’?

Naravno da ne: i naš Mario jednako izvršava pravno dopuštenu radnju ‘izvođenja pjesme ‘Bojna Čavoglave’ u izvornom obliku’. Osim ukoliko, da se malo našalimo, gospoda iz Visokog prekršajnog suda misle kako je pjesma Arsena Dedića ‘Ne daj se, Ines’ dopuštena samo ‘u izvođenju autora u izvornom obliku’, i da Rade Šerbedžija njenim izvođenjem ‘remeti javni red i mir’.

Ima li još laičkih potpitanja? Ima. Znači li to da Mario Roso i svaki drugi građanin, koji na koncertu, stadionu ili postrojavanju naoružane paravojske koristi izričaj ‘Za dom spremni!’, može reći kako on samo recitira Thompsonovu ‘En De Haj se, Ines’, pardon ‘Bojnu Čavoglave’? Naravno da ne znači: a) izričaj ‘Za dom spremni!’ u izvođenju autora u izvornom obliku sadrži i Thompsonova pravaška himna ‘Lijepo li je Hrvat biti’, odnosno b) izričaj ‘Za dom spremni!’ u izvođenju autora u izvornom obliku sadrži i Thompsonova pjesma ‘Bijeli golubovi’.

Znači li to da građanin koji na koncertu, stadionu ili postrojavanju naoružane paravojske koristi izričaj ‘Za dom spremni!’, može reći kako on samo recitira jednu od Thompsonovih pjesama? Naravno da ne znači: c) izričaj ‘Za dom spremni!’ u izvođenju autora u izvornom obliku sadrži i pjesma Miše Kovača ‘113. šibenska brigada’: ‘Sve smo dali, dat ćemo još više, za dom spremni, Šibenčani!’; d) izričaj ‘Za dom spremni!’ u izvođenju autora u izvornom obliku sadrži i pjesma ‘Vukovi sa Svilaje’ Siniše Vuce: ‘U boj kreću, trobojnicom mašu, za dom spremni i za Lijepu našu!’; e) izričaj ‘Za dom spremni!’ u izvođenju autora u izvornom obliku sadrži i pjesma ‘Sve do Zemuna’ Dražena Zečića: ‘Jer uz nas je pravda, jer uz nas je Bog, zato za dom spremni smo u odlučni boj!’; f) izričaj ‘Za dom spremni!’ u izvođenju autora u izvornom obliku sadrži i pjesma ‘Ready for Home’ grupe Capital Kings: ‘I’m steppin’ out of the cold, ready for home!’, g) izričaj ‘Za dom spremni!’ u izvođenju autora u izvornom obliku sadrži i pjesma ‘Spremna na sve’ Jane Todorović: ‘Na prošlu tugu podsećaš me, bila sam luda ZA tobom (…), pa kaže ‘i DOM je moj isti ko pre (…), i onda u refrenu ‘ja nisam ona od pre, sada sam SPREMNA na sve’.

Ima, kako vidite, tih laičkih potpitanja i pravnih tumačenja koliko hoćete. Formulaciju ‘u izvođenju autora’ uspješno smo apsolvirali, ali što je, recimo, s onim ‘izvođenjem u izvornom obliku’? Znači li to da je korištenje pozdrava legalno samo u ‘izvornom’, punom i integralnom obliku – u Thompsonovu slučaju, dakle, ‘Za dom spremni u Zagori na izvoru rijeke Čikole stala braća da obrane naše domove stoji Hrvat do Hrvata mi smo braća svi nećete u Čavoglave dok smo živi mi tuče thompson kalašnjikov a i zbrojevka baci bombu goni bandu preko izvora korak naprijed puška gotovs i uz pjesmu svi za Dom braćo za slobodu borimo se mi čujte srpski dobrovoljci bando četnici stići će vas naša ruka i u Srbiji stići će vas Božja pravda, to već svatko zna sudit će vam bojovnici iz Čavoglava slušajte sad poruku od Svetog Ilije nećete u Čavoglave niste ni prije oj Hrvati braćo mila iz Čavoglava Hrvatska vam zaboravit neće nikada!’ – ili je dopušten i u svom skraćenom obliku, ‘Za dom spremni!’?

Ovo je potpitanje važno iz ponešto manje očitih razloga. U jednom od svojih ‘izvornih oblika’ iz 1991., pjesma ‘Bojna Čavoglave’ mrvu je, naime, drugačija od danas opće prihvaćenog toga, kako se reče, oblika. Umjesto stiha ‘za Dom braćo, za slobodu, borimo se mi’, recimo, stajalo je ‘za Dom braćo, zovemo se Poglavnikovi’, dočim je umjesto pretposljednjeg stiha, ‘oj Hrvati, braćo mila iz Čavoglava’, stajalo ‘oj ustaše, braćo mila iz Imotskoga’. Je li onda ‘Za dom spremni!’ stih iz ‘izvornog oblika’ pjesme sa slobodom i Hrvatima, ili onoga s Poglavnikom i ustašama? ‘Za dom spremni!’ u izvornom obliku s Poglavnikom i ustašama, naime, nešto slobodnije bi se mogao protumačiti čak i kao veličanje Poglavnika Ante Pavelića i ustaškog pokreta.

Tumačenje Visokog prekršajnog suda ne ostavlja mjesta sumnji: ako je ‘Za dom spremni’ samo jedan stih iz Perkovićeve pjesme, bez obzira na to jesu li braća mila ‘Hrvati iz Čavoglava’ ili ‘ustaše iz Imotskoga’ – a vidjeli smo da jest – ne postoji zakon koji bi zabranio pjevaču da pjeva ili recitira samo jedan stih. Kad je, metnimo, legendarna Ines Petrić i peti put ispala iz RTL-ova showa ‘Ljubav je na selu’, koji je to prekršajni, vrhovni ili ustavni sud mogao zabraniti Radi Šerbedžiji da joj kaže ‘Ne daj se, Ines’? Jer šta? Dok on izrecitira cijelu Arsenovu baladu, ‘ne daj se godinama, moja Ines’ – dok dođe do onoga ‘još malo šetnje uz more i gotovo’ – već je fatalna Ines ispala i šesti put, i prijavila se u ‘Ljubav je na Visokom prekršajnom sudu’. Eto, opet smo se malo našalili, ali i šala je dobrodošla da se jurističkim nevježama približi složena pravna problematika.

Pa kad se već zeru šalimo, evo još nekoliko laičkih potpitanja: znači li odluka Visokog prekršajnog suda da je u Republici Hrvatskoj dopušteno pozdravljati se i sa ‘Sieg Heil’, stihom iz lijepe tradicionalne njemačke pjesme ‘Es geht um Deutschlands gloria, gloria, gloria, sieg heil, sieg heil, viktoria!’? Je li onda dopušteno pozdravljati se i s ‘Pomoz’ Bog, junaci!’, stihom kantautora Baje Malog Knindže iz njegove pjesme o vojvodi Momčilu Đujiću, ‘Dođi, pope, ljubimo ti stope’? Ili sa, štajaznam, ‘Sprem’te se, sprem’te četnici’, stihom iz pjesme srpskog kaluđera Jovana Grkovića, ‘Sprem’te se, sprem’te četnici, silna će borba da bude’?

Vidite kako laička potpitanja mogu biti glupa. Zato, eto, laici ne odlučuju o tim stvarima, nego o tim stvarima odlučuju stručne i umne glave iz Visokog prekršajnog suda.

Javni red i mir, ljudi, nisu šala i zajebancija.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
1/2